U suradnji s Društvom crnogorsko-hrvatskog prijateljstva DNŽ u četvrtak, 23. veljače 2023. u Saloči od zrcala održana je međunarodna manifestacija naziva “Predstavljanje lika i djela Andreja Nikolaidisa” na kojem su sudjelovali sam autor i publicist i pjesnik, prozaik, prevoditelj, književni i filmski kritičar Aleksandar Bečanović koji je moderirao susret. U uvodnom dijelu okupljene je pozdravio Ljubo Radonić iz Društva, ističući nadu za budućim suradnjama s Dubrovačkim knjižnicama.
Na početku, Bečanović je istaknuo Nikolaidisa kao izuzetno uspješnog kolumnista, “kao čovjeka koji esejistički promatra ne samo političku zbilju nego i razne kulturne fenomene koji nas najčešće opterećuju. Tajna njegova uspjeha malo pomjera interes s onog gdje je on, po meni najbitniji, najvažniji i gdje je njegovo djelo najimpresivnije, a to je upravo njegov književni rad”.
Nikolaidis je europsku turneju završio upravo u Dubrovniku, kako je kazao Bečanović “možda najljepšem gradu na svijetu”. Nikolaidis je istaknuo kako su ga uvijek zanimale “hibridne forme” jer da piše “tekst” te da nikada neće reći da piše “roman ili esej” te da mu ni ne smeta kada ljudi više čitaju njegove kolumne.
-Moja je najveća iluzija u životu bila ta da sam zamislio da, kad prije ili kasnije završim s pisanjem, sve što sam napisao može biti tretirano kao jedinstveno djelo koje se sastoji od mnogih segmenata koji su raznorodni. Trudim se da se motivi pa čak i formulacije iz knjige u knjigu ponavljaju, a postoji i motiv apokalipse koji se ponavlja iz naslova u naslov. – kazao je Nikolaidis.
Bečanović je komentirao kako Nikolaidisove kolumne sadrže “prosvjetiteljski diskurs”, o čemu se i sam autor izjasnio.
-Ne bih rekao da je moj diskurs mizantropski, na trenutke sklizne, ali osnovno sredstvo kojim se služim je pretjerivanje, toliko pretjerujem da to postane komično. Toliko pretjerujem da znam kad pretjerujem i to stvara humoristično ozračje. Trudio sam se da s najvećom mogućom brutalnošću kažem ono što imam samome sebi i tako se stvara otvorenost da čitatelj povjeruje u ono što autor ima za reći. – istaknuo je Nikolaidis.
O političkim temama piše kako bi osigurao egzistenciju te se analizama bavi jer “voli novac, a ljudska je egzistencija bijedna, ali je lakše biti nesretan u Rolls Royce-u nego u Yugu 45.”
-Pišem s izuzetnom strašću, kad sjednem i počnem pisati, nestane ravnodušnosti u meni i prirodno je da će čitatelj, između strastvenog i rutinskog odrađenog teksta, odabrati ovaj prvi. Posao kojim se bavim je zanat, pisanje je stvar tehnike, nemoguće je dobro pisati bez dobrog znanja zanata. Postolar radi cipele, a ja pišem tekstove, pišem mnogo, a svaki posao zahtjeva da dođete u svoju malu radnju i da radite u njoj, postolar tako radi po osam sati. Kad smo pisali za tiskane medije, nitko pa ni vlasnik medija nije znao koliko ljudi pročita vaš tekst, mogao je dobiti feedback u “kafani” od utjecajnog prijatelja ili političara o kojemu je nešto napisano, a ovo s portalima je postalo pakleno za nas koji radimo ovaj posao. Postoji evidencija koliko vas ljudi čitaju, postoji točna vremenska evidencija koja otkriva koliko su čitatelji proveli na tvojoj stranici. Znam da su mnogi ozbiljni pisci iz novina izgubili angažmane jer im je doslovno rečeno kako “nisu bili dovoljno klikabilni”. – kazao je Nikolaidis.
Autor smatra da je “pisanje proze u jednoj dimenziji težak fizički rad” te da “ne postoji inspiracija, samo rad, trud i disciplina i neka vrsta askeze, pisanje proze jest neka vrsta askeze.”
Njegov sljedeći roman će biti roman za djecu koji je odlučio napisati nakon knjige o maničnoj depresiji te je obećao kćeri Juliji da će napisati knjigu za nju, da će biti “posvećena njoj i da će ona biti prva čitateljica”. Roman će biti kombinacija Toma Sawyera i modernih tehnologija. Na kraju je autor pročitao ulomak iz knjige “Mađarska rečenica” te se zahvalio svim posjetiteljima na dolasku rekavši: “To je zaista velika ljubaznost i kad sam bio mlađi, olako sam prelazio preko ljudske dobrote i ljubaznosti. S godinama čovjek nauči da toga ima najmanje na svijetu i onda sazna pravu vrijednost. Hvala vam.”
Predstavljanje su sufinancirali Uprava za suradnju s dijasporom Crne Gore i Dubrovačke knjižnice.
