Na suđenju za tragediju koja se u Hidroelektrani Dubrovnik dogodila 10. siječnja 2019., danas je na dubrovačkom sudu svjedočila Božena Pozniak, tajnica u HEP proizvodnji, ujedno i majka smrtno stradalog zaposlenika elektrane Davora Pozniaka. Svjedočio je i zaposlenik HE Dubrovnik, umirovljeni Miho Bupić te njegov sin, također zaposlenik HE Dubrovnik Hrvoje Bupić. Iz njihovih svjedočenja, jasno se može iščitati kako organizacija rada u Hidroelektrani bila u najmanju ruku nejasna.
Zašto nije ishođena građevinska dozvola za obnovu HE Dubrovnik?
Božena Pozniak svjedočila je kako je kao tajnica, koja od 1984. radi u upravnoj zgradi HEP proizvodnje, imala uvid u svu dokumentaciju i komunikaciju koja je u papirnatom obliku protokolirana, ali nije imala uvid u elektronsku komunikaciju nadređenih.
Sudac Nikša Lučić je pročitao njezin iskaz koji je dala Državnom odvjetništvu u prosincu 2019., a koji je bio vezan uz pitanje svih pitanja, zašto za obnovu HE Dubrovnik nije tražena i izdana građevinska dozvola?
Pozniak je u svom iskazu kazala kako je bila upoznata s time da je oformljen tim za obnovu elektrane, čiji je voditelj bio Davor Bojić iz HEP proizvodnje d.o.o. Zagreb te da je taj tim trebao svaka tri mjeseca davati izvješće o napretku, ali joj nije poznato je li se to radilo. Kazala je i kako se od Ministarstva graditeljstva tražilo mišljenje treba li se za radove, koji su nabrojeni u revitalizaciji HE Dubrovnik, izdati građevinska dozvola. Te kako je Ministarstvo potvrdno odgovorilo na taj zahtjev. Zašto se dozvola nije tražila kasnije, ona nije znala reći.
Ono što je Pozniak znala je da je glavni projekt za obnovu HE Dubrovnik napravila zajednica ponuditelja: Institut za elektroprivredu, Projekt biro Split i Elektroprojekt Zagreb. Također je rekla kako je direktor HE proizvodnje Mato Mišković imenovao povjerenstvo sastavljeno od inženjera zaposlenih u HEP proizvodnji, koje je trebalo analizirati i ocijeniti taj glavni projekt. Povjerenstvo su činili inženjeri: Maro Kalinić, Đuro Vojnić, Pero Miletić, Držislav Šikić, Gabrijela Mikel i Ivo Lise, koji je bio zadužen upravo za sigurnost na radu i protupožarnu sigurnost.
Na pitanje državnog odvjetnika Vlatka Cibilića, koja je bila svrha izrade tog glavnog projekta, koji nikad nije poslan na potvrdu, odnosno po kojem nikad nije izdana građevinska dozvola Pozniak nije znala odgovoriti.
Međutim kazala je kako je kasnije osnovano povjerenstvo za ishođenje uporabne dozvole, a nakon radova u kojem su bili Ana Bender, Pero Miletić i Teo Sekondo.
U HE Dubrovnik nije bilo opisa radnih mjesta
Na pitanje odvjetnice oštećenika Doris Košta o sistematizaciji i opisu radnih mjesta unutar elektrane, Pozniak je kazala kako opisa radnih mjesta ustvari nema te da su za radna mjesta postoje određeni uvjeti, ali ne i opis radnog mjesta.
Dodala je kako je pokojni Ivica Zvrko bio predradnik, s radnim uvjetima za rad na održavanju, ali je u nedostatku radne snage usmeno raspodijeljen u smjenski rad u strojarnicu, a bez pismenog traga. Kazala je kako je iz priča svog pokojnog sina saznala da se Teo Sekondo, koji je bio zaposlenik Ureda direktora, samoinicijativno nametnuo kao voditelj pogona i održavao svako jutro sastanke s radnicima te organizirao posao za radnike koji su radili u službi održavanja. Rekla je i kako je on sve naloge izdavao usmeno i telefonski te iza njega nema nikakvog papirnatog traga. Radnici su, kaže Pozniak, Sekondu govorili o spornoj rupi na stropu strojarnice i ciglama, koje su gotovo godinu dana stajale složene sa strane, ali im je on na to odgovarao kako to nije njihov posao.
Sporna rupa u stropu strojarnice
Rupa, koja je probušena u ciglenom zidu strojarnice, pokraj vertikale kabela, a zbog postavljanja klimatizacije, nakon dužeg vremena je zatvorena, kažu svjedoci plastičnim materijalom, a ne ciglama, kako je to prije bilo. Tko je bio nadležan za popravak te rupe, tko je naložio zatvaranje plastičnim materijalom, e to se ne zna.
