U kinu Sloboda održana je javna tribina pod nazivom Što je sad sa Srđem? (deset godina poslije) na kojoj su se sudionici prisjetili dubrovačkog referenduma i svega što se događalo poslije formalno neuspjelog referenduma na kojem je više od 10 000 sugrađana glasalo protiv Resorta na Srđu.
Zakon o referendumu i dalje se nije promijenio
Profesor s fakulteta političkih znanosti Berto Šalaj, inače član GONG-a i sudionik borbe za Srđ, naglasio je kako je referendum u Dubrovniku, prvi koji su sami organizirali građani, pokazao kako bez obzira na nepravednu borbu ima smisla boriti se za javno dobro.
Ono na što je Šalaj upozorio je nepravedni Zakon o referendumu, koji ni danas, nakon 10 godina, nije promijenjen. Naime da bi lokalni referendum bio formalno priznat na njega treba izaći 50 posto plus jedan birač, dok za referendume na nacionalnoj razini postotak broja birača nije uopće bitan, nego odlučuje većina, bez obzira je li na referendum izašlo 10 ili 10 000 birača. Još kad se tome pribroji nerealno velik broj birača u registru, koji nije usklađen s brojem stanovnika, nepravda je još i veća.
-Direktna demokracija u Hrvatskoj postoji na papiru, ali u praksi ne funkcionira. Mi nažalost, ni 10 godina nakon referenduma, nismo izvukli pouke i nismo izmijenili zakon. U Hrvatskoj trenutno vlada politička apatija. Ljudi su razočarani u sustav i onda imamo tri mogućnosti ili vjerovati HDZ-u i SDP-u; ili otići, odnosno izaći ili fizički ili mentalno iz političkog procesa; te treća opcija, koju je Dubrovnik prije 10 godina odabrao, pokušaj promjene, otpor, podignuti glas. Dubrovački primjer sad, nakon 10 godina, dokazuje kako se može i kako nema razloga za odustajanje. Politika je kolektivno djelovanje građana, bez udruživanja, nema pobjede, kazao je Berto Šalaj.
Golf na Srđu podržavali su predsjednici, ministri gradonačelnik…
Novinar Igor Lasić kazao je kako razlika između priznavanja rezultata referenduma između lokalne i nacionalne razine nije slučajna, dodavši kako se uvijek različite malverzacije na lokalnim razinama “lakše sakriju”. Podsjetio je kako su projekt Golf resorta na Srđu podržavala 3 predsjednika RH, 3 premijera, gradonačelnik Dubrovnika i gotovo svi vijećnici koji su se udružili u Dubrovački dogovor, niz ministara “kojima se ne zna broj”, mainstream mediji, javni i privatni, a uz to je investitor imao i veliku ekonomsku moć.
Naglasio je kako se sličan scenarij nedavno ponovio u Puli, gdje je formalno propao referendum za Lungomare.
Hvala suborcima, koji nas desetljećima prate
Vijećnik stranke Srđ je Grad i dugogodišnji koordinator inicijative Srđ je naš Đuro Capor zahvalio je svima koji su kroz ovih deset godina sudjelovali u borbi za Srđ. Osvrnuo se na 2006. kad je prvi put najavljen projekt Golfa na Srđu, koji je sve do2010., kad su golferi predstavili vizualizaciju projekta, bio nepoznat.
-Tad su nam pričali bajke, kako će Srđ biti zlatna žica za građane, kako će s njega teći med i mlijeko. Bila je hrabrost tada prepoznati i pretpostaviti o čemu se zapravo radi te suprotstaviti se moćnoj ekipi u sustavu, istaknuo je Capor.
Kazao je kako Srđ nije bio jedina borba za javno dobro u kojoj je inicijativa sudjelovala.
-Tu je bila Marina Frapa, bitka koju smo izgubili, sad su tu Šoping centri, Arena Lapad i novi Zakon o pomorskom dobru. Dokle god nam se javna dobra nude na prodaju, kao roba, dotle naša borba mora trajati. Dokle god se suprotstavljamo i opiremo tome, borimo se za dušu grada. Zabrinut sam razvojem situacije u kojoj nam centar grada okupiraju turistički sadržaji i šoping centri, a život se seli na margine, u predgrađa. Gdje je tu mjesto za građane i grad? Dokle god kod građana postoji otpor, za Grad ima nade, zaključio je Capor.
