Trećeg dana suđenja svjedočio Pero Milković: zbog traume nikad se nisam vratio u HE Plat

Ispitivanjem svjedoka na Županijskom sudu u Dubrovniku nastavljeno je ovog četvrtka suđenje za tragediju u HE Plat. Danas je ispitano više svjedoka, a prvi je svoj iskaz dao Pero Milković, koji je ujedno i oštećenik, tadašnji zaposlenik HE Plat. Milković je sudjelovao i u spašavanju poginulih kolega, a dan tragičnog požara u pogonu u Platu bio mu je ujedno i zadnji radni dan. Zbog pretrpljene traume na posao u pogonu HE Plat više se nije vratio.

Milković je bio zaposlen u HE Plat od 2007. godine, na poslovima elektroodržavanja, pa sve do tragičnog požara tijekom kojeg su u siječnju 2019. ugašena tri života.

Na samom početku svjedočenja sudac Nikša Lučić pročitao je iskaz koji je Milković dao pred DORH-om 2019. godine. Milković je kazao da je suglasan s tada danim iskazom te da nema što dodati.

Zamjenik državnog odvjetnika Cibilić upitao je Milkovića gdje se nalazi izlaz 220 te na koji su način vođene vatrogasne vježbe, kao i kojih je dimenzija otvor koji se nalazi između strojarnice i kabelskog tunela.

Milković je kazao da se može reći da je izlaz 220 služio kao izlaz za slučaj nužde te da je izlaz imao krak poviše magistrale i spuštao se prema pogonu HE Plat, a da se unutar pogona račva na dva dijela. Pojasnio je da jedan izlaz završava poviše komande te da se skalama spušta do komande dok je drugi izlaz završavao u blizini Y tunela, na glavnom pristupnom tunelu hidroelektrane. Svjedok je kazao da mu je kolega Grljević rekao da su trojica radnika za kojim se tragalo posljednji put viđeni u samoj komandi.

„Nismo mogli doći do njih“, kazao je Milković.

Što se tiče samih vatrogasnih vježbi Milković je objasnio da su se one održavale jednom godišnje, a da ih je organizirao i provodio Ivo Lise.

„U tim su vježbama morali sudjelovati svi zaposlenici. Lise bi odredio gasitelje i rekao im koje objekte moraju gasiti. Gasili bi bačve u kojim je bio otvoreni plamen. Neki bi oblačili vatrogasna odjela i nosili vatrogasne aparate, a sve po rasporedu koji je odredio Ivo Lise s ostalim šefovima. Na kraju bi svi prošli kroz izlaz 220“, kazao je Milković, a potom se osvrnuo zid, odnosno otvor u zidu.

„Kad sam počeo raditi u HE Plat, 2007. godine, zid je tad postojao. Njegov je zadatak bio da u slučaju poplave popusti pod vodom kako bi ona mogla oteći u odvodne kanale. U slučaju požara zid je trebao spriječiti širenje požara i dima. Po mojem sjećanju zid je uklonjen 2018. godine, a kako bi se kroz taj otvor mogli unositi klimatizacijski sistemi. Radnici su viljuškarima i radnom snagom podizali te sisteme. Prethodno je kroz taj otvor iznesen stari sustav. Mi djelatnici nismo koristili taj sustav. Sjećam se da sam se ja, a i ostali zaposlenici žalili na te vanjske radnike, jer su ostavljali prašinu koja je smetala automatici tj. filterima za hlađenje. Prašina bi te filtere začepila“, posvjedočio je Milković.

Doris Košta, opunomoćenica obitelji Maškarić i Pozniak pitala je Milkovića gdje su se radnici po protokolu trebali spasiti i jesu li postavljeni automatski javljači požara.

Milković je ponovio kako je spas od požara i dima bio izlaz 220, kojim se izlazilo prema magistrali.

