Na dnevnom redu Županijske skupštine koja će se održati u srijedu 14. prosinca, među brojnim prvokupima nekretnina koje imaju status kulturnog dobra, našla se i secesijska Kuću Sandri u vlasništvu Excelsa nekretnina.
Ova prekrasna kuća prije par godina bila je okružena zelenilom no u međuvremenu megalomanska izgradnja oko nje narušila je izvorni krajolik i obezvrijedila ovu nekretninu, koja sada stoji i dalje zapuštena i neobnovljena usred brojnih novogradnji. Ipak, ako je suditi po cijeni od 600 000 eura, zainteresiranih za kupnju očito ima.
2019. bivši direktor Excelse za naš je portal najavio obnovu Kuće Sandri.
– Excelsa nekretnine izrađuju projektnu dokumentaciju za obnovu kuće o kojoj me pitate. Što se tiče njene namjene, ona će biti u skladu s urbanističkim propisima predviđenima u toj zoni, što znači pretežito poslovna – kazao je tada Anto Rusković.
Čini se da su u međuvremenu u ovoj tvrtki promijenili mišljenje. Ono što sad golica maštu je tko će Kuću Sandri kupiti i što će tamo biti.
– Kuća Sandri, obujmljena s tim nehumanim građevinama tipiziranim i banalnim, ostala je sićušna, mala i nevažna, i tu dolazi do najgoreg problema ne samo u Dubrovniku nego svugdje gdje se stihijski i puno gradi. Dolazi do promjena proporcija i mjera, nešto što je bilo u mjeri prostora, što je bilo mjerilom prostora nekada, okruženo zelenilom, prirodom i brdom koje je bog stvorio, postalo je nevažno, nebitno i rekla bih, spremno na odstrel – kazala je 2019. za Dubrovniknet.hr Maja Nodari, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica bogatog autorskog opusa s temama iz prošlosti Grada, dodajući kako se stvari u gradu mijenjaju jako brzo, nehumano i bez milosti.
– Kuća Sandri, vrijedni primjer secesijske izgradnje nastale u prvom desetljeću 20. stoljeća, u tom prostoru ima sve manje i manje smisla, upravo zbog promjene proporcije, što je vraška stvar u urbanizmu. Ono što je bilo tada važno, veliko, oblikovano u tadašnjem mjerilu, a to je mjerilo Dubrovnika, ovo danas sigurno nije mjerilo Dubrovnika, to jednostavno postaje neugledno, maleno, a onda ljudi koji su prostorno neobrazovani procjene kako je to nešto staro pa kao takvo je i najbolje srušiti. Doživjeli smo remizu i sudbinu tamošnje secesijske gradnje upravne zgrade električnog tramvaja. A u svijetu bi “ubili” da imaju takvu gradnju… – kazala je Nodari, dodajući kako je i te kako živ trend obnavljanja ili na neki način reupotrebe industrijske gradnje što je izazov za svakog arhitekta.
Nadamo se da Kuća Sandri neće doživjeti sudbinu Remize, već da će i u ovakvom okruženju dočekati konačno obnovu.
