U dubrovačkom teatru su započele probe za jednu od ovogodišnjih premijera Dubrovačkih ljetnih igara, “Vidi kako Lokrum pere zube”. S redateljem Paolom Tišljarićem smo porazgovarali o glumačkoj podjeli, suradnicima, načinu na koji će postaviti komad i sceni na čarobnom Lokrumu.
S nestrpljenjem očekujemo premijeru “Vidi kako Lokrum pere zube”, tim više što je kao predložak poslužila knjiga naše sugrađanke Ivane Lovrić Jović… no, svima koji su pročitali knjigu najava o tome je stvorila milijun pitanja – a glavno kako se toliko slojevita knjiga može dramatizirati…. dobili ste nedavno scenarij, pa iz perspektive redatelja koji sve mora posložiti – što će biti središnja točka predstave?
Prošle godine, otprilike u ovo doba, pročitao sam roman i odmah mi se rodila ideja o potencijalnom postavljanju na kazališne daske. Izrazito sam sretan što se autorica Ivana Lovrić Jović upustila sa mnom u ovu kazališnu avanturu. Nakon pregovora i ideja o zajedničkoj koprodukciji drago mi je da je intendantica Dora Ruždjak Podolski uvrstila ovaj naslov u program ovogodišnjih Igara. Autorica dramatizacije Marijana Fumić napravila je majstorski posao transformirajući ovaj roman neobične strukture u dramski tekst velikog sentimentalnog i emotivnog naboja.
Naša će predstava govoriti o gubitcima, rastancima, sastancima i prije svega o ljubavi. Matrica za razvoj situacija su priče četiri žene u četiri različita vremena: Antice, njezine kćeri, njezine majke i njezine none. Mislim da ovaj ulomak iz romana, koji je dio epiloga dramskog teksta, savršeno sažima bit naše predstave:
„Ovo je kraj, a na kraju idu zahvale. Zahvaljujem svima koji su me naučili što ljubav nije. Naučila sam da je tuga dama koju ne treba odbijati. Dama koja nas produhovljuje i razvija. Svaki je trenutak mogući prilog spomenaru. Svaka je panorama potencijalna buduća uspomena. Kad živimo u slobodi misli i uspomena, veliko je, pak, pitanje što će taj nerazdvojni par, mozak i duša, odlučiti pohraniti, a što će izbrisati.“
Riječ je o koprodukciji našeg KMD i DLJI – kako ste riješili glumačku podjelu i hoće li se predstava nakon izvedbe na Igrama moći pogledati i u teatru?
Naravno, predstava će igrati na repertoaru kazališta u sezoni 2023./2024.
Tko su Vam suradnici na predstavi?
Scenografkinja je Vesna Režić, kostimografkinja Ana Mikulić, uz poznate dubrovačke snage: oblikovatelja svjetla Marka Mijatovića, autora glazbe Žarka Dragojevića i oblikovatelja video projekcija Mirana Brautovića, s nama je i poznati slovenski fotograf Aljoša Rebolj.
U predstavi igraju: Marija Šegvić kao Antica, Anja Đurinović, kao njezina kći, Sandra Lončarić, nacionalna prvakinja drame, kao njezina majka, Mirej Stanić kao njezina nona i Perica Martinović, Nika Lasić, Boris Matić i Bojan Beribaka kao Kor.
Započeli ste s probama, obišli lokaciju na kojoj će predstava biti izvedena … dojmovi i koliko će na scenografska rješenja utjecati to “seljenje” iz otvorenog prostora u kazališnu kutiju?
Scenografsko rješenje savršeno će funkcionirati u spektakularnom ambijentu otoka Lokruma i intimnoj atmosferi kazališta. Radi se više o umjetničkoj instalaciji koju ćemo postaviti u ambijent nego klasičnoj scenografiji, pa se ta instalacija može postaviti i funkcionirati u bilo kojem prostoru. Često sam kao redatelj, zbog gostovanja, svoje predstave prilagođavao raznim prostorima, a to uvijek meni i ansamblu donese neki poseban izazov i uzbuđenje. U svakom slučaju jednako se veselim radu na otoku Lokrumu i u našem prekrasnom kazalištu.
