Bračni par Ivana i Ernest Tolj, 2006. godine odlučili su se upustiti u poslovnu i životnu avanturu na Pelješcu. Iako su već imali dobro uhodan posao, vlastitu tvornicu električnih kabela, iz ljubavi prema vinu i želje da stvaraju s prirodom, kupili su i posadili prvi vinograd u Komarni.
Danas, 17 godina poslije, diče se vrhunskim vinima i vinogradima na Pelješcu, u Komarni i Istri te s jednim osobitim vinom, koje svojim kvalitetama dobiva samo najviše ocjene, a prodajnu vrijednost nisu mu mogli odrediti, kaže nam Ivana Tolj te dodaje kako su sav prihod od tog najboljeg njihovog vina namijenili djeci u potrebi.
Ova poduzetnička obitelj vlasnici su tvornice Eurocable, koja je 2019. proslavila 20 godina postojanja i proizvela toliko kabela da bi 40 puta mogli omotati Ekvator, a uz to zapošljava i 130 djelatnika. Što ih je potaknulo da krenu u vlastitu proizvodnju vina?
-U vinski smo posao ušli iz ljubavi prema vinu, te iz želje da stvaramo s prirodom koja nas čini sretnima. Pelješac, posebice Dingač, je svakako Sveti gral svakog vinara i očiti izbor, ako želite najbolje od plavca.
Naša su iskustva s lozom bila isključivo iz obiteljske proizvodnje, nisu bila stručna. A kad govorimo o proizvodnji vina tu smo imali iskustvo samo iz pozicije kušača i ljubitelja vina, objašnjava nam Ivana, dodajući kako su i u ovom poslu htjeli proizvoditi samo najbolje.
Vinogradi vinarije Saint Hills nose imena svetaca, ali ujedno su i imena njihove djece. Sveta Lucija u Dingaču, sveti Ante u zapadnoj Istri te sveti Roko u Komarni. A kako je sve počelo?
– Te 2006. godine prvi je posađen vinograd u Komarnoj, vinograd sv. Roka, i to samo Plavcem malim. Pokušali smo u dijelovima vinograda diversificirati s dodatnim crnim sortama, ali se pokazalo da je plavac ipak crveni kralj juga Hrvatske.
Ubrzo nakon toga kupili smo zemlju na Dingaču, i posadili mladu lozu. Za prve smo berbe kupovali dio grožđa, dok vinogradi nisu bili u punoj snazi.
Istra je došla poslije juga, a u njoj smo sadili bijele sorte. U samom početku smo željeli na toj zemlji posaditi autohtone sorte maslina. Nakon analize zemlje i konzultacija sa strukom, rečeno nam je da bismo bili ludi, ako tamo ne posadimo vinograd. I tako je počelo, s malvazijom istarskom i chardonnayem. Poslije smo dodavali i druge bijele sorte, iako je jedan dio zemljišta i pod maslinama. To je mala proizvodnja ulja, dovoljna za naše potrebe, objašnjava nam Ivana Tolj.
Veliku ulogu u njihovom vinskom poslu imao je i poznati francuski enolog Michel Rolland s kojim surađuju od samih početaka.
-Michel Rolland je prije svega naš prijatelj i učitelj te uglavnom savjetnik. On nam je puno pomogao svojim savjetima, ali on ne kreira naša vina, niti donosi odluke u postupku stvaranja vina. Imamo divan tim enologa, svi skupa stavljamo sve stečeno znanje sa svakom novom berbom na stol, važemo ishode, a krajnju odluku donosi Ernest.
Što je po Vama važno za uspjeh u vinarstvu?
-Mislim da je za uspjeh u vinarstvu važna kombinacija položaja vinograda, tehnologija obrade loze, tehnologija proizvodnje vina i stručno znanje uz puno strpljenja, strasti i hrabrosti. Naravno uz to je potrebno i puno ulaganja i na kraju i malo sreće. Nema sigurne formule, kao i u svakom poslu, koji ovisi o prirodi.
Vinaria (bez j), kušaonica Saint Hills vina nalazi se u Oskorušnom na Pelješcu, gdje je ova obitelj kupila i obnovila staru ruševnu kuću, a uz kušaonicu otvorili su i restoran Kužinu.
