Vlaho Miloslavić je oslikao, a Miše Galjuf je osmislio satirični tekst koji se pred kraj 1991. našao na daskama kojima se zaštitio izlog prodavaonice Kraša na Stradunu od gelera granata koje su padale po Gradu. Uspjeli smo, u suradnji s Muzejom Domovinskog rata na Srđu doći do autora koji su se “sakrili” pod zajedničkim inicijalima ŽK. Župski karnevo! Kad se to sazna, onda čitav oslik, ali i tekst postaje kristalno jasno “očitan”, budući su poruke ove sjajne župske udruge i manifestacije godinama nasmijavale dubrovački puk, a osobito kad su govorile ono što je bilo duhovito, ali “zabranjeno”, istina zamotana u celofan riječi koje i nisu bile mile junacima na koje su se i odnosile.
U svakom slučaju, priča o kojoj smo prije nekoliko dana pisali, dobila je svoj nastavak.
Cvijeto Martinović: oslikane zaštitne daske s izloga Kraša sam čuvao 30 godina…
Sve je počelo donacijom gospara Cvijeta Martinovića Muzeju Domovinskog rata na Srđu. Originalne daske kojima je zaštićen izlog butige Kraša na Stradunu čuvao je preko 30 godina, prvo u radnom okružju, a odlaskom u mirovinu, u svom domu. Bilo mu je žao da propadnu, kao svjedoci jednog vremena u kojemu je Dubrovnik nemilosrdano razaran, ali i kao inat jednog naroda čiji se duh ne predaje i prkosi.
De bella Berta
-Sjećam se da je bilo jako hladno i da je bilo jutro, ali ideja o motivu i tekstu nije samo moja. Mi smo i kao prognanici u Hotelu Libertas smišljali program za sljedeći Župski karnevo, iako nismo znali kad ćemo se vratiti u Župu, ali smo bili u “štosu” i brzo smo kliknuli i za motiv i za tekst – ispričao nam je Vlaho Miloslavić koji se amaterskim slikarstvom bavi godinama, te je bio i sudionikom kolonija u Trnovici i ostalim mjestima gdje bi se organizirale.
Vlaho Miloslavić iz Buića je dio Župskog karnevala još od ’80-tih i svojim je umijećem oslikao brojne scenografije s kojima su Župljani izazivali salve smijeha u Gradu koji ih je uvijek s nestrpljenjem očekivao.
-Rat je rat, ali duh nam nije mogao slomiti – kazao nam je Vlaho dodavši kako je, koliko se sjeća, oslikao još nekoliko izloga po gradu, a u memoriji su mu ostale i dvije anegdotice vezane uz to jutro na Stradunu.
-Već sam bio pri kraju crtanja kad je naišla gospođa Berta Dragičević iz IUC-a i nezadovoljna onim što vidi nas je kritizirala s riječima da bismo trebali slikati neke vedrije motive, jer su ljudi i tako u depresiji od rata i strahota koje im se događaju. Josipu Škerlju koji je bio u blizini nije to baš “sjelo” i onda se, kad se ona udaljila rekao – e, sad ćemo nešto veselije naslikat, pa je preko puta nacrtao top i ispod njega je napisao De bella Berta. Naslikao je i cvijet koji je mislim virio iz cijevi topa. A drugo što pamtim je brzina kojom je napravljena fotografija tog našeg rada Sofronija na granati s maslinovom grančicom u ruci. Popodne sam, pošao do porte u zgradi gradske uprave po još malo boje, kad, tamo fotografija. Pitao sam tko je to već izradio i što će s njome, te saznao kako će po nju doći pok. Đuro Kolić, jer da idu na pregovore u Cavtat i da će je nositi Sofroniju. Dalje vam priču ne znam. Jesu li je odnijeli i pokazali Sofroniju i kako je reagirao trebalo bi možda pitati nekoga tko je tada išao na pregovore – ispričao nam je Vlaho.
Onofrio izgradio, Sofronije razgradio
Satirični tekst kojim je popraćen oslik djelo je Miše Galjufa koji je bio osobito nadahnut Sofronijem. Tako je i na izlogu koji je izradio Josip Škerlj s rupama od granata na fontani, osvanuo natpis “Onofrio izgradio 1438., Sofronije razgradio 1991.”. Galjuf je i u Župskom karnevalu bio “zadužen” za osmišljavanje teksta.
-Što su vremena teža i situacija nevoljama bremenitija, lakše je osmisliti tekst – uz smijeh danas kaže Galjuf, dodajući:
– Nama je to ime Sofronije ovdje bilo novo, dotad ga nikad nismo ni čuli, a onda odjedanput nije bilo nijednih vijesti gdje se ne bi spominjalo. Sofronije je odjedanput postao lik koji nam je diktirao “otamo” uvjete života ovdje. Tekstovi su se rodili u hipu, momentu.
-Poruka je bila jasna. Ne dajmo da nam pokose i slomiju duh. I, kad je najteže, okreni situaciju na humor. Cijelo vrijeme to je bila naša nit vodilja – kazao je Galjuf.
