Udrugu Poseban prijatelj Dženita Lazarević osnovala je još 2012. kako bi temeljem vlastitog iskustva pomogla roditeljima djece s teškoćama oko ostvarivanja zakonskih prava. Tijekom godina kroz razne radionice i projekte ova je udruga, koja još nema svoj prostor za rad, podigla kvalitetu života djece s teškoćama, ali i njihovih obitelji. I tu nije kraj jer su upravo dobili financiranje u iznosu od 25 000 eura za projekt kojim će se provesti obuka odgajatelja u vrtićima i nastavnika u školama za rad s djecom s teškoćama, ali i edukacija za prepoznavanje i sprječavanje nasilja nad ovom ranjivom skupinom.
S Dženitom smo razgovarali o radu Udruge, kvaliteti života djece s teškoćama u razvoju te osoba s invaliditetom u Dubrovniku i onome što će njihov novi projekt ostaviti zajednici.
Veliki broj roditelja udruzi Poseban prijatelj javlja se zbog prava iz zdravstva, socijalne skrbi, ali i obrazovanja i rada. Zadnjih par godina to više nisu samo roditelji iz Dubrovnika već su i iz svih dijelova Hrvatske.
-Kad god nam roditelji jave da su uz našu pomoć ostvarili svoja prava, shvatim da je imalo smisla osnovati ovakvu udrugu, koja nije bazirana samo na svoje članove već na sve ljude iz lokalne zajednice kojima treba pomoći. Sada trenutno imamo 55 članova, 8 volontera i 4 zaposlene osobe. Naša udruga je imala veliki broj uspješnih projekata, radionice s braćom i sestrama, radionice s roditeljima, stručnim službama škola, vrtića. Na našoj web stranici može se naći više brošura koje su potrebne roditeljima. Također smo uspostavili izvrsnu suradnju s profesorima Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koji su često u našim projektima, pomažući stručnim suradnicima škola i vrtića, kao i roditeljima.
Koje projekte trenutno provodite?
Trenutno provodimo projekt s Centrom Sekušak-Galešev u sklopu kojeg smo više djece poslali besplatno u Zagreb na psihološku obradu. Za rujan/listopad planiramo radionicu za roditelje djece s teškoćama u razvoju u OŠ Marina Držića, koju će održati dječja psihijatrica Ljubica Paradžik. Krećemo i s projektom Terapija igrom, gdje smo umjesto 10, uzeli 15 djece u program jer vidimo da je to zaista potrebno, poglavito braći i sestrama djece s teškoćama u razvoju, koja će se kroz ovaj projekt upoznati i shvatiti da i neka druga djeca imaju jednake brige i probleme.
Sudjelovali smo i u projektu Dubrovnik na dlanu u sklopu kojeg je organiziran razgled Grada za slijepe osobe. U suradnji s udrugom Centar UP2DATE iz Zagreba i Rezervatom Lokrum proveli smo dva projekta Turizam+ i Lokrum4you.
Preko projekta Integralno kazalište prvi je put ove godine održana predstava prilagođena gluhim i slijepim osobama u Kazalištu Marina Držića. Imamo jako dobru suradnju sa Župom sv. Mihajla pomoću koje je nastala izvrsna brošura Ljubljena djeca. Ovom prilikom se zahvaljujemo i don Robertu Ćibariću, koji nam je omogućio prostor za rad sa djecom, obzirom da udruga još uvijek nema prostor već se snalazimo.
Od 2012. do danas proveli smo veliki broj projekata i zaista je teško sve nabrojati. Jedan projekt se ističe i on je kontinuiran od 2013., a radi se o projektu Sigurno do odredišta pomoću kojeg djeca imaju besplatnu vožnju u školu, vrtić ili na rehabilitaciju. Sad već moramo razmišljati i o novom automobilu.
Dženita je majka djevojke s teškoćama u razvoju, divne Lane, koja se, usprkos teškoćama, raduje životu i novim avanturama, i upravo zato svjesna je brojnih ograničenja s kojima se susreću osobe s invaliditetom (OSI).
-Dubrovnik je nepristupačan grad prvenstveno zbog svog položaja, ali moram reći da i oni koji projektiraju, nažalost, ne misle na one kojima treba pristupačniji grad, pa često vidimo nove zgrade bez prilagođenog ulaza, bez lifta, bez ocrtanog mjesta za OSI. Kad gledate naselje Mokošica, onda se zapitate kako OSI, ali i starija osoba mogu doći do ambulante, ljekarne, izvaditi krv. To bi lokalna zajednica ili taj gradski kotar trebao čim prije rješavati.
Kakvi su uvjeti za djecu s teškoćama u dubrovačkim vrtićima i školama?
