Unatoč svemu, stvarno velikim naporima profesorice Grle i mene, ne ide nažalost na bolje… – napisala nam je u poruci naša mlada sugrađanka Doris Bender koja se već dvije godine liječi od bolesti koja joj smanjuje funkciju pluća, a u posljednjih godinu dana Jordanovac je napustila možda tek nekoliko dana i morala se vratiti na liječničku skrb.
Koliko čovjeku, osobito tako mladoj djevojci na pragu života, jer Doris ima tek 22, znači lijepa riječ, zagrljaj i ljudski dodir, u trenucima potpune izolacije zbog straha od dodatnih zaraza, dirljivo je napisala u statusu preko društvenih mreža koji je posvetila svojoj liječnici prof. Sanji Popović Grle.
Doris nam je dozvolila da ga prenesemo, a u komunikaciji putem poruka jasno je koliku snagu “izvlači” iz sebe da bi pobijedila bolest i počela živjeti poput svojih vršnjaka. Iz njenih poruka jasna je i ogromna zahvalnost prema medicinskom osoblju koje je jedino oko nje posljednjih mjeseci zbog izolacije u kojoj mora biti, jer je to nužno zbog njenog zdravstvenog stanja.
Dvadesedvogodišnja djevojka odrasla je “preko noći”, boreći se protiv bolesti, zahvalna je na svakom danu.
Svi koji se mogu suživjeti sa situacijom kroz koju prolazi, hrabro, svjesni su i te kako što znači svakodnevni kontakt s liječnikom Čovjekom. Doris je to sročila iskreno, ispod fotografije na kojoj se vidi majčinski zagrljaj njene liječnice koja joj proteklih mjeseci osim nesebične i stručne liječničke pomoći pruža i utjehu, podršku i ljubav, napisala je:
-Profesorica, šefica odjela, doktorica, ma sve moguće titule, ali ne mogu nadmašiti jednu, a to je najveća podrška i čovjek s velikim srcem. Uz toliko posla, obaveza, ta žena prije svega ima jednu veliku empatiju koje fali jako puno, te spada u mogla bi slobodno reći 5% liječnika kojima nisi samo pacijent. Meni trenutno izoliranoj, a i posljednjih godinu dana ovo jako puno znači, razgovori, dodir, zagrljaj i ona to prepoznaje… nažalost unatoč i njenom i mom trudu, strpljenju, ne ide na bolje, ali, znate, nikada nije odustala, nikada. Svaki dan je tu, u svakom smislu se trudi. Nebrojeno puta smo se i ja i ona rasplakali em od nemoći kad sve pokušavaš, em od loših nalaza, ma svega… a i ostalo medicinsko osoblje kada nas vide ovako. Pa tko bi mogao u današnje vrijeme kada te gledaju samo kao pacijenta i broj ostati imun na ovakvu scenu? Njoj ide smiješak čim dođe na vrata sobe nebitno koliko loše bila. Zauvijek zahvalna na njoj. Prof. dr. sc. Sanja Popović Grle – napisala je Doris.
Dr. Popović Grle, hvala Vam.
Draga Doris, budi hrabra!
Profesorica, šefica odjela, doktorica, ma sve moguće titule ali ne mogu nadmašiti jednu a to je najveća podrška i čovjek s velikim srcem. Uz toliko posla, obaveza, ta žena je prije svega ima jednu veliku empatiju koje fali jako puno, te spada u mogla bi slobodno reći 5% liječnika kojima nisi samo pacijent. Meni izoliranoj trenutno, a i posljednjih godinu dana ovo jako puno znači, razgovori, dodir, zagrljaj i ona to prepoznaje… nažalost unatoč i njenom i mom trudu, strpljenju ne ide na bolje ali znate nikada nije odustala, nikada. Svaki dan je tu, u svakom smislu se trudi. Nebrojeno puta smo se i ja i ona rasplakali em od nemoći kad sve pokušavaš, em od loših nalaza, ma svega… a i ostalo medicinsko osoblje kada nas vide ovako. Pa tko bi mogao u današnje vrijeme kada te gledaju samo kao pacijenta i broj ostat imun na ovakvu scenu? Njoj ide smješak čim dođe na vrata sobe nebitno koliko loše bila. Zauvijek zahvalna na njoj. Prof. dr. sc. Sanja Popović Grle 🙏🏼🐨💕
Posted by Doris Bender on Thursday, October 27, 2022
