Anita i Ivica Mijoč bračni su par poduzetnika iz doline Neretve, koji su uz uspješnu turističku agenciju, autoškolu i autoservis, prije nekoliko godina osmislili su i ostvarili jednu sasvim posebnu priču spoj prirode, autohtone gastronomije i tradicije neretvanskog kraja. Njihov Agro etno park Žabac, nalazi se na mnogima nepoznatom jezeru Kuti do kojeg se može doći autom, ali i neretvanskom lađom za potpuni doživljaj, kroz uske riječne rukavce obrasle šaši i prekrivrene lopočima.
A kako je sve počelo?
-Na ideju Agro etno parka došao je moj suprug Ivica. On je osoba koja uvijek ima nekoliko ideja u pripravnosti. Voli provoditi svoje slobodno vrijeme u razmišljanju što ćemo dalje. Kad smo došli u ove naše sadašnje godine postalo nam je bitno da imamo mjesto gdje možemo pobjeći od gradskog ludila i osjetiti čari prirode, a željeli smo taj isti osjećaj podijeli i s ostalima. Zajedno s našim sinom Josipom, stvorili smo ovaj park koji nam je neka vrsta osobnog zadovoljstva, ali i prilika za proširenjem posla. Sve ovo što vidite danas, stvorili smo zajedno. Trenutno je cijela obitelj involvirana u neki dio parka – suprug i ja kao domaćini, te naša uža obitelj. Naravno, da bi sve ovo funkcioniralo na način koji zadovoljava nas i naše goste, imamo zaposlene konobare, kuhare i ostalo osoblje, priča nam Ana Mioč, po struci administrator, po zvanju poduzetnica.
Osim poduzetništvom ova se obitelj bavi i poljoprivredom, kao i skoro svaka obitelj u dolini Neretve. Obrađuju zemlju svojih starih, a prevladavaju naravno mandarine, limun i šipak. A zašto su za svoj novi projekt odabrali baš jezero Kuti?
-Glavni razlog zašto se nalazimo ovdje, u jezeru Kuti jest taj što je mjesto Badžula rodni kraj mog supruga. Osim prekrasne prirode ovdje nas je dovelo i njegovo nostalgično srce. Uhvatila nas je želja za vraćanje ka korijenima i tako smo ideju iz glave pretvorili u realnost. Jezero Kuti donedavno je bilo relativno nepoznato, no 2020. proglašeno je zaštićenim područjem, kao posebni ornitološki rezervat. Ovo područje značajno je za očuvanje gnijezdeće populacije ptica močvarica i populacije ptica koje migriraju Jadranskim seobenim putem. Do samog jezera potrebno je proći kroz močvarni dio doline koju obavija šaš, trstika i ostalo močvarno raslinje. A najljepši prizor koji možete ovdje doživjeti jest cvjetanje lopoča praćeno pjevom ptica i kreketanjem žaba. Također, jedan od razloga zbog kojeg je jezero Kuti posebno jest činjenica da ga okružuju manja mjesta, s malim brojem lokalnog stanovništva.
S realizacijom ideje Agro etno parka Anita i njen suprug Ivica, po struci inženjer prometa započeli su 2017. stvaranjem podloge za izgradnju u močvarnom području.
– Kad smo „izjedečarili“ dovoljno kvadratnih metara, pomalo smo počeli s izgradnjom. „Jendečarenje“ je izdizanje zemlje iz vode kako bi se stvorilo tlo. Dogodila se pandemija i naš normalan život je na trenutak stao. Tada smo odlučili uhvatiti se posla i za vrijeme lockdowna odradili najveći dio – izgradnju restorana, kućica, sjenica i ostalih objekata. Kasnije su na red došli mostovi koji povezuju park u cjelinu, postavljanje šetnica oko parka i uređenje okoliša. Najveći dio oko nacrta, izrade projekta i puste papirologije odradio je moj suprug i kad bi dio parka odradio, kako je zamislio, prebacio bi odgovornost na mene da uredim okoliš i zasadim što poželim. Ovaj dio pejzažne arhitekture čini me ponosnom jer sam uspjela spojiti autohtone vrste bilja i raslinja u forme koje sam upoznala na svojim putovanjima.
U sklopu parka je i konoba Lancarica koji slavi snažne žene doline Neretve, bez kojih, kažu, Doline ne bi ni bilo.
-Lađa je u dolini Neretve nešto posebno. Usudim se reći čak i mitska pojava zbog značaja koji je imala nekad, ali i danas. Nekad davno, kada su se ljudi spustili s brda u močvaru nije bilo cesta i puteva kojih ima danas, pa su bili primorani koristiti lađu kao jedino prijevozno sredstvo. U njoj u prevozili teret, stoku, građevinski materijal, a bila i transportno sredstvo za ljude. Također, na lađama se vjenčavalo, rađalo i umiralo. No nisu svi bili u mogućnosti imati vlastitu lađu, pa je u tadašnjim
vremenima bilo od životne važnosti da ste dobri sa svojim susjedima. Lađa je za ovdašnje ljude tada značila život. Uz obalu jezera Kuti još uvijek na nekim mjestima možete vidjeti obrise napuštenih sela i kuće u kojima se nekada živjelo. Danas se lađa pokreće i vozi motorom. No prije motorizacije lađe su se mogle kretati uz pomoć latinskog jedra, veslanjem ili lancanjem.
