Smještena u središtu Sredozemlja, Malta je kroz povijest predstavljala sjecište različitih kultura. Ukoliko tom mozaiku pridodamo prelijepu mediteransku prirodu potpuno je jasno zbog čega predstavlja jednu od najinteresantnijih turističkih destinacija u Europi.
Napisao: Mirza Hebib
U povijesnoj slojevitosti vidljivo je kako su različiti narodi ostavljali svoje tragovi kroz vrijeme. Nekad sedam stoljeća pr. Kr. na malteške otoke dolaze Grci, a stoljeće iza njih Feničani. Padom Fenicije, Malta prvo potpada pod upravu Kartažana, a nakon Punskih ratova Rimljana. Imala je važan geostrateški i trgovački položaj u središtu tadašnjeg svijeta, odnosno Mare nostrum, kako su Rimljani uobičavali nazivati Sredozemlje. Najinteresantnija priča iz rimskog razdoblja veže se uz zaljev na sjeveru otoka. Maltežani vjeruju kako se baš tu oko 60. godine nasukao apostol sveti Pavao, koji je na otoku boravio tri mjeseca, činio čuda i širio kršćanstvo. Malta je u tom razdoblju nosila ime Melita (medeni otok, jednako kao i Mljet), pa se uz ovu predaju veže i kontraverza, utemeljena u dubrovačkoj predaji po kojoj je ovo nasukavanje zapravo bilo na Mljetu.
Nakon Teodozijeve podjele Rimskog Carstva Malta je pripala Bizantu, a od 10. stoljeća dolazi pod arapsku vlast. Uz nove poljoprivredne kulture i neka nova civilizacijska dostignuća poput inovativnog sustava navodnjavanja, najprimjetniji trag ovog vremena je zapravo malteški jezik, kao jedinstveni spoj sicilijansko-arapskog, jedina varijacija jezika arapskog podrijetla koji se piše latiničnim pismom.
Maltežani su u 11. stoljeću podržali Normane i dobrovoljno došli pod njihovu upravu. Smatra se kako iz tog razdoblja potječe osnova malteške zastave, kao crveno-bijelog dijela normanske zastave koju je im je darovao normanski vladar i grof od Sicilije Roger I. Nakon Normana, Maltom su kratko vladali Anžuvinci, a kasnije aragonski kraljevi. Slavni kralj Karlo V. malteške otoke 1530. godine daje na vječno upravljanje redu Ivanovaca (Hospitalci ili Malteški red), koju tu pronalaze utočište nakon osmanskog protjerivanja s Rodosa. Sredinom 16. stoljeća, vitezovi su zajedno s Maltežanima izdržali veliku osmansku opsadu Malte. Ivanovci utvrđuju malteške zidine i grade novi (danas glavni) grad Vallettu. Duga vlast Ivanovaca završila je u razdoblju Napoleonova pohoda u Egipat 1798. godine. Napoleon je zatražio sigurnu luku kako bi opskrbio vojsku, a nakon ulaska u Vallettu proglasio zauzimanje (na prevaru slično kako je pao i Dubrovnik 1806.). Potpuno očekivano u tadašnjim okolnostima francuska vlast bila je loše prihvaćena, osobito zbog reformi i krutog sekularizma koju je proklamirala (interesantno je napomenuti kako se Malteški red nakon gubitka Malte smjestio u Rimu, gdje mu je u dvjema palačama osigurana eksteritorijalnost, te da predstavlja međunarodno priznati subjekt koji ima diplomatske odnose sa 107 država i Europskom unijom, status promatrača pri UN-u, sudstvo, poštu i novac).
