Iako Sirija odavno nije na turističkim kartama i putovanja u taj dio Bliskog istoka se ne preporučuju, ipak je moguće posjetiti i taj dio svijeta, organizirano i grupno. Iskoristio sam tu priliku i pridružio se grupi koja je prošlog mjeseca krenula na put prvo prema Bejrutu u Libanonu, polazišnoj i završnoj točki putovanja. A u sredini te avanture je Sirija, zemlja prebogate povijesne ostavštine, na žalost djelomično, uništene ljudskom rukom i prirodnim silama, ali još uvijek opipljive na svakom koraku.
Napisao: Ivo Dujmović
Nakon malo čekanja na libanonsko- sirijskoj granici, nabavke lokalne valute, provjere dokumenata i dobivanja vize, put vodi ka glavnom gradu Damasku.
Noćni Damask nas dočekuje pun života. Početak je Ramazana i nakon dnevnog posta te potom iftara (obroka koji se blaguje u krugu obitelji nakon zalaska sunca) puno je ljudi na ulicama. Kao možda jedini turisti tog trenutka u gradu, izazivamo pažnju lokalaca, pozdravljaju nas i žele dobrodošlicu. Takve ćemo prizore doživljavati cijelim putem. Sirijci su zasigurno među najgostoljubivijim nacijama na svijetu.
Damasku ćemo se vratiti na kraju našeg puta po Siriji, tek ga upoznajemo panoramski, ali vidljivo je da se radi o užurbanom, kozmopolitskom gradu, gdje su mnoge kulture i vjere ostavile traga i danas opstaju u suživotu, unatoč svim nedaćama i izazovima nedavne prošlosti i turbulentne sadašnjosti.
Put nas dalje vodi prema Maalouli, gradu u kojem je još u upotrebi aramejski jezik, isti onaj koji je govorio i Isus. Ostalo je malo izvornih govornika, ali jezik se još uvijek održava. Gradić na 1500 metara nadmorske visine, pomalo izoliran, dom je dva velika samostana; Svete Tekle i Svetog Sergija i Bakha i oduvijek je popularno mjesto hodočašća.
Na putu prema Hami zaustavljamo se u Homsu. Nekad vrlo važno trgovačko središte na križanju karavanskih puteva, prije rata treći po veličini grad u Siriji, danas još djelomično u ruševinama, izgubivši više od polovine stanovništva. Ipak živi, pomalo se obnavlja i staje na noge baš kao i cijela zemlja. Napuštamo ga snažnih dojmova i krećemo prema Hami.
Sljedećeg dana u Hami, upoznajemo Siriju kakva je vjerojatno bila prije rata. Našavši se u nekoj vrsti tampon zone, ovaj grad nije pretrpio oštećenja. Poznat je po 17 starih drvenih mlinova na rijeci Orontes, čije zelene obale omeđuju lijepi parkovi puni šetača.
Osobno, najveća neizvjesnost bio je susret sa Alepom. Grad je to čije se ime najčešće spominjalo na vijestima, od rata do nedavnog potresa, sinonim za sve vrste stradanja ali ujedno dokaz opstojnosti jednog od najstarijih naseljenih mjesta na svijetu. Impresivna citadela iz 12. stoljeća je u fazi obnove, okružena lijepom šetnicom i puna ljudi koji uživaju u teško stečenom miru. Iako su ratne rane još vidljive, uz nove koje je nanio nedavni potres, Alep ostavlja dojam grada koji se gradi i napreduje oslonjen na vlastite snage.
Pozdravljamo se sa Alepom, ugodno iznenađeni pozitivnom energijom grada Feniksa i vraćamo se prema Homsu da bi nastavili za Krak de Chevaliers, jednu od najvažnijih križarskih utvrda na Bliskom istoku. Originalno iz 11 stoljeća, na strateški važnoj poziciji, u nedavnoj prošlosti ugrožena, danas pod zaštitom UNESCA.
Sljedeći dan, rani polazak jer čeka nas dug put kroz sirijsku pustinju da bi se susreli sa kraljicom iste: Palmyrom.
Ovaj veličanstveni grad-oaza iako jako oštećen u ratu i poslije okupacijom, još uvijek zadivljuje svojom monumentalnošću.
Nekad važan centar moći kraljice Zenobije, poslije u rimskim i bizantskim rukama, Palmyra se iznad svega razvila kao važna stanica na karavanskim putevima prema Eufratu i Perziji.
Rat i ljudsko bezumlje Palmyru su pretvorili u ruševine. Ali ništa nije uništilo njenu povijesnu važnost i još uvijek kao takva zadivljuje sada rijetke posjetitelje.
Vraćamo se u Damask, praćeni pustinjskom olujom i sljedeći dan prije povratka u Libanon nastavljamo istraživanje glavnog grada i njegovih raskošnih džamija, bazara i palača.
Velik i užurban, Damask kao i cijela Sirija ruše naše predrasude o opasnoj ratnoj zoni, a grade sliku o Siriji kao zemlji sa potencijalom; vrijednih i gostoljubivih ljudi koji oslonjeni samo na svoje snage unatoč teškoj ekonomskoj situaciji, geo-političkom okruženju, inflaciji i sankcijama, grade bolju budućnost i daju garanciju novim generacijama da neće morati ponovo napuštati svoju zemlju.
