Zbog duga od oko 100 tisuća eura, koji Zavod za hitnu medicinu DNŽ duguje svojim zaposlenicima, ali i odvjetničkom društvu koje ih zastupa, moglo bi se uskoro dogoditi da isti taj Zavod završi u blokadi, što bi moglo značiti da primjerice neće imati novca za troškove, recimo gorivo za automobile. Zavod za hitnu medicinu DNŽ, kao i Županija, koja mu je osnivač, svu odgovornost prebacuju na Ministarstvo zdravstva, koje je odlučilo cijelu situaciju ignorirati i prešutjeti.
Kako će hitna raditi, ako ostane bez novca za plaće ili gorivo?
Iako svi medicinski tehničari i sestre zaposleni u hitnoj već duže vrijeme strpljivo čekaju da im se isplate dugovanja, s druge strane dočekuje ih samo šutnja. S pravom se trebamo zapitati zašto Ministarstvo zdravstva dopušta nepotrebno povećavanje dugova, koje će na kraju biti plaćeno iz državne blagajne koju punimo svi mi? Nadalje ukoliko odvjetničko društvo pokrene ovrhu za naplatu svojih dugovanja, funkcioniranje Hitne medicinske pomoći u cijeloj županiji bit će otežano.
Ovaj problem, nitko, osim samih zaposlenika hitne, točnije medicinskih sestara i tehničara, nitko, čini se, ne shvaća ozbiljno.
Na naše novinarske upite iz Zavoda za hitnu medicinu uputili su nas na Županiju i Ministarstvo.
Iz Županije u odgovoru na naša brojna pitanja, kratko odgovaraju.
“Temeljem Odluke o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja do sada su refundirana sredstva kroz III. faze i to za zaključene sporazume i za pravomoćne sudske presude. Sukladno uputama po fazama provedbe zdravstvene ustanove dostavljaju zahtjeve nadležnom Ministarstvu i osnivaču, a po odobrenim zahtjevima Ministarstvo spušta sredstva županijama koje potom isplaćuju ustanovama. Županija ne sudjeluje u obračunu plaća za ustanove, već se plaće radnicima isplaćuju kroz Centralizirani obračun plaća za javne službe (COP)”.
Iz ovog odgovora možemo zaključiti kako Županija, kao osnivač Zavoda za hitnu medicinu, odgovornost prebacuje na Ministarstvo, jer bez sredstava iz proračuna, Županija ne može uplatiti ništa svome Zavodu za hitnu medicinu. Iz Ministarstva zdravstva odgovora nema, usprkos požurnicama i ponovljenim upitima.
U čemu je problem?
Ukratko, tijekom ekonomske krize 2008. plaće medicinskom osoblju su umanjene. Tadašnja Vlada sa sindikatima je potpisala Sporazum prema kojem je trebala medicinskom osoblju (u ovom slučaju sestrama i tehničarima) početi plaćati 6 posto dodatka na plaću, kad BDP bude rastao tri uzastopna tromjesečja. To se dogodilo u studenom 2015., no Vlada nije počela isplaćivati dogovoreni dodatak medicinskom osoblju sve do 2017. Osim toga sindikati su primijetili i nepravedan obračun prekovremenih sati djelatnika u zdravstvu, pa tako Centralni obračun plaća nije djelatnicima evidentirao, niti plaćao, sve odrađene prekovremene sate. Mirenje i dogovor o plaćanju dugovanja između Vlade i sindikata nije postignuto te su sindikati i zaposlenici osobno pokrenuli tužbe za isplatu dugovanja. Sve te tužbe riješene su u korist medicinskih djelatnika. Iz Zavoda za hitnu medicinu DNŽ od 78 zaposlenih koji su podigli tužbe i dobili pravomoćne presude, isplaćena su dugovanja tek njih 10. A neki pravomoćne presude imaju već godinu i pol dana. Čini se kako je došlo do zastoja u „faznim isplatama“. Zašto i kako? Na to odgovor nitko ne zna.
U pravomoćnim sudskim presudama stoji i kako se zaposlenicima trebaju uplatiti svi zaostatci uz pripadajuću kamatu do dana isplate i kako se dugovanje treba naplatiti u roku od 15 dana. U protivnom će se pokrenuti ovrha. Međutim sud ovrhu protiv države pokrenuo. Iz Ministarstva šutnjom prisiljavaju djelatnike da sami ovrše vlastitu tvrtku kako bi naplatili dugovanja, koja im pripadaju.
Mihael Kukuljica: meni je neshvatljivo kako se novcem državnih obveznika i tako važnom službom, tako neodgovorno upravlja
Povjerenik Sindikata “Zajedno” i medicinski tehničar u Zavodu za Hitnu medicinu DNŽ, Mihael Kukuljica za Dubrovniknet je izjavio.
– Tri četvrtine toga duga već je pojela zastara, jer smo mogli za dodatak od 6 posto tužiti samo 14 mjeseci unazad. Medicinski djelatnici nisu o tome vodili puno račun, jer je naš posao prije svega pomaganje bolesnima i potrebitima. Kad se sve otkrilo krenule su tužbe. Presudom Vrhovnog suda potvrđeno je da smo u pravu te se tužbe uglavnom vraćaju riješene u našu korist. Dugo je to trajalo na našim sudovima, ali sad imamo gotovo svi pravomoćne presude u kojima stoji da nam se dugovanja trebaju isplatiti u roku od 15 dana. No mi i dalje čekamo. Zaposlenici Zavoda za hitnu medicinu uglavnom ne žele podizati ovrhu na FINA-i i tako praviti još dodatne troškove Zavodu, ali naš odvjetnički ured, koji potražuje oko 50 000 eura, to bi to mogao napraviti.
Osim tog dodatka od 6 posto na plaće, shvatili smo kako COP nije vodio dobru evidenciju prekovremenih sati. Krivo su unosili podatke, naravno na štetu radnika. Nama je žao što smo morali tužiti vlastiti Zavod, ali taj novac smo mi zaradili i on nama pripada. Hitna medicinska pomoć financira se iz zajedničke blagajne u koju svi zaposleni građani uplaćuju, svi građani i koriste usluge hitne pomoći, a meni je onda neshvatljivo kako se tim novcem i tako važnom službom tako neodgovorno upravlja.
Svaki mjesec odgađanja uplate dugovanja znači veći iznos, koji će država nama trebati uplatiti. Čini se da one koji upravljaju Ministarstvom to uopće ne zanima, jer novac ne daju iz vlastitog špaga. Neki su se naši kolege nagodili pa su se odrekli dijela potraživanja, ali je dosada je od 78 tužbi s pravomoćnim presudama samo 10 isplaćeno. Ako naš odvjetnički ured pokrene ovrhu nad Zavodom, svi ćemo ostati bez plaća. Je li to ono što Ministarstvo želi? Kako će hitna funkcionirati kad ne bude mogla isplatiti plaće ili platiti račun za gorivo?
Mi tražimo svoja prava, ono to nam je Vlada obećala, potpisala, a očito nije ispunila, zaključuje Kukuljica.
Hitna pomoć spašava živote, sutra možda i nekome od nas
Ova situacija, u koju su neodgovornim upravljanjem Ministarstva dovedene medicinske sestre i tehničari hitne u našoj Županiji, da nije istinita, mogla bi poslužiti kao scenarij za neku komediju apsurda, ali ovdje je riječ o ljudima čiji je posao svaki dan nekome spasiti život, a taj netko sutra može biti bilo tko od nas. A što ako baš tad ne budu imali goriva u autu ni novca na računu?