„Međutim u ovoj situaciji kroz taj izlaz se nije moglo izaći vanka zbog visoke temperature i velike količine dima. Ormari vatrogasne opreme su inače bili na razini komande. Prije izbijanja požara premješteni su na nižu razinu, osobno o tome nisam ništa znao. Trebalo bi pitati šefove smjena jesu li o tome obaviješteni. Automatski javljači požara bili su postavljeni jedino duž trase kabelskog tunela, na način da su morali dojaviti povišenje temperature ili prekid te trake, signal bi došao na komandni pult. A signal bi se pojavio i na zaslonu kompjutera. Vatrodojava je postojala samo u kabelskom tunelu“, kazao je Milković, a potom ga je Košta pitala kako je izgledao prostor oko ventilatora, jesu li oko njega bile rešetke te je li nakon nezgode taj prostor zabrtvljen, kao i je li u pogon u Platu došla inspekcija rada, je li uspjela revitalizacija agregata B, jesu li vrata stalno bila zatvorena. Košta je Milkovića pitala i je li mu bilo poznata da je uklonjena bijela gumirana masa, je li se u okviru pogona skladištila boja, jesu li mu bile poznate primjedbe oko materijala kojim je pokriven pokrov te je li video sistem bio u funkciji.

Milković je kazao kako su prilikom izmjena ventilatora oko ventilatora ostale praznine te da je promjer ventilatora bio uži tj. da je nakon izbijanja požara oko ventilatora prolazio dim. Milković je naglasio da je postojao još jedan suhozid od cigle, koji je imao identičnu ulogu kao i onaj koji je bio srušen, odnosno trebao je štiti u slučaju poplave i požara. Kazao je i da je postojala smjesa s protupožarnim svojstvima koja je brtvila prostor između kabela, no da je ta smjesta u prostoru u kojem su polagani kablovi uklanjana u vertikalnom tunelu.

„Nakon tragedije smo mi radnici između sebe komentirali kako je vikend prije požara neka od vanjskih firmi postavljala kablove, mislim za video nadzor, a to se može provjeriti u dokumentaciji. Radilo se o radovima u vertikalnom tunelu. Inače, po mojem saznanju kada bi završile poslove u vertikalnom tunelu, ne bi zabrtvili prostor između kabela vatrootpornom smjesom.“

Što se pak tiče inspekcije rada, Milković je kazao kako se sjeća da su bili u upravnoj zgradi u Dubrovniku, ali da se ne sjeća jesu li bili u pogonu u Platu.

„Nakon revitalizacije je bilo nedostataka u radu generatora, bili smo prisiljeni držati vrata otvorenima kako bi zrak hladio generatore. Znam pak kad sam tek započeo s radom u pogonu da su nam govorili da sva vrata na pogonu moraju biti zatvorena. Postoji mjesto izvan pogona gdje se skladištila boja, no godinu prije tragedije između dva generatora stajala je paleta s kantama boje. Radilo se o gustoj, vodootpornoj boji, koja ne upija masnoću. Za vrijeme požara upravo na tom mjestu se najviše zadržao otvoreni plamen, a drugi otvoreni plamen bio je kod turbinske ploče gdje je bio ostavljen kolut kablova. Mi radnici smo prosvjedovali zbog nereda koji bi ostavljali radnici vanjskih tvrtki“, kazao je Milković, a potom se osvrnuo na ploče na stropu.

„Na više mjesta zbog kondenzacije voda je kapala po generatorima. Odlučeno je krenuti u sanaciju tih ploča. Po mojim saznanjima, u skladištu je pronađen identičan komad ploče kao na stropu te su šefovi tražili da se naruče nove ploče koje bi zamijenile stare. Ne znam zbog čega su se odlučili na iste ploče, vjerojatno zbog dimenzija“, kazao je.

Govoreći o protupožarnoj zaštiti Milković, koji je inače i član dobrovoljnog vatrogasnog društva, kazao je da su bile dvije maske za kisik, jedno odijelo i dvije boce s kisikom. Dodao je da su u jednoj smjeni radile tri osobe i ponekad radnici radnici na održavanju. Milković je kazao da ne zna je li postojao video nadzor unutar pogona u trenutku požara, ali da misli da nije.

„U radioni nitko od nas radnika nije komentirao kvalitetu ploča, ti komentari započeli su nakon tragedije“, kazao je.

Što se pak tiče samog protupožarnog odjela Milković je na pitanje opunomoćenika obitelji Zvrko kazao da je vatrogasno odijelo bilo specifično i da bi po oblačenju bilo hermetički zatvoreno. Kazao je i da je prilikom održavanja vježbi oblačio odijelo, no da ga nije moga obući bez pomoći nekog od kolega.

„Bilo je nepraktično, nije se moglo pravodobno krenuti u spašavanje“, dodao je.

