Broj novorođene djece u 2022. je zabrinjavajući. Prvi put, nakon 1991., je u Hrvatskoj rođeno manje od 35 tisuća beba. Ni u dubrovačkom rodilištu ne mogu se pohvaliti s povećanim brojem poroda, dapače, u zadnjih 10 godina broj novorođenih konstantno pada. Posjetili smo dubrovačko rodilište i razgovarali s liječnicama i liječnicima, babicama i sestrama. Zanimalo nas je kakvi su uvjeti za rodilje u Dubrovniku, što se sve može, a što ne može dobiti. Zanimalo nas je što ginekolozi misle o porodima u kući i zašto je interes studenata medicine za specijalizacije njihove struke tako mali.
-Nažalost imamo jedan veliki pad u broju poroda, svake godine ih je sve manje i manje. Poroda je oko 15 posto manje u posljednjih 10 godina. Tako smo 2017. u dubrovačkom rodilištu imali 917 beba, a 2021. bilo je 897 poroda. Prošle godine imali smo tek 775 poroda. To su veliki padovi. Trend je takav u gotovo svim rodilištima na području Hrvatske, kaže dr. Zoran Tešanović, voditelj Odjela ginekologije i opstetricije u dubrovačkoj bolnici.
Usprkos manjem broju poroda, liječnici u dubrovačkom rodilištu muku muče sa smjenama i dežurstvima.
-Na odjelu je nas pet specijalista ginekologije i opstetricije. Dana u tjednu je 7. Na odjelu stalno, 24 sata, svaki dan u tjednu, treba biti dežuran jedan specijalist. Dakle jasno Vam je da bez gostujućih liječnika, to ne bi bilo moguće. Velika pomoć su nam specijalizantice, kojih je trenutno 4, dok su još dvije na porodiljnom dopustu. Međutim specijalizantice ne mogu samostalno dežurati. Nedostaju nam najmanje još dva liječnika uz uvjet da nitko od nas pet nikada ne pođe na godišnji ili na bolovanje, kaže dr. Tešanović.
Gostujući liječnik dr. Mladen Zadro iz Krapine, za kojeg dubrovački ginekolozi kažu da ih “spašava”, razloge za mali interes za ovu specijalizaciju vidi u velikoj izloženosti struke sudu javnosti i medija.
-Teško je ovo zanimanje, pogotovo u ovim uvjetima i društvenim relacijama. Svi su osjetljivi na novorođenčad i rodilje, a svaka žena koja planira jednom postati majka, doći će u rodilište. Porod koji krivo pođe, odmah završi u novinama. Kod drugih operacija se događaju nepredviđene smrti i greške, ali one ne izlaze odmah u novinama. Treba naglasiti kako svaki porod nosi rizik i da se komplikacije mogu dogoditi u svakom, sasvim urednom porodu ili trudnoći. Liječnik tada ima svega nekoliko minuta da odluči što će napraviti i kako. O porodima, čini se, svi sve znaju. Svi imaju neki savjet za rodilje, teorije kako je neki porod trebalo voditi. Sve češće nam i same rodilje dolaze s planovima poroda, a često i kumice na placu znaju da je nekome trebalo napraviti carski rez. To su razlozi zašto je sve manje liječnika zainteresirano za ovu specijalizaciju, velika je odgovornost za rodilju i novi život, a ujedno i izloženost sudu javnosti.
Među pet specijalista ginekologije i opstertecije u dubrovačkoj bolnici tek je jedna žena, ali i čak šest specijalizantica, dok je prije desetak godina ovo bila, barem u našoj bolnici, isključivo muška struka.
Dr. Sanja Načinović Nalbani došla je u Dubrovnik zbog ljubavi, udala se za liječnika koji radi u našoj bolnici, a tu namjerava i ostati. A kakvi su uvjeti rada u dubrovačkoj bolnici kada se usporede s većim i bolje povezanim bolnicama na sjeveru zemlje?
– Prednost rada u dubrovačkoj bolnici je što je mala pa se mentori mogu više posvetiti radu s mladim liječnicima i specijalizantima. Ugodna je radna atmosfera. No ima i puno mana. Jedan je liječnik u dežurstvu i ako nešto pođe po krivu, on ne može odmah tražiti kolegu za pomoć. U velikim bolnicama i kliničkim centrima uvijek je više specijalista u smjeni, čak i cijeli timovi, tako da je lakše raditi i manja je odgovornost na samo jednom doktoru. S druge strane u maloj bolnici mladi liječnik ima priliku sam odmah savladati različite situacije. Mana je i udaljenost Dubrovnika i time otežana mogućnost za sudjelovanje na raznim kongresima i dodatnim edukacijama.
Dr. Maro Ivanković smatra kako bi definitivno bilo nužno da u dežurstvu budu dva liječnika.
-Sve je dobro dok nema komplikacija, ali kad se one dogode, a događaju se, onda si sam.
Svi se naši ginekolozi slažu kako je njihova struka teška, ali ipak i jedinstvena u medicini jer se, osim bolestima, jedina bavi donošenjem novog života, što je uvijek i iznova lijep i jedinstven osjećaj. No uz te sretne trenutke ima i onih teških.
