Čitanje mi je draga razonoda još od osnovne škole i u svakom razdoblju su me vukli različiti interesi. Zapravo sam uvijek od knjige očekivao da me zabavi, samo su se zabavne teme mijenjale kroz godine. Popis svojih deset najdražih knjiga bih vjerojatno toliko dugo izmjenjivao da bi ostao nedovršen pa mi je zato lakše napraviti neku radnu verziju napisao je izbor svojih knjiga i obrazloženja Ante Ljubičić.
Dina – Frank Herbert
Zadnjih dana se često spominje Dina, kako je u planu snimanje novog filma. Svako prisjećanje na ovu knjigu mi vrati atmosferu Herbertovog svijeta koja bi me progutala svaki put kada bi u ruke uzeo nešto iz ovog sf serijala. Nevjerojatno maštovito, detaljno i kompleksno osmišljen svijet u dalekoj budućnosti, s odličnim likovima koji su vam super čak i kada su užasni. Jednostavno fenomenalan roman.
Vodič kroz galaksiju za autostopere – Douglas Adams
Trilogija u pet nastavaka je neupitni konkurent za najzabavnije štivo koje sam pročitao. Mnogo neugodnih tema prokomentirano na jednostavan i humorističan način. Igre riječima na koje sam plakao od smijeha i hodao za ukućanima s „Poslušaj samo ovo!“, pretjerani likovi koji upadaju u pretjerane situacije. Jednostavno prezabavni romani koje ću sigurno opet uzeti u ruke.
Sapiens: Kratka povijest čovječanstva – Yuval Noah Harari
Dojmljiv pregled razvoja čovječanstva od njegovih početaka do danas. Nisam osoba koja u glavi ima pregledno spremljene lekcije iz povijesti i bilo mi je super proći kroz sve značajne prekretnice u razvoju čovjeka i funkcioniranju društva. Usprkos sadržaju prepunom informacija, Sapiens mi je uspio biti zabavan i lak. Još nisam pročitao nastavke, ali prvi dio bih svima preporučio.
Proces – Franz Kafka
U srednjoj školi sam Proces posudio u zadnji čas i požurio se s njim do sljedećeg sata hrvatskog. Knjiga mi se urezala kao jako atmosferična, ali sam imao osjećaj da sam u strci premalo pažnje posvetio priči. Zato sam odlučio da ću je ponovno pročitati i nekad poslije faksa sam se u knjižnici sjetio te odluke. Sada bih „atmosferičan“ zamijenio s gomilom epiteta koji bi opisali koliko je Proces atmosferičan.
Lovac ispod žita – Charles Bukowski
Čudno je da ne volim nalijetati na citate Bukowskog, ali stvarno ga volim čitati. Obožavam njegov način pisanja i smisao za humor, a njegov suludi život je ostavio dovoljno zabavnog sadržaja za autobiografske fikcije prepune života. Lovca ispod žita je sasvim slučajno ispao prvi kojeg se sjetim uvijek kad se spomene Bukowski.
Nesanica – Stephen King
U biti nikada neću odlučiti koja mi je najdraža Kingova knjiga, ali ovdje sam se dvoumio između Nesanice i Tamne polovice. Na kraju je ostala Nesanica jer je odlična, napeta horor priča prožeta Kingovim svemirom u kojem stvara svoja čudovišta i košmare. Stephen King je stvorio svoj svemir strave koji se proteže kroz sve njegove romane. Radnja se odvija u izmišljenom gradu Derryu, iz kojeg je i Ono, a u knjizi je hrpa referenci na Kulu tmine i druge romane, što Kinga čini zabavnim na neki način koji je inače obično rezerviran za fantasy žanr.
Vodoriga – Andrew Davidson
Vodorigu sam uzeo sa sestrine police bez previše očekivanja. Kroz prvih desetak stranica sam čak razmišljao o tome kako ću je odložiti i uzeti nešto drugo. Ali ubrzo sam upao u niz priča koje su me prilijepile uz knjigu do samoga kraja. Odličan ljubavni roman, dinamičan i zabavan, s prelijepim povijesnim pričama. Svakako ugodno iznenađenje i topla preporuka.
Tetovirani čovjek – Ray Bradbury
Osamnaest sf priča u ovoj zbirci uklopljeno je u susret dvojice neznanaca od kojih je jedan prekriven tetovažama. Kada stranac zaspe, svaka tetovaža počne pričati svoju priču, a nitko ga ne želi u svom društvu nakon što vidi sve do kraja. Priče su maštovite, napete, provokativne i zabavne, a bez obzira bukti li vam maštom strava ili prelijepa priroda nepoznatog planeta, morat ćete nastaviti s čitanjem dok vam tetovirani čovjek ne dovrši svoju priču.
Put u Ixtlan – Carlos Castaneda
Jako su mi drage prve tri Castanedine knjige. Sve ih povezuje Don Juan, šaman i pripadnik Yaqui indijanskog plemena. Premda je napisano kao doživljaj, osobno sam ih pročitao kao zabavnu i zanimljivu fikciju s oslobađajućim pogledom na život i svijet oko nas. Put u Ixtlan je posljednja knjiga s Don Juanom, prepuna je avantura kroz koje Don Juan Castanedu uči drukčijem odnosu prema životu. Na četvrtom nastavku sam brzo izgubio interes, ali prve tri knjige ću sigurno nekad opet čitati.
Moja vjera – Hermann Hesse
Teško da bi Moja vjera pobijedila kada bi me pitali za najdraže od Hessea, ali sam se ovdje ipak odlučio za nju. Oduševio me način na koji piše o temi koja u stvarnom životu najčešće izaziva nesuglasice i konflikte. Premda se dotiče i istoka i zapada, Hesse nema osude nego samo svoj doživljaj i nikoga ne ostavlja uvrijeđenim. Bilo mi je odlično vidjeti njegovu potrebu za religioznošću i reakcije njegovih tadašnjih čitatelja.
