Dan koji bi mogao promijeniti vaš život počinje svakog jutra.
Goran Stojanović živi i radi u Zagrebu. Suradnik je na osnivanju Zaklade Vesne Krmpotić.
Godinama je radio i boravio u Dubrovniku. Arkadijske Konavle osjeća kao svoj locus amoenus, iznimno lijep i odvažan krajolik.
Književnost i knjige zavolio je od ranog djetinjstva. Obiteljska biblioteka otvarala mu je začudni prostor skrivene stvarnosti u koju je ulijetao otvorenim umom i radosna srca.
Odabrani naslovi definirali su ga svojim sadržajem, i baš njih, u velikoj ponudi ostalih, izabrao je kao posebne.
I vječno pjevaju šume; Vjetar s planine; Nema put naokolo,Trygve Gulbranssen
Gulbranssenova trilogija o jednoj gorštačkoj obitelji u planinskom području Norveške sredinom 18. i početkom 19. stoljeća, opisuje jednostavne osobe koji su slobodoljubivi, pošteni, hrabri i odlučni te su uz svu skalu ljudskih osjećaja simfonijski ukorijenjeni u svojim šumama i posjedima.
Sve tri knjige mogu se i zasebno čitati, a kao trilogijski roman stvaraju cjelinu u kojem se ljudske i životne vrijednosti ne gube nasljedstvom. Naprotiv.
Klasična jednostavnost, čvrsta arhitektonika, snažni karakteri, jedar jezik, ističe jednu drevnu kroniku ljudi od djela, koji u svojim razmišljanjima i životnim izazovima iskazuju veličajnu snagu volje koja u svakom izazovu nađe svoj glas i iskazuje stav da su pravednost i mudrost posve primjenjive vrline u svakodnevnom bivstvovanju.
Portret majke Indije, Vesna Krmpotić
Samo su dvije hrvatske književnice, Ivana Brlić Mažuranić i Vesna Krmpotić nominirane za Nobelovu nagradu za književnost.
Vesna je u svom iznimnom opusu ostavila preko 100 naslova poezije, proze, drama, antologija i prijevoda, dok još 30-tak naslova čeka na izdavanje. U njezinom književnom opusu Indija je uvijek zauzimala posebno mjesto, za nju ona nije bila samo geografska činjenica, već i izvor nadahnuća, stanje duha i svijesti. Jedinstveni su i neponovljivi njezini opisi Indije, njene drevne kulture i povijesti, duhovnosti, običaja i priča, učenja, misterija i nasljeđa.
Potret majke Indije, poezija je u prozi. Djelo iskazuje maestralnost stila Vesne Krmpotić, bogatstvo leksika, dok je širina i smislenost svake rečenice nenadmašno lijepa.
Vesna je ovdje napisala pomni putopis, dokumentarac, priručnik o Indiji, zemlji koja nas je zadužila svojom kulturom, mudrošću i znanjem. Ovakav pristup portretiranja Indije poziva nas da istražujemo i sebe, te budemo viši, cjelovitiji i bolji ljudi.
Put čarobnjaka, Deepak Chopra
Da biste prizvali čarobnjakovu pomoć potrebno je biti snažan u istini, a ne tvrdoglav u prosudbi, ističe Chopra u Putu čarobnjaka.
Djelo nudi spoznajne sadržaje koji nam pomažu prekoračiti svakodnevnu stvarnost i ostvariti pomak u opažanju vrijednosti i vrlina koje smo zatomili površnom svjetovnošću. U toj se preobrazbi krije i tajna prave alkemije.
U obliku klasičnih priča o učitelju i učeniku, Merlinove upute mladom Arthuru otkrivaju umjetnost preobrazbe samo-nametnutih ograničenja u vladavinu beskonačnih mogućnosti za ostvarenje ljubavi, ispunjenja i povezanosti.
U izazovu pouka koje lebde oko nas, Deepak upućuje pitanje i čitatelju: Sanjate li ovu knjigu, ili ona sanja vas? U konačnici, ovaj naslov vodi nas u jedan drugi svijet koji pokazuje kako se najvažniji čovjekov zadatak zove ljubav.
Ocean more, Alessandro Baricco
Baricco je majstor pera, umjetnik koji iskazuje rječitost iz koje niče višedimenzionalna priča. Mora i oceani prekrivaju naš planet. More je sve. I život i smrt i ograničenje i sloboda.