-Ljudi, a pri tom posebno mislim na nas liječnike, teško prihvaćaju loš ishod liječenja. Nije to nešto što ostaviš na poslu i o tome više ne razmišljaš. Svaki loš ishod nas prati danima, mjesecima, nekad i godinama. Treba se s time naučiti nositi, a na fakultetima se o tome ne uči i inače se malo pažnje polaže na taj segment liječničkog posla. Mlade treba upućivati na te teške trenutke u struci, pokazati im kako dalje nastaviti. Naučiti ih kako povratiti samopouzdanje. Za ovaj posao školujemo se dugo i nije baš jednostavno, nakon toliko dugo godina promijeniti struku, zbog jednog ili dva loša slučaja. To treba trenirati, kaže iskusni dr. Zadro, dodajući, kako svaki loš ishod, bez obzira na godine iskustva ostavlja trag na liječniku.
Najbolje godine za rađanje i dalje su od 20 do 30
-Iako se razvojem društva pomiče dobna granica prvog poroda prema 30-im i čak i 40-im godinama, priroda ipak sporije napreduje te je biološki idealno rađati u godinama između 20 i 30. U tom periodu ishodi trudnoće bit će najbolji, a porodi najlakši, objašnjava dr. Tešanović.
– Sa starosti rodilje povećavaju se i učestalost šećera, tlaka, pretilosti, a onda s time i komplikacija u trudnoći. S tim je povezano i sve više carskih rezova. Mi trenutno u prosjeku 20 posto poroda obavljamo carskim rezom zbog rizičnih trudnoća, dodaje dr. Načinović Nalbani.
Dr. Ivanković objašnjava kako se promijenio se stav u indikacijama za carski rez u posljednjih 10-ak godina.
-Prije se inzistiralo na što većem broju prirodnih poroda, što je često dovodilo do toga da su žene nekad i po dan, dva bile u rađaoni. Danas se takvo što ne prakticira. Kako bi se izbjegle komplikacije carski rez se puno češće izvodi. No treba napomenuti kako je carski rez veliki operativni zahvat i kako je, ako je to ikako moguće vaginalni, prirodni porod za rodilju bolja opcija.
Povod za posjet dubrovačkom rodilištu bile su nam iznenađujuće dobre preporuke u FB grupi DUMAME u kojoj više tisuća mama iz Dubrovnika i okolice dijele svoja iskustva. No zašto u dubrovačkom rodilištu nije moguće dobiti epiduralnu?
-Opet smo na istom problemu, nedostatku liječnika, u ovom slučaju anesteziologa. Za bezbolni porod, epiduralnu anesteziju u dubrovačkoj bolnici nema mogućnost. U našoj bolnici ima jako malo anesteziologa, u odnosu na ovakve i slične bolnice u ostatku Hrvatske, a za njih ima puno posla. Na svakoj operaciji anesteziolog radi od početka do kraja operacije. Porodi traju, rodilje dolaze nenadano. Za epiduralnu analgeziju je nužno da anesteziolog bude tijekom cijelog poroda u rodilištu, a to u nas nije moguće jer njih jednostavno nema. Ono što možemo ponuditi rodilji je spinalni blok, single shoot. To je jedna injekcija, čije je djelovanje ograničeno na tri sata. Žene kod nas baš i ne traže pomoć takve vrste, ali kad mi procijenimo da bi to pomoglo ženi, sami je naručimo, objašnjava dr. Tešanović.
U posljednje vrijeme u olakšavanju poroda sve je češći porod u vodi ili na stočiću, a kakva je situacija u dubrovačkoj bolnici?
-Kadu za porode u vodi nemamo, a stočić imamo već duže vrijeme, ali žene takav porod rijetko traže. Iz dosadašnjeg iskustva, mogu reći da nisam primijetio da je porod na stočiću lakši, od poroda na krevetu, kaže dr. Tešanović.
Trend poroda u kući u razvijenim europskim državama sve je češći, ali dubrovački ginekolozi takvu vrstu poroda ne preporučaju.
-Porod u kući ne preporučamo, jer u Hrvatskoj ne postoji zakonska regulacija takvih poroda. Imamo i u Dubrovniku takvih slučajeva, zadnji put nam je došla gospođa nakon poroda, a bez posteljice. Nije mi baš jasno da netko želi roditi kod kuće kad je puno sigurnije i za ženu i za dijete roditi u bolnici. Ponekad će se ono što se ima dogoditi, dogoditi, bez obzira na mjesto porođaja. Abrupcija posteljice i slične komplikacije, koje se mogu dogoditi na porodu, su hitna stanja kad treba reagirati odmah, a nekad uz sve i tehniku i liječnika, jednostavno ne završi dobro. Ipak je veća vjerojatnost da će u ustanovama specijaliziranim za porode reakcija biti brža i češće s dobrim ishodom, tvrdi dr. Tešanović.