Imate li kao redatelj ikad nešto veću tremu kad režirate komad živućeg autora i koliko je na tome uopće poželjna ili bitna suradnja s, u ovom slučaju, autoricom knjige?
Suradnja s Ivanom vrlo je ugodna i inspirativna. Mislim da se sjajno umjetnički nadopunjujemo. Kroz proces rada na adaptaciji fantastično smo surađivali i nadam se da je ovo tek prvi u nizu budućih uspješnih projekata.
Nedavno je ministrica imenovala Martinu Filjak za novu intendanticu Igara, Vi ste također bili zainteresirani za to mjesto … riječ je o vrhunskoj glazbenici, te se sad iščekuje njen izbor za suradnika koji će osmisliti dramski program Igara koji je za Dubrovčane zapravo primarniji sinonim za Dubrovačke ljetne igre… kako bi, prema Vašem mišljenju njega trebalo kreirati?
Novoj intendantici Martini Filjak čestitam na imenovanju i veselim se zajedničkim projektima. Nadam se da će biti prilike da Igre i kazalište još više koprodukcijski surađuju. Čini mi se da je za kvalitetan dramski program Igara recept vrlo jednostavan: vrhunske inscenacije klasika dubrovačke i svjetske književne baštine, intrigantna gostovanja poznatih svjetskih i domaćih umjetnika, kao i propulzivan i svjež popratni program.
Kako bi se, prema Vašem mišljenju, mogao postići ekskluzivitet izvedbi Dubrovačkih ljetnih igara – da one ne postanu samo jedno od kulturnih događanja tijekom ljetnih mjeseci, već događaj kojega će kazališna ili glazbena publika uvrstiti na svoj itinerar kao obvezu dolaska u Grad?
Ekskluzivitet ovisi o umjetnicima koju sudjeluju u programu, ali i profilu gostiju koji će konzumirati taj sadržaj. Mislim da ne treba živjeti na staroj slavi i zastarjelim modelima nego tražiti nove, a u tome bismo se trebali ugledati na eminentne europske festivale poput onog u Beču ili Avignonu.
Često se čuju kritike da bi KMD i njegove glumce trebalo više angažirati na DLJI? Slažete li se?
Naravno da se slažem, imamo kvalitetne glumce koji su vrlo iskoristivi u kontekstu programa Igara. Nadam se da će to potvrditi i ova koprodukcija.
Dosta ste napravili na vidljivosti dubrovačkog teatra na hrvatskoj kazališnoj sceni, a nedavno ste se vratili s gostovanja, koliko je to bitno za glumce, teatar i koliko mogućnosti uopće pruža dubrovačkim glumcima da ih se vidi, pa možebitno i angažira u teatrima izvan Dubrovnika?
Glumci iz našeg kazališta naprosto zbog geografske udaljenosti Dubrovnika rijetko imaju prilike sudjelovati u projektima izvan matične kuće, ali koprodukcijske suradnje prilike su da se pokažu i na drugim pozornicama.
U ovoj sezoni naši su glumci s kolegama iz Varaždina igrali u predstavi „Majka Hrabrost“ u režiji Krešimira Dolenčića, prošle sezone s kolegama iz Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci napravili smo „Noru-kuću lutaka“, a s HNK u Šibeniku radili smo na „Amfitrionu“ u režiji Helene Petković. U zadnjih nekoliko godina redovito sudjelujemo na festivalima poput: Marulićevih dana, Festivala glumca, Festivala djeteta u Šibeniku, Šekspir festivala u Novom Sadu, Festivala Purgatorija u Tivtu, Grada teatara Budva, Festivala Ljubljana – što su sve prilike da pokažemo kvalitetu naše produkcije i našeg ansambla u domaćem i inozemnom kontekstu.