Odvjetnik Čeh, branitelj Mata Miškovića nije imao posebnih pitanja za Milković, isto kao Rukavinin branitelj, Čedo Prodanović.

Branitelj trećeokrivljenog Željka Starmana upitao je Milkovića tko je rekao da se vrata drže otvorena, tko mu je bio neposredni šef, koja je bila svrha toga da se vrata drže zatvorena unutar pogona, tko je bio zadužen za zaštitu od požara, kada su vršeni radovi na kabelima i kad, je li Ivo Lise obilazio bijelu gumenu smjesu i govorio što treba napraviti. Također ga je upitao je li Lise dolazio u obilazak tijekom radova vanjskih radnika.

Milković je tijekom svjedočenja rekao da je netko od šefova, konkretno Đuro Vojnić, rekao da glavna vrata u pogonu trebala biti otvorena.

„Sad, nakon tragedije znam zašto su šefovi govorili da sva vrata trebaju biti zatvorena. Čak je na nekim vratima bio natpis „zatvaraj vrata“, a kako bi se spriječila cirkulacija zraka i širenje požara i dima. Za vrijeme požara radila je ventilacija koja je širila dim i požar. Kad su vanjske firme obavljale radove Lise bi dolazio, vidjeli bi ga u krugu pogona, no osobno ga nikad nisam vidio s vanjskim radnicima. Osobno mi nitko od nadređenih nije dao zadatak da pronađem rezervne ploče stropne obloge. Više bi trebale znati kolege, Čokljat mi je bio nadređeni u tom trenutku“, posvjedočio je Milković.

Odvjetnik Grlić upitao čemu je smjesa koja se danas više puta spominjala služila, kad su bili pogašeni kablovi za telefone, kad je vidio da su barijere potrgane te je li itko od radnika skrenuo pozornost da su barijere potrgane. Grlić je pitao Milkovića i kad je u odnosu na požar u pogonu završen posao, odnosno kad su klime bile instalirane.

Milković je kazao da je smjesa za koju ga je upitao Grlić služila za premazivanje kablova svih vrsta, a na kojima je postojala opasnost od požara.

„Po pričama starijih kolega te kablove su zadnji put premazali radnici iz Makedonije i to negdje 80-ih godina.Za vrijeme mog rada u HE Plat kablovi nisu premazivani. Znam da su ranije bili premazivani po sekcijama ovisno o presjeku kablova. Kablovi su bili otprilike na pola do metra udaljeni od premaza. Požar bi se zaustavio na premazanom dijelu. Prostori između etaža su brtvljeni vunom i istim premazom kao na kablovima. Vanjski radnici su bili skoro svaki dan prisutni u pogonu. Ta smjesa kojom je brtvljen prostor u kabelskoj vertikali je po mom sjećanju uklanjan i prije 2018., negdje više, negdje manje. Koliko znam nitko nije skrenuo pozornost Ivu Lisi na uklanjanje barijera. Teo Sekondo je bio zadužen za opća pitanja, a Ivo Goga i Gabrijela Mikjel rukovodili su strojarskom službom. Po mom sjećanju postavljanje klimatizacijskih uređaja završeno je u kolovozu 2018. Tad je zatvoren i otvor kroz koji su bile unesene klime. Na otvor u zidu postavljen je privremeni poklopac od plastike, identičan kao obloge na stropu. Tijekom požara se ta plastika skroz istopila, ostao je samo kostur, tj. nosači s unutarnje strane“, kazao je Milković.

U nastavku svjedočenja Milković je kazao kako je po povratku s godišnjeg odmora vidio da je prostor kod komande bio očišćen te da je otvor u suhozidu bio zatvoren valovitim PVC-om, na oko istim kao na stropu, s tim da je unutar pogona postojao i drugi PVC, ravni, koji je bio postavljen po zidovima u strojarnici s obje strane.

Zvonimir Hodak i danas je ustrajao na rasvjetljavanju pitanja nadzornog organa pri izvođenju radova te se većina pitanja koja ja postavio Milkoviću odnosila upravo na to. Pitao ga je i tko je radio projekt, jesu li se izvođači morali držati projekta ili su ga mogli sami mijenjati, kad je primijetio novu rupu te komu se požalio te koliko je vremena proveo u bolnici.

Milković je kazao kako je HEP d.d. bio investitor te da ne zna tko je radio projekt.