Košta je pitala Pozniak koja je bila službena funkcija Tea Sekonda? Pozniak je odgovorila kako je on bio voditelj nepostojećeg projekta, a njegov nadređeni je bio direktor Mišković, dok je prethodno radio na održavanju telekomunikacijskog sustava i nadzornih kamera.
Odvjetnik Joško Čeh, koji brani prvookrivljenog Mata Miškovića pitao je svjedokinju od koga je konkretno dobila informaciju kad je zid u strojarnici otvoren i kad je zatvoren? Rekla je kako je informacije o tom zidu dobila od sina, prije nesreće i kasnije od njegovih kolega koji su dolazili kod njih doma, a kad je zid zatvoren, ona nije mogla reći.
Odvjetnik Čedo Prodanović, koji brani drugooptuženog Nikolu Rukavinu, pitao je svjedokinju u čijoj je nadležnosti bilo pokretanje postupka izdavanja građevinske dozvole? Ona je odgovarila da pretpostavlja kako je to bilo u nadležnosti direktora Miškovića.
Odvjetnik Čeh pitao je Pozniak je li Ivo Lise, koji je inače radio u upravnoj zgradi u HE proizvodnje često odlazio u Plat? Ona je odgovorila kako je prema putnim nalozima dva, tri puta tjedno po 2 -3 sata bio u Platu, ali ona ne zna što je radio.
Pozniak je dodala kako je Lise imao preko 40 putnih naloga u godini dana za putvanja na sastanke i edukaciju vezano uz sigurnost na radu i protupožarnu zaštitu. Te da je direktor Mišković jednom prilikom o tome rekao: “To je jedna banda neradnika, koja se sastaje i ne radi ništa na čelu sa Guvom”. Rekla je da su putni nalozi obično počinjali četvrtkom te se nastavljali u petak i preko vikenda, a da Lise nije putovao avionom, nego osobnim automobilom.
Čeh je pitao i je li Miroslav Guvo, osoba zadužena za sigurnost na radu u HEP proizvodnji, dolazio u Dubrovnik? Pozniak je odgovorila je kako je bio baš prošli tjedan bio te da je barem jednom godišnje dolazio u Plat.
Na pitanje može li se sjetiti kad je završena revitalizacija hidroelektrane Pozniak je kazala kako je agregat B, prvi završen, a agregat A je završen 2016. iako nije bila 100 posto sigurna.
Dodala je kako otkad ona radi HEP proizvodnji kako je uobičajeno bilo da se svaki ponedjeljak održava kolegij između inženjera pogona i direktora na kojemu su se raspravljale tekuće stvari i problemi. Ta se praksa dolskom Mata Miškovića na čelo HEP proizvodnje prorijedila. Tako su se ti sastanci prestali redovno održavati, nekad su se održavali u Platu, a sad se ta praksa opet uvela.
Okrivljeni Vučić je izrazio žaljenje zbog gubitka sina, a Pozniak je na kraju svog svjedočenja pitala: “Zašto je ovdje Vučić, a ne Pero Miletić?”
Svjedok Miho Bupić: nakon poplave 2006. ugrožena je sigurnost HE Dubrovnik
Svjedok Miho Bupić svoj je iskaz dao DORH-u 26. 9 2019. On je zaposlen bio u HE Dubrovnik 42 godine.
-Odgovorno tvrdim da je pogon bio jako siguran. Imali smo poplavu 2006. u prosincu i stanje iza više nije bilo isto. Tamo je bio zid, koji bi u slučaju poplave bio srušen i voda bi išla u more. Tvrdim da je stanje bilo kao prije poplave, ni temperature, ni dim ne bi ugrozili ljude na platou strojarnice. U strojarnici se probila rupa, kad se radila klima, i ona nije zatvorena ciglom, nego plastikom. Vatra se uhvatila na tu plastiku i proširila na plafon, rekao je Bupić, navodeći kako je nakon poplave, ventilator sa klatnom uklonjen, a na njegovom mjestu je ostala rupa. Dalje je dodao kako su “dvije portele 80×40 prije poplave bile zatvorene limom od 1 cm, a nakon poplave su stavljene rešetke.
-Te izmjene imale su utjecaj na to da je u taj prostor doticalo više kisika koji je poticao širenje požara, kao otvoreni špaher na drva. Otvoriš vrata, požar se razbuktava, kazao je Bupić
Dodao je kako je valoviti PVC na krovu služio za odvod tekućine koja je procurivala te da uzrok požara nisu mogle biti lampe za osvjetljivanje jer su one od PVC-a udaljene 20 cm.
Bupić je donio i fotografije prije nesreće i poslije nesreće koje su ušle u dokazni materijal.
Javna nabava ugrozila sigurnost hidroelektrane?
