Dr. Fran Blažević, nekoliko dana nakon što je diplomirao medicinu u rodnom Zagrebu, stigao je na Lastovo i počeo raditi u ordinaciji opće medicine. Vijest je to koja je već obišla hrvatski medijski prostor, ali ovaj mladi liječnik oduševljen mirom i ljepotom pučinskog otoka ispričao nam je svojim riječima zašto i kako je došao, što ga je oduševilo, a što ga je iznenadilo. Prvi tjedan već je sudjelovao u hitnoj intervenciji koja je spasila život pacijentu s infarktom, a smatra kako Lastovo zaslužuje modernije sanitetsko vozilo nego što je ono koje imaju iz 1997.
Dvadeset sedmogodišnji liječnik cijeli svoj dosadašnji život proveo je u hrvatskoj metropoli, gdje je završio gimnaziju, Medicinski fakultet, ali i trenirao rukomet. Na medicinu ga je usmjerilo više okolnosti i događaja.
-U srednjoj školi bio sam dobar u prirodnjačkim predmetima: biologiji, kemiji, fizici, a u isto vrijeme dogodila mi se jedna osobna tragedija. Jednu blisku osobu nisam uspio spasit, nisam joj mogao pomoći. Nakon toga sam razmišljao kako bi bilo lijepo nekome moći pomoći, nekome spasiti život. Trenirao sam rukomet i baš tada došlo je do ozljede pa sam prekinuo s treningom i imao sam više vremena za učiti. I tako sam upisao medicinu.
Na Lastovo je došao iz znatiželje opijen pričama svog prijatelja dr. Josipa Antića, kojeg je u ambulanti naslijedio.
-On mi je pričao svoje priče s Lastova, koje su zvučale prekrasno. On je dobio sprecijalizaciju, a ja sam onda došao na njegovo mjesto. Vlasnica, odnosno koncesionar ordinacije je liječnica obiteljske medicine ujedno i načelnica Općine Lastovo. Ona je tražila liječnika, a ja sam htio na Otok. Došao sam prethodno vidjeti je li to za mene, nije mi trebalo puno i nakon što sam riješio svu papirologiju, počeo sam raditi.
Fran Blažević u ordinaciji obiteljske medicine na Lastovu radi samostalno, a osim pregleda svih dobnih skupina, sudjeluje i u hitnim intervencijama. Zakon omogućava mladim liječnicima da odmah, nakon diplome, bez specijalizacije rade u obiteljskoj ili hitnoj medicini. Na Lastovu je to sve združeno. A kako točno funkcionira hitna medicinska pomoć?
-Na Lastovu nema stalne hitne službe, tako da smo mi u pripravnosti za sva hitna stanja. Rad objadinjuje i obiteljsku i hitnu medicinu. To mi se na prvu činilo riskantno i zahtjevno, biti na otoku jedini liječnik, no u drugioj smjeni radi iskusna kolegica, koja je spremna pomoći, a za mladog liječnika to je stvarno vrijedno iskustvo.
Zlatni sat na Lastovu je nemoguće postići. Ako helikopter krene odmah po dojavi treba mu najmanje pola sata da dođe, a onda i pola sata da pacijenta preveze na kopno, neovisno je li riječ o Dubrovniku ili Splitu. To je najveća mana medicinske zaštite na Lastovu. Ako trebate nešto hitno, u riziku ste. U nekim hitnim stanjima pacijenti umiru i u samom centru Zagreba, no ipak je činjenica da su tamo zdravstvene usluge dostupnije.
Ovaj dio primarne zdravstvene zaštite mi poprilično dobro odrađujemo. Pacijenti tu imaju puno bolju uslugu u ambulanti, nego u gradovima. Imamo manje pacijenata i direktnu komunikaciju s njima te im se možemo puno više posvetiti. Oni nas često zovu na mobitel. Najveća mana života na otoku i za liječnika i za pacijenta je izoliranost.
Je li ambulanta na Lastovu dobro opremljena, s obzirom na izoliranost otoka?
– Mi sve radimo klasično na osnovu pregleda, nemamo laboratorij, nemamo ultrazvuk, nemamo rendgen. Imamo EKG. Zavod za hitnu medicinu DNŽ nam osigurava brze testove za dijagnostiku miokarda. I imamo, zahvaljujući udruzi Liga za hipertenziju iz Zagreba, jedan aparat koji nam može pokazati „bijelu“ krvnu sliku, odnosno broj leukocita, a to je jako korisno kod nekih hitnih stanja. Taj aparat su nam oni donirali ovog ljeta i jako smo im zahvalni. Nije loše, ali ultrazvuk, rendgen i brze laboratorijske pretrage bi nam puno pomogle.
Ono što moram naglasiti je vozilo saniteta, koje mi koristimo kao hitno vozilo, a koje datira još iz 1997. Neispravno je i nimalo adekvatno za prijevoz pacijenta. To vozilo nam je ključan problem. Mislim da Lastovo zaslužuje novije vozilo za hitne prijevoze.
Jeste li tražili od nadležnih novije vozilo?
Prije jedno mjesec dana dogodilo se da sam bio na istom brodu sa županom Nikolom Dobroslavićem i njegovim zamjenikom Joškom Cebalom, a na trajektu je bio i naš lastovski kombi. Prišao sam im i predstavio se. Zamolio sam ih da se spuste dolje u garažu i pogledaju kombi za prijevoz pacijenata. U tom vozilu nema mjesta niti za kisik, a kamoli za neke druge aparate. Čini mi se da su župan i njegov zamjenik razumjeli problematiku. Dali su mi nadu da ćemo dobiti novije vozilo. Ipak prošlo je otada mjesec dana, a ja bih volio da se to malo ubrza. Nije to vozilo za mene, nego za Lastovce.