Već 1800. godine pod velikim pritiskom Britanaca, Francuzi im predaju otok, što Maltežani podržavaju jednom deklaracijom u kojoj od britanskog monarha traže zaštitu. Nakon Bečkog kongresa 1815. godine otok i službeno postaje dio Britanskog Carstva, s velikim značajem za Carstvo kao važna luka na putu za Indiju. U Drugom svjetskom ratu Malta je odigrala ključnu ulogu u suzbijanju širenja neprijateljskih snaga Osovine u Sredozemlju. Broji artefakti iz ovog razdoblja čuvaju se u Muzeju ratne povijesti u tvrđavi Sveti Elmo u Valletti, a interesantno i kako su zbog brutalnog bombardiranja stanovnici Vallette skloništa nalazili u mreži podzemnih tunela. Neovisnost od Britanaca Malta je proglasila 1964. godine, prvih deset godina priznavajući britansku kraljicu na čelu, a od 1974. godine kao samostalna i demokratska republika, koja je od 2004. godine punopravna članica Europske unije. Stoljetni britanski utjecaj ostavio je duboke tragove. Engleski je jedan od službenih jezika, a posebno primjetna pojavnost je vožnja lijevom stranom ili britanske utičnice (koje su mi zadale glavobolju budući smo imali samo jedan adapter). Na Malti je velika britanska manjina, osobito starijih ljudi koji odlučuju zamijeniti kišoviti i skupi Otok, sunčanim i ugodnijim okružjem. Engleski jezik, britanskog naglaska, susretali smo na mnogim mjestima, suvenirnicama, knjižarama, restoranima.
Ova kratka povijesna kronologija pokazuje razloge kulturne slojevitosti i potvrđuje izazov upoznavanja ove male, ali kulturnom baštinom i prirodnom, jako bogate države. No, kako smo mi organizirali svojih nekoliko zimskih dana, u kojima smo kaput, nakon samo dva sata leta, zamijenili tankom ljetnom košuljom?
Itinerarij kratkog boravka bio je kreiran po preporukama dobrog prijatelja i pedantnog putoholičara. Po njegovu savjetu za smještaj smo odabrali Sliemu, turistički grad smješten u blizini Vallette. Riječ je o hotelskoj zoni, smještenoj uz dugi lungo mare, koji obiluje zanimljivim (a po cijenama pristupačnim) trgovinama, restoranima, slastičarnicama, itd. Sliema je s Vallettom povezana brzom brodskom linijom, linijama za druga dva otoka – Gozo i Comino te različitim autobusnim linijama.
Cijeli jedan dan smo proveli u Valletti. Riječ je o malom, brdovitom, mediteranskom gradu. Iako ga mnogi znaju uspoređivati s Dubrovnikom, nisam primijetio velike sličnosti, osim spoja mora i kamena, što je zapravo karakteristično za sve mediteranske gradove u kojima sam do sada bio. Cijeli grad, slično kao i ostali na Malti, izgrađen je od specifičnog kamena zemljane nijanse. Posebnu čar arhitekturi ovog grada daju karakteristični šareni balkoni i gradski tamnozeleni kiosci, što na trenutke utječe na percepciju neke druge ne-europske, više sjevernoafričke kulture. Ipak, uredne ulice, kafeterije europskog duha, britanske crvene govornice i poštanski sandučići, brzo nas vraćaju u europske okvire. U Valletti se uistinu može provesti cijeli dan. Osobno sam ponajviše uživao u pogledu na Tri Grada iz Donjih i Gornjih Barrakka vrtova, te ispijanju kave na širokom trgu ispred baroke katedrale svetog Ivana. Katedralu svakako vrijedi posjetiti, a u njoj se nalaze i dvije slike velikog Caravaggia, koji je na Malti boravio u egzilu nakon što je u Rimu ubio jednog mladića. Zavirili smo u Arheološki muzej i Nacionalnu knjižnicu. Ispred Knjižnice smo i ručali, što me nije spriječilo da kasnije putem kušam i preukusno tradicionalno malteško pecivo sa sirom, tzv. Qassatatu. Nažalost, zbog renoviranja nije postojala mogućnost posjeta Palači Velikog Majstora.
