“Tragovi života Židova u Dubrovniku”, nova je turistička tura, dostupna putem aplikacije. Jedna od njezinih autorica Tia Glavočić, Dubrovkinja sa zagrebačkom adresom, otkrila nam je koje su sve to lokacije koje se vežu uz Židove u Dubrovniku. Neke su nam svima dobro poznate, dok one druge, internacijske, i dalje stoje neobilježene i u prostoru i u sjećanju. Jeste li znali da Dubrovnik imaju tri “pravednika među narodima”, od kojih samo jedan ima svoju ulicu, dok u Gružu još uvijek postoji ulica imenovana po ustaši Anti Sugji.
Kako ste došli na ideju pokretanja ture “Tragovi Židova u Dubrovniku”?
Istraživanje smo započele smo na inicijativu USC Shoah Foundation. Za njihovu aplikaciju IWalk izradile smo rutu koja obuhvaća neke važne lokalitete koji govore o povijesti i životu Židova u Dubrovniku. Ta aplikacija nudi slične rute koje obuhvaćaju život i stradanje Židova u 15-ak zemalja. Republika Hrvatska je 1. ožujka ove godine preuzela jednogodišnje predsjedanje IHRA-om (International Holocaust Remembrance Alliance), što je bio povod za izradu ove edukativne rute.
Koje se lokacije u Dubrovniku povezuju sa Židovima?
Ruta obuhvaća šest lokacija, a kreće od ulice Od greba žudioskih, koja i danas nosi ime po starom židovskom groblju koje se nalazilo u njezinoj blizini, na lokaciji današnje vatrogasne postaje. Zatim ruta vodi do Žudioske ulice te sinagoge, gdje se nekada nalazio židovski geto, a nastavlja se kod Židovske fontane na Pilama, koja se zvala i košer fontana, a nekada se nalazila u blizini ulaza u geto. Sljedeća lokacija je današnja Ekonomska i trgovačka škola, a završna postaja je u Gružu, gdje se nekada nalazio hotel Wregg. Ekonomsku i trgovačku školu smo uvrstili zbog tradicije bavljenja trgovinom kojom su se bavili i prvi Židovi koji su se nastanili u Dubrovniku, a nastavljena je sve do 20. stoljeća, što se ogleda i u njihovom školovanju. Hotel Wregg je, uz Kazbek, Lopud i Kupare, jedno od mjesta internacije gdje su Židovi zatvarani u vrijeme NDH.
Svaka lokacija u aplikaciji je popraćena i svjedočanstvima svjedoka vremena, a osim same povijesti tih lokacija govori se i o kulturi i tradiciji Židova.
Tia nam je otkrila i koga su sve te kako spasili dubrovački “pravednici među narodima”.
Priznanje Pravednici među narodima dodjeljuje institucija Yad Vashem onima koji su riskirali svoje živote kako bi spasili Židove tijekom Holokausta. U Hrvatskoj 130 ljudi je proglašeno Pravednicima među narodima, od kojih su trojica iz Dubrovnika: Miho i Velimir Ercegović, te Rudimir Roter. Rudimir Roter bio je novinar, te je do početka Drugog svjetskog rata živio i radio u Sarajevu. Nakon uspostave NDH vratio se u rodno Potomje na Pelješcu. Kako bi ih zaštitio od progona, u Potomje je doveo svojeg prijatelja Alberta Abrahama Kohena, te njegovu suprugu Lotu i kćer Miru. Sakrio ih je kod sumještana, prvo kod Kate Peruše, a potom kod Frane Radovića. Albert Kohen kasnije je poginuo u partizanima, a Lota i Mira su preživjele rat.
Miho Ercegović bio je vlasnik knjižare i fotografskog studija. Zajedno sa sinom Velimirom pomogao je svojim radnicima Židovima Janici Neuman, Elviri Kohn i Harryju Fischeru da dobiju putne isprave te je financirao njihov odlazak u Italiju. Također, doveo je Paulu Rosenberger iz Zagreba te je skrivao u Dubrovniku, kao i njezinu sestru Eugeniju Reich.
Treba napomenuti da, iako u Dubrovniku postoji ulica Rudimira Rotera, po Mihu i Velimiru Ercegoviću ne zove se ništa. S druge strane teško je shvatljivo da u Gružu još uvijek postoji ulica imenovana po ustaši Anti Sugji.
Postoje li podaci koliko je Židova tijekom 2. Svjetskog rata stradalo u Dubrovniku?
Židovska općina u Dubrovniku prije drugog svjetskog rata imala je 148 članova, od kojih je 87 živjelo u Dubrovniku. Od njih je 27 stradalo u Holokaustu. To znači da je u Holokaustu ubijen svaki treći dubrovački Židov. Među njima je i dubrovački rabin Salomon Baruch. Imena ubijenih Židova upisana su na spomenik dubrovačkim žrtava Holokausta, koji se nalazi na Židovskom groblju na Boninovu.
Treba napomenuti da je kroz već spomenute zatvore u Dubrovniku prošlo i na stotine zatočenika iz drugih dijelova NDH. Mnogi od njih završili su u logoru Kampor na Rabu.
Na kakve probleme ste nailazili tijekom istraživanja?
Literatura o povijesti Židova u Dubrovniku je oskudna, no ipak moram napomenuti da postoji nekoliko vrlo kvalitetnih izvora, poput knjiga dr. sc. Vesne Miović. Prvotno smo htjele u rutu uvrstiti i novo Židovsko groblje u blizini Boninova, no kako je ono zaključano, morale smo odustati od te lokacije. Pri kreiranju rute pokazalo se da su samo Žudioska ulica i sinagoga na svojim izvornim lokacijama. Od starog židovskog groblja ostao je samo toponim, ulica Od greba žudioskih. Židovska fontana nalazi se na Pilama iako je njezina izvorna lokacija unutar zidina, u blizini Žudioske ulice. Hotel Wregg je srušen. Niti jedno mjesto internacije Židova i drugih zatočenika tijekom Drugog svjetskog rata nije ni na koji način obilježeno.
Jeste li surađivali sa Židovskom općinom u Dubrovniku?
Židovska općina u Dubrovniku danas je nažalost malobrojna. Kako nismo uspjeli stupiti u kontakt telefonom, otišli smo u sinagogu, gdje je osoblje bilo vrlo susretljivo, te su nam puno pomogli s određenim informacijama koje do tada nismo uspjele pronaći. Treba reći i da, iako je židovska zajednica malobrojna, Židovska općina se brine o groblju, sinagogi i muzeju, te tako čuva sjećanje na Židove i njihovu tradiciju.
Planirate li još neke projekte vezane uz Dubrovnik?
Nadam se da će biti prilike da nastavimo istraživanje povijesti Židova u Dubrovniku. Židovi su dali veliki doprinos u razvitku Dubrovnika kroz stoljeća, a danas nas na to podsjeća tek nekoliko toponima. Bilo bi posebno važno dodatno istražiti mjesta stradanja u Drugom svjetskom ratu, te potaknuti temu obilježavanja tih mjesta i komemoriranja. Vjerujem da ćemo u Documenti uskoro pokrenuti istraživanja vezana za Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu.
Tia Glavočić rođena je u Dubrovniku, gdje je završila gimnaziju. Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti i Filozofskom fakultetu. Živi u Zagrebu. Radi u udruzi Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću. Bavi se istraživanjem političkog nasilja te kulturom sjećanja, posebno vezano za Drugi svjetski rat.