Čim je početkom ljeta došao na Lastovo Fran je sudjelovao u hitnoj intervenciji spašavanja života.
– Bio sam na večeri s kolegicom liječnicom i pozvali su nas na hitnu intervenciju. Pacijent je imao bol u prsištu. Krenuli smo zajedno ona, ja i medicinska sestra. Gospodin je bio u jako lošem stanju, a mi u vozilu nemamo EKG. Zato smo ga morali voziti u ambulantu, jer nam bez nalaza EKG-a neće stići helikopter. Tu se dodatno gubi vrijeme onog za Lastovo nemogućeg zlatnog sata. Nalaz smo poslali u KBC Split, oni su poslali helikopter, a neposredno prije slijetanja helikoptera pacijent je arestirao. Ušao je srčanu aritmiju, uspjeli smo ga vratiti iz šoka. On se sad ni ne sjeća da je bio klinički mrtav par minuta. Bio je to baš jako stresan događaj. Ali smo sutradan dobili iz Splita lijepu vijest da je obavljen zahvat, i da je on stabilno i dobro. Onda je nastupila neopisiva sreća. Taj osjećaj nikad u životu neću zaboraviti, a dogodio se svega par dana nakon što sam počeo raditi.
Ponekad se dogodi i da helikopter ne može doći po pacijenta.
– Jedna pacijentica je ovo ljeto trebala kiruršku operaciju i hitan prijevoz za Split. Imala je aneurizmu, aorta je bila proširena i krvarila je u srčanu ovojnicu. To je baš nesvakidašnja situacija. Tražili smo helikopter, ali je on već bio zauzet u Korčuli. U pomoć nam je stigla Pomorska policija Korčula sa svojim gliserom. Oni su pacijenticu prevezli u Korčulu, gdje je bio helikopter, koji je prevezao za Split. Sve se dobro završilo.
U samo četiri mjeseca rada, mladi je liječnik doživio dvije situacije, koje u Zagrebu ili u nekom drugom gradu, sigurno ne bi, a to mu je, kaže, dalo samopouzdanje, koje je uz znanje u hitnim slučajevima iznimno bitno. No ljetni mjeseci, kad je na otoku duplo više ljudi, nose i druge intervencije.
-Od drugih hitnih stanja to su uglavnom sitne traume, rane. Ljudi hodaju po stijenama pa padnu pa se ozlijede ili porežu, ili rade pa se ozlijede raznim alatima. Imali smo i padove na gradilištima. Ljeti bude više ozljeda za koje je potrebno šivanje. To u gradovima liječnici obiteljske medicine ne rade, ali je na otocima to standardna procedura. Mi nastojimo što više toga riješiti sami da pacijente ne trebamo slati na kopno.
Na otoku je počela jesen, turisti su otišli, uskoro će i zima, kako se sad snalazite?
-Svi idealiziraju ljeto na otoku, ja moram priznat da meni nije bilo baš najbolje. Doduše tek sam došao na otok, morao sam se snaći u puno situacija, onda sam i mijenjao kolegicu u špici sezone. Dobro sam se umorio tijekom ljeta, tako da nisam uspio uživati u ljetu i moru. Sad kad je sezona završila neusporedivo je manje ljudi i pacijenata i poziva. Baš uživam. Lastovo je nekako mistično i lijepo i kad pada kiša. Još uvijek se kupam. Veliki plus Lastova van sezone je slobodno vrijeme. Ne gubi se vrijeme na putovanje od i do posla, nema one buke velegrada i smoga. Kvalitetniji je zrak, hrana i život. Hranu uglavnom nabavljam lokalno od ljudi jer se više isplati, a kvaliteta je nemjerljiva. Naravno sve ovo drugo na otoku je skuplje. Na Lastovu nema puno mladih ljudi, pa je društveni život znatno siromašniji nego u Zagrebu, ali ja sam druželjubiv pa lako nađem društvo. U slobodno vrijeme vozim biciklu, kupam se. Sad je sezona liganja, pa sam s mještanima često u ribolovu. Dosad nisam imao priliku to raditi. Po prvi put u životu živim u kući, ne u stanu, pa često organiziram druženja, večere. Osim toga imam i online edukacije. Cijeli mi je dan ispunjen, nemamo osjećaj da trošim vrijeme. Dan mi brzo prođe.
Zbog kojih zdravstvenih problema Lastovci najviše idu liječniku?
-Svaki obiteljski liječnik najviše radi s pacijentima koji imaju kronične bolesti. To su dijabetes tipa 2, visoki tlak… Stanovništvo je starije s tim idu i kronične bolesti. Što se tiče djece, sad počinje sezona dječjih bolesti. To su najčešće respiratorne infekcije. Tijekom ljeta sam svaki dan imao tri-četiri upale uha. Hitna stanja nisu pravilo, rijetko se događaju.
Planirate li ostati na Lastovu?
– Lastovo je meni raj na zemlji. Tu sam shvatio kako je malo potrebno za uživanje u životu. Mi danas stalno negdje trčimo. Nastojimo zaraditi više i trošiti više, i uglavnom nemamo vremena za bitne stvari u životu. Na Lastovu za svoj privatni život vidim mnoge benefite. Život je lagodniji, čak i s financijske strane, nego u nekim velikim kliničkim centrima, a ono što je najbitnije, stvari koje na Lastovu dobiješ ne mogu se kupiti novcem. Jedina mana je što sam mladi liječnik i volio bih se educirati i okušati se u bolničkoj medicini, gdje je više pacijenata i kompliciraniji slučajevi. Ali ne mogu reći da se dugoročno ne vidim na Lastovu. Vuče me da specijaliziram obiteljsku medicinu i da se tu vratim. Nisam još odlučio, zasad sam tu i zadovoljan sam.