Brod Alliance nasukao se jer kapetan nije znao čitati more. Brod nije imao šanse jer neprijatelj nije bio pred njim, nego u njemu. Vidio sam ja već mnogo života nasukanih na tako besmislen način.
U gostionici Almayer na samoj obali mora susreću se i oživljavaju likovi slikara Plassona, znanstvenika Bartlebooma, Ann Deverie, žene protjerane od supruga na more da ozdravi, a koja čeka svog ljubavnika koji je i nalazi; Savigny, liječnik na brodu Alliance, spašeni Adams i Theresa; sve se priče isprepliću i otkrivaju dubinu, izvor i svrhovitost postojanja.
Začudan je, neobičan, senzibilan, poetičan i nadasve originalan sadržaj ovog romana suvremene talijanske književnosti. Likove upoznajemo na Bariccu svojstven način; malo nas radnjom vraća unatrag, zatim ulazi u budućnost bez nekog vidljivoga traga.
Čudesno lijepo.
Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E. Frankl
Ova knjiga, u svijetu prodana u nekoliko milijuna primjeraka, u Hrvatskoj je dostupna i pod naslovima: Zašto se niste ubili? i Život uvijek ima smisla, a obje nose i podnaslov Uvod u Logoterapiju.
Živimo u vremenu u kojemu ljudi sve više pate zbog osjećaja besmislenosti i osjećaja životne praznine koja je zadobila i čvrste obrise svjetskih razmjera.
Viktor Frankl, osnivač logoterapije, napisao je osobnu povijest preživljenog koncentracijskog logora, gledanog iznutra. Taj iskaz ne opisuje svjetski rat, politike i strategije osvajanja, već patnju čovjeka koji je svoju dušu održavao svjedočenjem i preispitivanjem smisla života u uvjetima gladi, hladnoće, trpljenja i smrti velikog broja njemu nepoznatih ljudi u logoru. U svom iskazu Frankl postavlja i pitanje:
Kako u okolnostima posvemašnje dehumanizacije čovjeka zadržati dostojanstvo, razum i volju za životom. Spoznaje da i u najgorim situacijama čovjeku ipak preostaje ona krajnja sloboda koju iskazuje u odabiru osobna stava.
Pri kraju knjige autor donosi i kratak uvod u logoterapiju, jedinu, koja osim psihičke u terapiju uvodi i duhovnu dimenziju. Logoterapija je i nastala kao terapija bezuvjetne vjere u bezuvjetnu smislenost života.
Veličina ove malene knjižice doseže nebeski svod. Resi je svjedočanstvo o stvarnosti pakla na zemlji, o životnom smislu koji egzistira u svom nebeskom izboru osobne slobode koja uvijek ostaje vlasništvo Izvora u nama.
Život ima smisla i treba ga zadržati do kraja. Logore su preživjeli oni koji su psihički bili upravljeni na budućnost, na neku zadaću koju trebaju ispuniti, na smisao ili neku osobu koja ih je s ljubavlju čekala.
Ova se knjiga treba čitati. Nekoliko puta.
Moj život, Vlaho Bukovac
Veličanstven životopis.
Vlaho piše o sebi i svojem životu na izravan i slikarski slikovit način, otvoreno, iskreno, bez uzmicanja. Djelo iskazuje lepezu proživljenih životnih priča i iskustva, poznanstva s uglednicima, nepatvorenu lepezu izazovnih zbivanja od ranog djetinjstva, zrelih godina do smirajnih dana u kojima je na sasvim osobit način, uvijek bio i svjedok i sudionik.
Autor u knjizi iznosi svoj život uzemljeno i uzvišeno. Njegov život dotiče svjetovna dna, oskudice ali i nebesku slavu. Sve je zapisao s istim odmakom od proživljenog, ispunjen spoznajnim i krunskim poukama kako se živjelo, sa sobom razgovaralo, sebe spoznavalo.
Vlaho Bukovac, jedan je od najplodnijih hrvatskih slikara. Njegov životopis, zapisivan perom nimalo ne odmiče od kvalitete njegova slikarskog kista u izradi mnogobrojnih portreta koje je naslikao.