Lancanje je vuča lađe na dugačkom konopu, pješice uz obalu. Ovaj zadatak odrađivale su žene, dok su muškarci sjedili u lađi i upravljali njome. Sad se sigurno pitate: zašto žene? U tadašnje vrijeme muškarci su dane provodili na zemlji, marljivo obrađujući polja i pripremajući tlo jendečarenjem, pa su požrtvovne i brižne žene preuzele ulogu snažnih motora i svojim rukama vukle lađu. Iz tog razloga u ovom kraju volimo reći: da nije bilo žena, ne bi bilo ni doline, priča nam Anita.
Osim konobe Lancarica koji može primiti do 200 gostiju u unutrašnjem i oko 100 gostiju na vanjskom prostoru, Agro etno park Žabac ima uređene vanjske prostore za šetnju, istraživanje, odmor te uživanje u prirodi i suncu. Tu je i mlin, boćalište i igralište za djecu, kao i kušaonica vina te suvenirnica s domaćim proizvodima, pa ribarska kućica, staja za konje i jezero Orlovac s mnoštvom pataka. A Mijoči svojim gostima nude i safari Neretvom, kao i berbu mandarina.
Fotosafari u neretvanskoj lađi omogućava našim gostima da provedu dan u prirodi,
isplove na lađi i dožive jedinstveni foto safari uz cvrkut ptica i pjev žaba. Da pojedu domaći, tradicionalni obrok pripremljen od lokalnih i svježih namirnica, a na kraju sa sobom ponesu suvenir – autohtoni proizvod iz našeg asortimana. Berba mandarina također uključuje vožnju lađom i obrok, dok gosti sa sobom mogu ponijeti sve što su ubrali.
U zadnje vrijeme bavimo se i organizacijom obiteljskih okupljanja i vjenčanja u kojima ja posebno uživam. Ove godine, po prvi puta upuštamo se u organizaciju jednog gastro eventa, koji se održava upravo ovaj vikend, a to je Slast fest – nagradno natjecanje za izbor neretvanske slastice. Cilj ovog događaja jest očuvanje tradicijskih vrijednosti blagovanja u dolini Neretve kao neizostavne sastavnice svekolike kulture života ovdašnjih ljudi. Želimo doživjeti postizanje izvrsnosti, kreativnosti i inovativnosti u upotrebi tradicijskih namirnica, te u konačnici promociju lokalnih proizvoda i lokalnih tradicijskih vrijednosti posebice u području gastronomije i turizma.
Vrlo smo ponosni na odaziv, čak 35 prijavljenih natjecatelja od koji su sudjelovanje potvrdile i srednje škole iz neretvanske doline. Slastice će degustirati i ocijeniti stručni žiri, a festival je za posjetitelje besplatan, te biti će im omogućeno i degustiranje slastica. Spremamo ugodno druženje uz dobru zabavu i mnogo slatkih zalogaja, objašnjava nam Anita.
Je li Neretva turistički nepravedno zapostavljena?
-Pa čak bih se usudila reći da više nije. Naravno, ima mjesta za napredak i poboljšanje atrakcijske osnove, ali osobno smatram da turizam u dolini Neretve upravo uzima veći mah. Navike i želje ljudi se mijenjaju, više nije dovoljno imati samo sunce i more. Trenutna generacija turista traži nešto više, traži doživljaj nečeg novog, autohtonog i prirodnog. To je dolina Neretve, a sunce i more su na svega
15-ak minuta vožnje. Volim reći kako je turizam živi organizam, a na nama je da ga uklopimo u svoju sredinu.
Agro etno park Žabac radi tijekom cijele godine, no potrebno se prethodno najaviti pozivom ili porukom, a ove godine po prvi puta pripremaju i advent u parku. A čime su njihovi posjetitelji najviše oduševljeni?
-Naši posjetitelji su prvenstveno najviše oduševljeni prirodom. Druga stvar koja ih najviše iznenadi jest raspon različitih zvukova koje dožive tijekom vožnja lađom. Naša vožnja lađom je bez muzičara, odnosno žive glazbe (koja je inače vrlo popularna u sličnim programima u dolini Neretve), praćena je šuškanjem šaša i trstike na vjetru, kreketanjem žaba, kvakanjem pataka i pjevom ptica.
Ponekad, kad izvezemo lađu na jezero Kuti ugasimo motore i priuštimo našim gostima da uživaju. Kažemo im: slušajte tišinu, gledajte zatvorenih očiju i mirišite pogledom…