„Unutar pogona u Platu za građevinski nadzor bio je zadužen Pero Miletić, a za zaštitu na radu Ivo Lise. Bilo je više izvođača radova Spegra, Apsida, Končar…Izvođači su dužni držati se projekta. Nisam se pismeno obraćao nadležnima vezano uz nered. U bolnici sam proveo dva dana“, kazao je Miletić.

Odvjetnik Hodak uložio je na ovaj dio Milkovićevog iskaza prigovor, naime smatrao da su odgovori na postavljena pitanja općeniti i neodređeni.

Pitanja su potom postavljali i sami optuženici.

Mišković je Miletića upitao je li bio upoznat s planom evakuacije na što je Milković potvrdno odgovorio. Mišković je postavio i niz pitanja vezanih uz rad generatora na što je Milković odgovorio da je nedostatak bilo te da su se jedno vrijeme stalno oglašavali alarmi, a da su jednom trenutku šefovi utišali alarme.

„S vremenom su nedostaci otklonjeni“, kazao je Milković.

Rukavina za Milkovića nije imao pitanja, dok je Starman Milkovića pitao je li napravljen projekt za uređenje strojarnice, kao i kakva je procedura preko vikenda kad nema radnika, te tko kontrolira postavljaju li se kablovi sukladno propisima. Pitao ga je i tko kontrolira jesu li vanjski radnici obučeni za rad unutar pogona, te je li on sam ikad vršio nadzor na radovima.

Milković je odgovorio da u trenutku kad su iz skladišta zatražene stropne ploče nije imao saznanja o postojanju projekta za uređenje strojarnice.

„Kad me pitate za organizaciju rada tijekom vikenda, šef smjene potpisuje nalog za vanjske radove i njegova dužnost je biti u pogonu i nadzirati vanjske suradnike. Ako se pojavi kvar šef smjene zove nadležne službe. Tijekom vikenda šef smjene nadležan je za strojarnicu“, kazao je Milković te dodao kako se ne može izjasniti tko je kontrolirao postavljanje kablova kroz vertikalu.

„Prema mojim saznanjima Ivo Lise zadužen je za provjeru jesu li vanjski radnici adekvatno obučeni. Ako Lise nije u postrojenju tijekom vikenda, šef smjene može uputiti radnike izvan pogona ako rade suprotno pravilima struke“, kazao je.

Nujić je upitao Mikovića je li u trenutku požara bila isključena struja.

„U trenutka požara pokrenuto je brzo zaustavljanje generatora i postupak gašenja i evakuacije. Kazao sam prethodno da je postojala opasnost od strujnog udara, pri tome mislim na opasnost od kablova koji su otpadali sa stropa za koje nismo znali jesu li u tom trenutku pod naponom“, kazao je te dodao da ne zna tko je dao nalog da se izvrši proboj zida koji služi kao zaštita od vatre i poplave te da se jedinice klimatizacijskog sustava nisu mogle unijeti pomoću dizalica.

Milkoviću je pitanje postavio i okrivljenik Vučić. Pitao ga je je li ventilacijska cijev bila zabrtvljena, no Milković se toga nije mogao sjetiti. Na pitanje kako je kablovski tunel bio ispunjen dimom, Milković je kazao da je siguran da je dim prošao kroz suhozid. Vučić ga je pitao i smatra li danas, nakon tragedije u HE Plat da su prethodno održavane vježbe bile prejednostavne na što je Milković potvrdno odgovorio.

Doris Košta na kraju je upitala Milkovića da opiše razinu buke u pogonu HE Plat tijekom požara. Milković je kazao da je bilo dosta buke, da ona nije bila normalna.

Milkoviću je postavljeno pitanje i u kakvim su odnosima bili Pero i Ivo Miletić i koja su bila njihova zaduženja.

„Pero i Ivo Miletić su otac i sin. Pero je bio inženjer građevine, a Ivo tadašnji direktor“, kazao je te dodao da mu nije bilo poznato da je poznato da je Pero Miletić odbio potpisati dokumentacija, no da mu je bilo poznato da je nakon nesreće otišao na bolovanje.

Rasprava je nastavljena u popodnevnim satima ispitivanje drugih svjedoka, a rasprava i novo izvođenja dokaza, odnosno ispitivanje novih svjedoka najavljeno je i za sutra.

Doris Košta: Mogu očekivati da me HEP tuži zbog klevete