Ova autobiografija brzo se i tečno čita, kao kakav roman Charlsa Dickensa.
Peta gora, Paulo Coelho
Coelho je meštar svog zanata, posvećen, istražuje sadržaje za svaki tekst koji piše. Likove majstorski prikazuje. Njegove unutarnje potrage nisu materijalističke, ni političke, već socijalne i duhovne.
Peta gora roman je povijesnog sadržaja koji nas vraća u deveto stoljeće prije Krista na nemirno područje Bliskog istoka. Biblijska priča o starozavjetnom proroku Iliji poslužila je Coelhu za tečno tkivo pisanog univerzuma u kojem je oživotvorio sadržaj satkan od mudrosti, emocija, patnje i spoznaja.
Ilija koji od djetinjstva razgovara s anđelima primoran je pobjeći iz zemlje. Unutarnjom snagom i predanošću uspijeva preživjeti pustinju, te dospijeva u Akbar, u kuću siromašne udovice. Tek uz sve kušnje, protivna vjerovanja i osude upoznaje ljubav i spoznaje vlastitu snagu. Nakon velikog razaranja grada od strane asirske vojske, anđeo ga vraća da isti ponovo gradi i obnavlja.
Ovaj roman dirljivo je svjedočanstvo o životu čovjeka čija se vjera našla na kušnji i koji traži put kako bi nadvladao svoja životna razočaranja, jer u konačnici čovjek ipak mora izabrati, a ne prihvatiti sudbinu.
Kruh naš, Predrag Matvejević
Rođen je u pepelu, na kamenu. Kruh je stariji od pisma.
Tim riječima Matvejević započinje svoj veliki intimistički esej o kruhu, dok knjigu završava zaključkom: Čovječanstvo je nastalo bez kruha i može bez njega nestati.
Na svojoj knjizi o kruhu Matvejević je radio nekoliko desetljeća. Kruh naš nije samo putovanje kroz vrijeme nego je i putovanje kroz civilizacije. Navještena još u Mediteranskom brevijaru, ova esejističko-putopisna knjiga istražuje teološki, antropološki, socijalni i ini civilizacijski značaj kruha.
U sedam međusobno povezanih poglavlja koji tvore homogenu cjelinu, knjiga o kruhu oslanja se na prošlost i na povijest, u njoj se piše o vjeri, o mornarskom kruhu sa sedam kora, o žitaricama, hostiji, sjetvama i žetvama, brazdama koja su promijenile izgled polja, o svecima kojima je kruh pomogao da sačuvaju sebe same, o pravednicima koji su prepoznali poveznicu kruha i naroda, o svetkovinama obitelji i kruhu koji izvađen iz pećnice, topao i svjež dolazi na stol iz ruku majke koja ga je umijesila.
Svojim djelima Matvejević oplemenjuje nacionalnu kulturu, ona ostaju zauvijek u riznici kapitalnih kulturoloških zapisa.
Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima, Ichiro Kishimi i Fumitake Koga
Jedan filozof i jedan pisac udružili su znanje i vještinu kako bi odgovorili na mnoga egzistencijalna pitanja u obliku dijaloga između filozofa i mladića, a svojom formom podsjeća na Sokratov dijalog.
S likom mladića se većina može poistovjetiti. Većinu svog života on živi kako bi ispunio očekivanja koja mu nameće njegova obitelj, prijatelji i društvo i koja vrlo često nisu u skladu s njegovim osobnim stavovima. Kod filozofa dolazi nesretan, mrzeći sebe i svoj život.
Filozof ima iskustvo, dugi staž, jasne stavove i odgovore koji se mladiću ne sviđaju. Kada mu se ukazuje da ljudi svoju sreću sami kroje te da veliki dio bira biti nesretan, to pobudi ljutnju u mladiću koji traži da mu se razložno, ako se to može – promijeni način razmišljanja.
Filozof iskazuje stavove koji se oslanjaju na teoriju hrabrosti Alfreda Adlera, jednog od trojice velikana psihologije 19. stoljeća. Ističe da se ne može kriviti osobna prošlost ili okruženje za vlastitu nesreću. Uvijek postoje sposobnosti. Nedostaje samo hrabrost i odlučnost za promjenu, za iskorak iz osobnih močvara u bistru rijeku života.
