Iako je kiša i jugo prijetilo da se porinuće brodice napravljene od metlica otkaže, brodica je danas ipak uspješno porinuta. Brojni sugrađani okupili su se danas na istezalištu Posat gdje je brodica porinuta i krštena.
Kuma brodice “Eudoksija Kustrić” je dubrovačka nevjesta, kapetanica kruzera, Talijanka Serena Melani.
Prije samog porinuća održana je kratka ceremonija imenovanja broda te njegove posvete moru. Nakon što je brodica zalivena šampanjcem, kapetanica Melani, u brodicu je sukladno tradiciji koja se poštuje u Italiji, stavila i dvije glavice češnjaka. U ovoj kratkoj ceremoniji posvete uz Melani, sudjelovale su i Dubrovkinja Andrea Brajović, prva časnica na kruzeru te kustosica Pomorskog muzeja Ana Kaznačić.
Posted by Dubrovniknet Hr on Saturday, December 10, 2022
Današnje porinuće zapravo je završna svečano izložbe Matee Šabić Sabljić BRODI/ON “Metlice u brodice”, koja je nedavno otvorena u Lazaretima.
FOTO: Lazareti kao luka za drvene brodice posvećene hrabrim ženama na moru
Riječ je o floti drvenih brodica koje je Matea sama izradila.
Matea Šabić Sabljić gradi svoje “utopijske” brodice kao funkcionalnu mobilnu interaktivnu instalaciju: flotu BRODI/ONA, od 2018. godine, a kroz gradnju flote istražuje koje su žene, i na koje načine sudjelovale u dominantno muškoj povijesti, onoj pomorstva.
Flota BRODI/ONA je plovna, mobilna instalacija u stalnoj izgradnji, a nastaje u čast morskim i pomorskim heroinama “koje su unatoč predrasudama i zabranama plovile morima, gradile brodove i istraživale morski svijet. Od gusarskih kraljica i gusarica, moreplovki i brodograditeljica, koje su se od vremena prije nove ere pa sve do 20. stoljeća najčešće prerušavale u muškarce zbog dobro nam znanog uvjerenja da je “žena nesreća na brodu”, sve do pionirki 20. stoljeća koje su samostalno oplovljavale planetu, sudjelovale u utrkama, elektrozavarivale brodove tijekom svjetskih ratova. Koje su se izborile za prava na školovanje i rad u tehničkim strukama te kao inženjerke i obrazovane pomorske arhitektice konstruirale i dizajnirale brodove. Koje su kao obrazovane pomorkinje, kapetanice i časnice upravljale brodovima i plovile morima. Koje su kao obrazovane znanstvenice sudjelovale u utemeljenju znanosti o moru, istraživanju i mapiranju oceana i morskog života, kao aktivistice se zauzimale za očuvanje i spašavanje morskog svijeta i istovremeno doprinosile pomicanju granica i ravnopravnosti. Sve do danas kada ravnopravno studiraju, plove morima i konstruiraju brodove, a ipak i dalje sudjeluju s manje od 2% zaposlenih u pomorskoj industriji svijeta. (…)
(…) Brodice su duge 4.5m, plovne, g/radim ih samostalno, od drva, većim dijelom recikliranog, od drvenih podova, kašeta od voća i povrća s tržnica, parketa, dijelova suncobrana, starog namještaja, u ovom slučaju i metli i epoxy smole, a pokreću se sinergijom čovjeka i prirode, na vesla i jedra; ekološki, ne uzurpirajući okoliš, ni bukom ni pogonom, potpuno utopljene u krajolik.
Rad je procesualan, od ideje i namjere iz 2010. godine kao odgovor na iskustvo imanja i održavanja drvenog broda, do uspostavljanja mogućnosti po pitanju stjecanja znanja, prostora, uvjeta za rad i alata. od 2018. g/radim flotu BRODI/ONA u svom studiju RADI/ONA usred Zagreba (Palmotićeva 49) na tankoj liniji umjetničkog i praktičnog, kreiram tj. g/radim funkcionalnu umjetničku instalaciju, flotu posvećenu po/morskim junakinjama koja, osim što se pita “ima li mjesta za žene u svijetu pomorstva”, umjetničkom gestom, odlukom, organizacijom i radom: svojim rukama, g/radi “paralelni svijet-vijest-povijest”, redefinirani svijet-pomorstva
(…)
(…) Za izložbu u Art radionici Lazareti sagradila sam sedmu brodicu u čast svjetioničarki s dubrovačkog otočića Daksa iz 1901. godine – EUDOKSIJI KUSTRIĆ.
Brodicu sam sagradila većim dijelom reciklirajući metle koje smo u Lazaretima u tu svrhu prikupili od Dubrovkinja, Dubrovčana, gostiju i prijatelja.
Veliko hvala svima koji su dali svoju vrijednu metlicu da ju pretvorim u brodicu.
Jedna anegdota s metlom me isprovocirala tj. potakla da skroz samostalno – zaista sagradim svoj brod, tj. svoju flotu brodica posvećenih po/morskim heroinama. Iza metle stoji veliko povijesno, ekonomsko i kulturno značenje, oduvijek je bila nezamjenjiv radni alat, simbol uglavnom kućanskog i “ženskog” te obrtničkog rada (neizostavni alat starih zanatskih radionica) kao i simbol vještih žena. (…)
(…) EUDOKSIJA KUSTRIĆ bila je svjetioničarka na dubrovačkom otočiću Daksa, svjetlila je svjetionikom 1901. godine. Nije bilo lako, a ni uobičajeno biti svjetioničarka i Eudoksija se zasigurno morala nositi s mnogim izazovima svoga vremena. Bila je iz svjetioničarske obitelji Kustrić koja je obilježila prvih 30 godina rada svjetionika. 150 godina od prvog svjetla, a 121 godinu nakon naše svjetioničarke, svjetionik je ovu godinu ponovno zasvjetlio. Bilo je uobičajeno da svjetioničar na svjetioniku živi s obitelji, a žena je bila sposobna upravljati svjetionikom kada je svjetioničar bio onemogućen te je svakodnevno sudjelovala u radu svjetionika. U određenom povijesnom trenutku žene svjetioničara uspjele su se izboriti da budu plaćene za svoj rad, u početku kao asistentice, a potom i kao samostalne svjetioničarke.”
(iz teksta Matee Šabić Sabljić o floti i umjetničkom radu BRODI/ONA)