-Jednom prilikom, 2011., vraćajući se iz Dingača prema trajektu u Trpnju, Ernest je spazio veliku kamenu zapuštenu kuću i odmah je otišao pogledati. Riječ je bila o nekadašnjoj vinariji čiji su vlasnici odavno otišli trbuhom za kruhom u prekooceanske zemlje. Potrajalo je dok smo ih sve pronašli i otkupili njihove udjele. Kuću smo malo po malo obnavljali u istim gabaritima, osim što smo u podzemlju iskopali podrumske etaže u kojima se danas proizvode naša crna vina. Ugostiteljstvo je ovdje u službi vinarije, na Pelješcu imamo kušanja i ručak uz to ili tapas. Uskoro ćemo i u Istri imati priliku primiti goste, vinarija i kušaona su u izgradnji.
-Jela koja se nude gostima uglavnom su domaći specijaliteti od biranih domaćih sastojaka, tako imamo rizot od teletine, od sipe, od škampa. Izbor nije velik, ali mi nismo a la carte restoran, kaže Ivana koja i sama sudjeluje u određivanju menija te u kuhanju.
Vina iz ove obiteljske vinarije osvajaju nepca gostiju raznih restorana diljem Lijepe naše. Možda ste i sami negdje na njih naišli. A to su?
-Plavci s juga: Black, Sv. Roko, Dingač i ErnEst Tolj Dingač te naš rose od plavca St. Heels. Proizvodimo i bijelo vino nazvano Posh, to je naš pošip iz Čare. U Istri od bijelih sorti proizvodimo Malu Nevinu, Frenchie i Le Chiffre. Ukupno je to oko 100 000 boca godišnje.
Uglavnom su naši gosti i kupci jako zadovoljni, a preko vinarije smo stvorili zaista puno ljubitelja našeg vina koji nam se uvijek rado vraćaju.
Ova obitelj koja ima četvero djece živi zasad ponajviše u Zagrebu, ali su redovito na relaciji Zagreb -Pelješac -Istra. Na pitanje je li netko od njihove djece odlučio posvetiti se obiteljskom poslu u vinarstvu, Ivana odgovara.
-Sva naša djeca još se školuju, ali također svi sudjeluju aktivno u poslu kad god mogu i kad treba. Još ne znaju gdje će njihov put otići, ali svi će uvijek pamtiti gdje je počeo.
Da se sad vratite na početak, biste li nešto drugačije napravili?
-Ako bi uvjeti bili drugačiji, vjerojatno da, s ovim znanjem. No ne mogu reći da išta što smo napravili smatram pogrešnim, to pripada vremenu i uvjetima u kojima je stvarano. Svaki dan ovoga posla je blagoslov i borba. To je iznimno zahtjevan put, koju u konačnici i obilato nagrađuje. Veseli nas živjeti takav strastven posao!
Vino vinarije Saint Hills „Ernest Tolj dingač 2019.“ postalo je nedavno najbolje ocijenjeno hrvatsko vino u povijesti. Ova sjajna limitirana serija vina dobila je 99 od 100 mogućih bodova u ocjenjivanju jednog od najrelevantnijih svjetskih časopisa Wine Enthusiasta. Obitelj je sav prihod od 800 boca ovog ekskluzivnog vina odlučila darovati.
-Priča zaklade Saints Hills For Kids stara je koliko i vino Ernest Tolj Dingač. Od prve berbe, kada smo izdvojili najbolje od najboljeg i dali mu to ime, za nas je to vino bilo posebno. Nečemu takvome nismo mogli dati prodajnu vrijednost, pa smo mu dali zadatak: da bude vino koje će svake godine iznova darivati one najpotrebitije, djecu bez adekvatne roditeljske skrbi. Kroz godine smo zaradu od ovog vina darivali domovima za djecu u Hrvatskoj i regiji, dječjim bolnicama i pojedinačnim slučajevima u potrebi. Ovo je vino dobilo najviše pažnje zbog visoke ocjene, što nam je iznimno drago i što nas čini ujedno i ponosnima i poniznima, te dokazuje da je plavac s Dingača zaista veliko svjetsko vino.
FOTO: Saint Hills Vinery