– Na zapadu postoji taj trend povratka poroda u kuću, ali je to u većini država zakonski regulirano. Postoji propisana procedura te ovlaštene osobe koje su i odgovorne za takav porod. Točno se zna gdje se odvija porod. On mora biti na lokaciji koja omogućava brz transport u bolnicu u slučaju komplikacija. Kod nas je porod u kući siva zona i baš zbog toga ga nikako ne bih preporučila nikome, kaže dr. Sanja Načinović Nalbani.
-U Varaždinu je sad nedavno jedno novorođenče umrlo tijekom poroda u kući. Ma pitam Vas biste li Vi, sad kad Vam je na raspolaganju rodilište i sva moguća znanja i liječnici, rađali u kući, kako su to nekada radile naše prababe? Žene su prije rađale u kućama, po desetoro djece od kojih bi trećina umrla pri porodu. Je li to ono što mi želimo? Danas žene planiraju jedno, dvoje, troje djece, zašto njihove živote izlagati riziku? Meni to nije jasno, kaže dr. Ivanković.
Svi se liječnici slažu i kako bi nulta potreba dubrovačke bolnice bilo osnivanje odjela neonatologije na kojoj bi se mogli liječiti mali, tek rođeni pacijenti, često nedonoščad.
-Ako postoji indikacija da bi moglo doći do prijevremenog poroda (prije 34. tjedna trudnoće) zbog sigurnosti djeteta, nastojimo trudnice transportirati u KBC Split upravo zbog činjenice da u Dubrovniku nema neonatologije. KBC Split ima uvjete da se brinu o djeci rođenoj prije 34 tjedna trudnoće. Mislim da nam je to nulta potreba u Dubrovniku, jer ako mala djeca nisu prioritet, ne znam što jest, kaže dr. Ivanković.
Dr. Mara Tešanović specijalizantica 2. godine ginekologije i opstercije, inače i kćer voditelja odjela, kaže kako je ova specijalizacija bila njezina jedina želja te da se nije pokajala, a njen otac nadodaje kako je pokušao svim silama nagovoriti da izabere nešto drugo, no nije mu uspjelo.
Dok smo mi razgovarali u kancelariji iz noćnog dežurstva je upravo odlazio dr. Mladen Miović, a u rodilištu je bio dr. Mislav Bender, koji nam je samo kratko pozirao ispred plakata Trudničkog tečaja, koji upravo on vodi u OB Dubrovnik.
Vrlo zaposlene sestre na ginekologiji glavna sestra Sabina Dilberović i njezina kolegica uhvatile su nekoliko trenutaka za poziranje ispred fotoaparata, a potom su se vratile svome poslu.
U rodilištu smo zatekli dežurnu primalju Irenu Jelić i instumetarku Dunju Serden, koje su nam pozirale ispred bora i jaslica, za koje ponosno kažu da su najljepše u bolnici.
-Porod boli, nema bezbolnog poroda, kod nas nema epiduralne i to svaka žena treba znati. Mi smo tu da pomognemo i priskočimo, rodilje trebaju imati u nas povjerenja, kaže primalja Jelić, koja iza sebe ima već 38 godina iskustva u rodilištu.
Na pitanje koja je razlika među rodiljama nekad i danas, Irena Jelić kaže kako danas Internet poprilično otežava stvari.
-Žene dođu s planom poroda, s unaprijed zamišljenim tijekom poroda i traže da se to ispoštuje, a kad zagusti, onda shvate da je porod moguće lijepo isplanirati samo na papiru. Ono što ja primjećujem da je poroda puno manje, pogotovo prirodnih. Sad nakon 5-6 sati u rađaoni, ako porod ne napreduje, žena ide na carski rez, prije bi žene znale po cijeli dan i noć provesti u rodilištu. Žalosno mi je kad se dogodi da cijeli dan ne bude niti jednog poroda, kaže iskusna primalja te dodaje kako je velika razlika i u izvođenju epizotomije, koja je prije bila obavezna, a sad se izvodi samo ako je to nužno.
Liječnici su puni hvale za sestre na odjelu, osobito primalje, koje su u rodilištu nezamjenjive.
-Porod je timski rad liječnika, babice i rodilje. Ovdje su iskusne i dobre babice. Ja sam prošao puno rodilišta u Hrvatskoj i moram reći da su u dubrovačkoj bolnici uvjeti i timovi vrhunski od instrumentarki do primalja i sestara na odjelu. Žene koje leže bilo na ginekologiji ili čuvaju trudnoću ili su rodile, imaju ovdje uvjete kao malo gdje u Hrvatskoj, kaže dr. Zadro.
Ugodnom boravku u dubrovačkoj bolnici, smatra dr. Tešanović, uz liječnike i sestre doprinosi i arhitektura i činjenica da je u sobama najviše četiri kreveta i da svaka soba ima svoju kupaonicu što u mnogim bolnicama u Hrvatskoj i dalje nije slučaj.
Usprkos činjenici da nedostaje i liječnika i sestara, čini se kako je dubrovačko rodilište ipak mjesto na kojem se većina pacijentica i rodilja osjeća ugodno.