S 18 sam se pridružila borbi za Srđ
Petra Marčinko ispričala je kako se s 18 godina pridružila inicijativi Srđ je naš, a danas kao vijećnica s 32 godine sudjeluje u radu Gradskog vijeća.
-Tad su me ponijele emocije, taj osjećaj nepravde, koji sam najbolje doživjela upravo ovdje u kinu Sloboda tijekom javne rasprave, kad su iz gledališta govorili građani i struka i to s argumentima, a s govornice su se samozadovoljno smješkali političari i predstavnici investitora. Ta njihova percepcija apsolutne moći natjerala me da se pridružim otporu, kazala je Marčinko, dodavši kako je hrabrost građana promijenila paradigmu tih odnosa.
Ona smatra kako je, počevši od prosvjeda za platan na Pilama pa sve do danas, baština, koju je borba građana ostavila u nasljedstvo svima nama, rasprava o javnom dobru.
-Smatram da svi trebamo prestati politiku gledati kao nešto “prljavo” jer politika je u svojoj biti briga za javno dobro. Isplati se suprotstaviti sistemu, boriti se i sačuvati javno dobro za nas i za buduće generacije, zaključila je Marčinko.
Civilno društvo masovno prelazi u politiku
Enes Čerimagić, pravnik Zelene akcije, koja je logistički podržavala inicijativu Srđ je naš, a u kojoj je djelovao i sadašnji gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, nije bio baš optimističan, usprkos pozitivnom rješavanju arbitraže na Međunarodnom arbitražnom sudu.
-Iako je ovo 10 obljetnica referenduma obilježena pozitivnim ishodom arbitraže u kojoj su odbijeni nerealni zahtjevi investitora za odštetom, ja nisam baš optimističan.
-Prije 10 godina civilno društvo u Zagrebu imalo je veliku snagu, veliki broj ljudi, koji su imali snage pružiti građanima Dubrovnika potporu za provođenje referenduma i sve ostale akcije. U međuvremenu su brojni aktivisti prešli u politiku, što ja pozdravljam i razumijem, ali nam je bazen ljudi u civilnom društvu sve manji i danas puno teže možemo pružiti podršku drugim lokalnim zajednicama koje se bore protiv sličnih štetnih projekata. Mi smo prije 10 godina odabrali Srđ, kao amblem, inspiraciju za sve druge. Nažalost u pulskom primjeru Lungomare, deset godina kasnije, sve se ponavlja. Ništa, čini se, nismo naučili. Zabrinut sam za budućnost civilnog društva, kazao je Čerimagić.
Dodao je kako Zelena akcija i dalje ima dvije tužbe, kojima ih Razvoj Golf nastoji ekonomski i fizički iscrpiti, ali i kako je Međunarodni arbitražni sud prihvatio Zelenu akciju kao prijatelja suda te i kroz njihovu dokumentaciju procjenjivao ovaj slučaj, a to su prije svega dvije presude hrvatskih sudova, jedna kojom je ukinuta građevinska dozvola za Resort na Srđu i druga koja je dokazala nelegalno proširivanje obuhvata Resorta na Srđu.
Pitanje koje je Čerimagić postavio je zašto uopće Hrvatska priznaje taj privatni korporacijski sud, koji ne sudi po međunarodnim zakonima, a pred kojim golferi protiv države i Grada vode još dva arbitražna procesa za odštetu.
Tribinu je moderirao Ivan Viđen, a u raspravu su se uključili i građani, koji su govornicima čestitali na ustrajnosti. Lana Matić je ispred Waldorf inicijative Dubrovnik kazala kako oni pripremaju, zajedno s Gradom, projekt za uređenje Parka mira uz Muzej rata na Srđu, te je dodala kako se nada da će Srđ postati mjesto koje će građani s užitkom stalno koristiti.
Lukova donacija za Muzej mira na Srđu
Tim povodom je novinar Luko Brailo, koji je svojim tekstovima u Novom listu i na Dubrovniknetu od samog početka stajao uz Srđevce, zajedno s cijelom našom redakcijom, poklonio Srđevcima sve svoje majice sa šaljivim natpisima i direktnim porukama sudionicima Dubrovačkog dogovora, a koje je nosio u Gradskoj vijećnici tijekom sjednica.
-Evo to Vam je donacija za taj budući Muzej mira, rekao je Luko, a prisutni su ga pozdravili aplauzom.