– Prije su u HE bili francuski kabeli s duplim čeličnim plaštom i jedna makedonska fima je brtvila otvore i posipala kabele protupožarnim prahom. Prije revitalizacije Končar je mijenjao kabele i o tome što su oni radili, ništa ne znam. Od kad je javna nabava za sve potrebna, dolaze vanjski meštri, a naši su njima ko sluge, ne smiju se miješati u posao. Prije kad smo sami održavali, svi smo to pazili ko u sebe doma i sve smo znali. Sad ništa ne znamo, vanjski radnici rade što ih je volja. Mislim da je kroz vertikalu privučen naknadno i TK kabel, zato što je u požeru nestalo telefonske veze, a kabeli od kamera sigurno su provučeni kroz vertikalni kanal. Po mom mišljenju ovo se ne bi dogodilo da se cigla vratila na svoje mjesto u rupu u strojarnici, gdje bi spriječila širenje požara.
Državni odvjetnik pitao je Bupića je li nekome davao uzorke starih PVC ploča koje su uklonjene u procesu obnove, on je odgovorio kako nije bio zadužen za čuvanje starih PVC obloga nakon požara. Kasnije ga je sudac podsjetio kako je u iskazu drugačije rekao, pa se prisjetio i rekao da ih je možda nekome i dao, ali ne zna kome.
Gdje je evakuacijski put u HE Dubrovnik?
Doris Košta pitala je Bupića na kojim je radnim mjestima radio od koje do koje godine?
-Od 1979. do 1984. radio sam održavanje. Od 1984. do 2009. bio sam uklopničar u smjeni. Od 2007. do 2009. bio sam vođa smjene, a poslije sam radio vani. Osim smjene radio sam potrebno pri remontu i održavanju.
Košta ga je pitala i je li tijekom rada u smjeni dostupno i pregledno stanje u HE. Je li znao gdje je izlaz za nuždu i sigurna prostorija u slučaju požara?
– Kabelski tunel, koji izlazi poviše magistrale sa 870 skalina je izlaz za nuždu. Sigurne sobe nema. U trenutku požara jedini izlaz iz strojarnice bio je odvodni tunel. U vrijeme izbijanja požara bio sam u kancelariji. Čim sam čuo što se dogodilo otrčao sam na odvodni tunel. Kad sam tamo vidio crni dim, znao sam da im nema spasa. Hrvoje Radić je prvi istrčao iz tunela. Vatrogasci su došli brzo, odgovorio je na niz pitanja Doris Košte, svjedok Bupić.
Vatrodojava nije radila?
Na pitanje Košte o vatrodojavnom sustavu Bupić je odgovorio kako bi on stalno “svirao”, a u obilasku bi sve bilo uredu, pa bi ga radnici ugasili “digli jednu klemu” da ih ne uznemirava.
Odvjetnik Tokić pitao je Bupića je li nekome rekao za taj problem, on je odgovorio da je rekao Ivu Lisi, ali on ništa nije napravio.
-Govorili ste ovdje o francuskim kabelima, Končaru… je li vam poznato je su li ti kabeli zaštićeni, brtvljeni, pitao je odvjetnik Čeh. Bupić nije znao odgovoriti, ali je prokomentirao kako su vertikalom kabela provlačili kabele i za video nadzor.
-Kako bi tko dolazio, bušio je kako je htio, a nikad ne bi vraćao u prvobitno stanje.
Ponovio je kako se nakon poplave 2006. osjećao da mu je sigurnost na poslu ugrožena, no nije nikoga upozorio na moguće nedostatke. Odvjetnik Matić, koji zastupa HEP pitao ga je kako to da je dozvolio sinu da se onda, ako se tako osjećao u HE zaposli u Platu već 2007.? Odgovorio je da mu sin tad nije imao posao.
Odvjetnici Čeh i Prodanović dali su primjedbu na Bupićev iskaz tvrdeći kako on nema stručna znanja da bi mogao donositi zaključke što jest, a što nije uzrok požara, a dobar dio njegovog iskaza se odnosi upravo na to.
Nakon Miha Bupića određena je pauza te je u poslijepodnevnim satima svjedočio njegov sin Hrvoje Bupić, također zaposlenik HE Dubrovnik. Rasprava se nastavlja sutra u 9 i 30.
Podsjetimo, suđenje za tragediju u kojoj su poginuli djelatnici djelatnici HE Dubrovnik Davor Pozniak, Ivica Zvrko i Mato Maškarić započelo je nakon dvije godine sakupljanja dokaza. Optuženi su Mato Mišković kao bivši direktor hidroelektrane, Ante Rukavina i Željko Starman kao direktori HEP-a Proizvodnje, Ivica Nujić i Miljenko Vučić kao nadzornici inženjera, kao i tvrtka HEP Proizvodnja.
Optužene zastupaju odvjetnici Čedo Prodanović, Zvonimir Hodak, Joško Čeh, Gordan Preglej, Janjko Grlić, Krešimir Škarica i Tomislav Matić. Odvjetnici oštećenih obitelji i obitelji stradalih djelatnika HEP-a su Doris Košta i Hrvoje Tokić.