Drugi dan bio je rezerviran za „Hop On – Hop Off Tour“. Budući je Malta poznata destinacija kružnih putovanja ovi autobusi omogućuju obilazak otoka u krećem vremenskom intervalu. Mi smo se odlučili za sjevernu turu i upoznavanje unutrašnjosti otoka. Autobusi voze svakih sat vremena, a sama vožnja otvorenima autobusom vrlo je atraktivna. Prvu postaju Muzej avijacije i trgovine tradicionalnih malteških proizvoda smo preskočili. Prvi sat smo proveli u gradu Mosta. U središtu grada dominira monumentalna bazilika, arhitektonski slična rimskom Panteonu, koju krasi treća najveća nepodržana kupola u svijetu. Nismo duboko zalazili po gradu, ali u điru koji smo napravili primjetne su uske ulice sa slikovitim kućama starih fasada i šaranih vrata. Dužu pauzu napravili smo u Mdini, stari malteškom glavnom gradu. Ime su mu dali Arapi (ranije se zvao Melita). Smješten je na uzvišenom dijelu otoka i opasan je visokim zidinama. Mdina je poznata i kao „tihi grad“, što korijen ima u srednjem vijeku, kada je došlo do masovnog seljenja u novu prijestolnicu, i kada je „grad utihnuo“. Na najširem trgu u gradu nalazi se Katedrala Svetog Pavla, izgrađena u baroknom stilu nakon velikog potresa krajem 17. stoljeća. Prema legendi su se na tom mjestu susreli rimski upravitelj Publije i apostol Pavao nakon brodoloma. Kavu smo pili na uvučenom trgu Mesquita, a obišli smo i vidikovac s kojeg se pruža pogled na cijeli otok. Po Mdini voze zaprežna kola s konjima, a opći dojam (po mom mišljenju) narušavaju automobili stanovnika koji svojim ulascima unutar zidina kvare cjelokupan štih. Odmah uz Mdinu nalazi se i Rabat, s poznatim Muzejem antičke i rimske povijesti, smještenom na mjestu stare rimske vile. Nakon ručka u Rabatu put smo nastavili prema Zlatnom zaljevu s pogledom na prekrasne klifove i pješčane plaže. U blizini se nalazi i atraktivno Popajevo selo, koje je nažalost bilo zatvoreno. Vožnju autobusom smo nastavili kroz zaljev svetog Pavla i urbano područje oko zaljeva svetog Julijana.
Iako smo trećeg dana planirali ići na izlet na Gozo i Comino, zbog nevremena smo odlučili dan provesti u Tri Grada (u pogledu na koje smo uživali gledajući ih iz Barrakka vrtova) – Senglea (ili Isla), Vittoriosa (ili Birgu) i Cospicua (ili Bormla). Riječ je o srednjovjekovnim gradićima koji su pozicionirani na tri poluotoka i povezani šetnicom. Ulicama dominiraju crkve, kamene zgrade i šareni balkoni (slično kao u Valletti). Unatoč kiši, u Isli smo uživali na vidikovcu. U Vittoriosi smo se od kiše sklonili u utvrdu St. Angelo, a nakon ručka smo obišli cijelu unutrašnjost grada, gdje sam ja tragao za zgradom starog srednjovjekovnog malteškog sveučilišta. U ovom gradu se nalazi i Pomorski muzej. Iako je kiša tog prijepodneva snažno padala, dojmovi su ostali pozitivni. Na kraju, ipak vjerujem kako bi možda posjeta Gozu i Cominu bila dojmljivija, ali u datim okolnostima mislim da smo dobro iskoristili dan.
Zadnjeg dana, budući je let za Zagreb bio u kasnim poslijepodnevnim satima, iskoristili smo vrijeme i posjetili ribarsko selo Marsaxlokk, udaljeno svega šest kilometara od Zračne luke (autobus iz Zračne luke vozi svakih sat vremena). U zaljevu dominiraju tradicionalni ribarski brodovi šarenih boja (tzv. luzzu), koji su zapravo jedan od simbola Malte. Pri posjeti ovom selu, nezaobilazna je degustacija svježih plodova mora, koji se nude u različitim restoranima, po iznenađujuće povoljnim cijenama.
Na kraju, Malta je istinski prekrasna zemlja, u kojoj se osjeti spoj kultura, prelijepa priroda, egzotični miris Afrike u europskom ruhu, koji bi svakako svatko tko može, trebao posjetiti.