-Nemamo dovoljno stručnih osoba u školama, pa smatram da treba napraviti mobilni tim koji će raditi od testiranja djece za upis u školu do pomoći stručnim službama škola, a sve kako bi se ostvarili inkluziju u punom smislu riječi. Mi upisujemo djecu u redovne škole, a nema ih tko pratiti jer ne postoji edukacijski rehabilitator u školi, kao niti logoped. Mislim da bi jedino pomoću mobilnog tima, koji bi davao podršku ili umrežavanja, škola moglo doći do boljih rezultata. Kroz udrugu nastojimo poticati mlade ljude da upišu deficitarno zanimanje kao što je edukacijski rehabilitator, logoped, psiholog i ostvarili smo izvrsnu komunikaciju s Gradom Dubrovnikom i Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom. Zahvaljujem našem pročelniku Dživu Brčiću, koji je imao sluha da sad već drugu godinu dovedemo studente s ERF-a na praksu u naše vrtiće i škole, a sve je u biti počelo s projektom Za učenje spremni kojeg smo dobili na natječaju Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Djeca s teškoćama u razvoju često završavaju svoje obrazovanje nakon osnovne škole, a Dženita smatra da je razlog tome nedostatak obrazovnih programa.
– Većina te djece upiše za cvjećare, a kad pogledate veći broj njih, zbog svog stanja, ne mogu raditi rukama. Smatram da se moramo više sastajati i donositi nove ideje po uzoru na neke druge gradove, što mi sigurno možemo. Po zadnjim statistikama naša županija stoji loše s obrazovanjem. Oko 62% OSI je neobrazovano. Najčešće je to zbog nekadašnjih zakona, kad su osobe s invaliditetom gubile sva prava nakon završetka srednje škole. Kroz građansku inicijativu Pomozimo djeci s invaliditetom taj smo zakon izmijenili.
A kako stojimo sa zapošljavanjem?
-Postoje zakoni, koji traže od firmi koje imaju 20 zaposlenih zapošljavanje jedne osobe s invaliditetom ili plaćaju kaznu. Tim firmama bih savjetovala, ukoliko nemaju OSI, neka plaćaju zaposlenje OSI u nekoj udruzi ili zaštitnoj radionici. To je u našoj županiji udruga Prijatelj iz Metkovića. Ono što je hitno je osnivanje Centra za pružanje usluga u zajednici i to je već, po mojim informacijama, pokrenuto. Kad ulažete u djecu s teškoćama od rane intervencije, a tu podrazumijevam i rad s obitelji, uvijek se to vrati lokalnoj zajednici. Ako se ta djeca zapuste, uvijek će ostati na proračunu, a pomoću rane intervencije, postoji mogućnost da se veći broj djece uspije „izvući“ i sutra će postati ravnopravan građanin lokalne zajednice u kojoj će raditi i stvarati.
Dobili ste financiranje u iznosu od 25 000 eura za projekt koji bi trebao trajati sljedeće tri godine, a radite ga i u suradnji s općinom Lovas iz Vukovarsko-srijemske županije. O kakvom je projektu riječ?
– Naziv projekta je Sustavna potpora u lokalnoj zajednici za kvalitetan put ka punoj integraciji, prioritetnog područja. Kroz prvu godinu ide edukacija, radionice za nastavno i stručno osoblje škola, stručno obrazovanje za djelatnike vrtića o bitnosti i osnovama prevencije, detekcije i intervencije u okviru integriranih aktivnosti, organizacija prostora i taktike za stimulaciju ranog rasta i razvoja djece u Dubrovniku i Lovasu. Također ćemo provesti obuku nastavnika u školama za kvalitetno obrazovanje i rad s djecom s teškoćama (DTR). Teme će biti: izazovi u radu s DTR u školi, važnost integracije, inkluzije i specifičnosti obitelji, diferencijacija nastavnog programa, nastavnih materijala i ocjenjivanja u inkluziji, preventivan rad i intervencija u radu s djecom i roditeljima. Također ćemo raditi i predavanja za nastavno osoblje Nasilje nad DTR-prevencija i intervencija. Na projektu rade izvrsni stručnjaci iz EDUS Sarajevo na čelu sa dr. sc. Nirvanom Pištoljević, koja će upoznati odgajateljice i nastavnike s CABAS metodom. Ono što će lokalnoj zajednici ostati je novostvoreno znanje i nove metode rada s djecom s teškoćama.
U projekt su uključeni predstavnici lokalnih zajednica odnosno Grad Dubrovnik i Općina Lovas, Dječji vrtići Dubrovnik, Dječji vrtići Pčelica, OŠ Lovas, OŠ Marin Držića, udruga Visoki jablani iz Rovinja, Zavod za socijalni rad Dubrovnik, Zavod za socijalni rad Vinkovci. Lokalne zajednice su tu kako bi podržale ovaj projekt, kao i Zavod za socijalni rad. Svi ostali kroz radionice će usvojiti nova znanja i na taj način pomoći djeci s TUR i njihovim obiteljima.
Većina projekata financira se sredstvima ministarstava, ali i iz EU fondova, za to je potrebna velika vještina osmišljavanja, a onda i pisanja projekta. Radite li to sami ili vam netko ipak pomaže?
-U suradnji s Mihaelom Jović Karešin iz Udruge Visoki jablani iz Rovinja pišemo sve naše velike projekte. Također je u partnerstvu s istom udrugom prošao nam je i projekt Baš smo cool tako jednaki, a tako različiti u kojem sudjeluju i naše škole OŠ Montovjerna i OŠ Cavtat. U sklopu tog projekta radit ćemo crtani film Lanina škola po predlošku istoimene slikovnice mlade spisateljice Mirne Brođanac koja je osoba s invaliditetom. Crtić će biti prilagođen djeci od 1. do 4. razreda osnovne škole.
