Mlada Dubrovkinja, studentica Antonija nam je poslala priču koja otapa snijeg i minuse. Grupu studenata i putnika nevrijeme je spriječilo na putu prema Zagrebu, noć su proveli u autobusu, a za vozača koji im je bio na pomoći da sve prođe bez stresa i traume, ima samo riječi hvale. Antonija nam je napisala:
U ovoj burno-snježnoj nevolji koja je Dalmaciju odsjekla od unutrašnjosti Hrvatske, nije sve tako ledeno. Kad znaš da na svijetu ima još dobrih ljudi, unatoč snijegu i minusu, postane toplo oko srca.
Naša zimska avantura počinje u nedjelju, 26.2. u 9,00 sati kad smo se Samoborčekom uputili iz Dubrovnika za Zagreb. Pun autobus, uglavnom studenata koji se vraćaju na fakultet.
Prognoza nije bila obećavajuća, ali nitko nije mislio da će situacija na putu biti zaista ovakva. Naime, sve je bilo dobro do zaleđa Splita. Tu smo negdje sišli s autoputa i krenuli starom cestom. Došavši negdje iznad Šibenika, stali smo i nismo mogli dalje, što zbog vjetra, što zbog još jedne nesreće. Stvorila se kilometarska kolona, a mi usred ničega. Snijeg, bura, hladnoća. Dva sata čamili smo na istome mjestu. Gladni, žedni, bez odlaska na wc. Svi smo se u autobusu u ta dva sata nekako spontano sprijateljili i sve je prštalo od šale i pozitive.
Ovim putem želim zahvaliti divnom vozaču, čovjeku s velikim Č. Ni u jednom trenutku nije povisio ton, nije bio nervozan, čak nas je hrabrio i šalio se skupa s nama. Kad je objavio da se ipak vraćamo za Knin, u civilizaciju, i da ćemo vjerojatno tamo prenoćiti, autobusom se prolomio gromoglasan pljesak.
U Kninu nas je parkirao pored pumpe gdje smo obavili kupnju i pošli na wc. Nas nekoliko pošlo je u obližnji restoran na pizzu, a vozač nam je dao svoj broj kako bismo mogli biti s njim u kontaktu ukoliko bude kakvih promjena i novosti.
Noć smo proveli u autobusu. Vozač je cijelo vrijeme bdio naslonjen na volan i strpljivo otvarao i zatvarao vrata prema našim potrebama, grijao autobus i pazio na sve nas.
Ujutro je nas nekoliko studenata odlučilo krenuti vlakom za Zagreb. Vozaču smo zahvalili i s njim ovjekovječili trenutak ove naše zimske avanture koju nećemo nikada zaboraviti, kao ni ovog divnog, dragog, toplog i strpljivog Čovjeka kojega smo u cijeloj ovoj zbrci zaboravili pitati i ime.
Mi smo se napokon dočepali Zagreba, Bogu hvala. Naš “vlak u snijegu” doveo nas je sretno na odredište, a vozač Samoborčeka ostatak putnika natrag u Dubrovnik. Uz ovakvu ljudinu od vozača nisam ni sumnjala da će biti tako.
Hvala mu još jednom. Samoborček mora biti ponosan na ovakvog djelatnika! ❤️
Antonija iz busa 🙂
