Spomendan svetog Luke, kršćanskog sveca i evanđelista u liturgijskom kalendaru obilježava se na današnji dan, 18. listopada. Kroničar svog vremena te autor trećeg Evanđelja i Djela apostolskih, prema kršćanskoj predaji nije upoznao Isusa već se njegovo djelovanje usko veže uz svetog Pavla. Nakon preobraćenja s poganstva na kršćanstvo vjerno ga je pratio po njegovim apostolskim putovanjima kada se i odrekao svoje liječničke službe, posvetio propovjedničkom djelovanju i bio svjedok stvaranja prve crkvene zajednice.
Crkva svetog Luku slavi kao mučenika iako nisu u potpunosti poznati detalji njegove smrti. Danas se Lukin grob nalazi u bazilici svete Justine u Padovi uz koji je izložena i jedna od prvih nastalih ikona Bogorodice za koju se smatra da ju je naslikao upravo sveti Luka zbog čega se i štuje kao zaštitnik umjetnika, odnosno slikara, kipara, drvodjelaca, zlatara. Sarkofag s relikvijama u Padovu je prenesen iz ondašnjeg Carigrada, no dijelovi njegovih posmrtnih ostataka nalaze se na više mjesta u Europi. Kao i Lukina smrt, put raspršivanja njegovih moći nije u potpunosti razjašnjen.
Dio tradicije kršćanstva od njegovog začetka jest štovanje i vjerovanje u čudotvorne i ozdraviteljske moći relikvija te brojne crkve čuvaju moći svetaca smještene u relikvijare. Moći svetog Luke nalaze se i u našoj neposrednoj blizini, u Dubrovniku. Naime, u riznici dubrovačke katedrale čuvaju se moći noge sv. Luke, dok se u samostanu Male braće čuvaju moći prsta sv. Luke. Ne zna se kada i kako su moći tu dospjele, ali utisnuta godina 1555. i natpis na relikvijaru Moćnika prsta svetoga Luke koji glasi R S Lucee Vangel Loci Stagni odnosno Relikvije sv. Luke evanđelista, mjesta Ston potvrđuje da su se nalazile u Stonu i da je za njih u to vrijeme napravljena pozlaćena oklopnica u obliku prsta.
Sveti Luka i kao liječnik i kao zaštitnik liječnika nalazi i simbolično mjesto unutar samostana Male braće u kojem se nalazi jedna od najstarijih ljekarni u Europi unutar čijih se zidova čuvaju stoljetna ljekarnička znanja i recepture biljne medicine.
U konavoskoj narodnoj, kao i u katoličkoj tradiciji, sveti Luka nalazi mjesto među brojnim osobnim, obiteljskim i seoskim zaštitnicima. U Konavlima postoje tri crkve posvećene svetom Luki: grobna crkva iz 18. stoljeća na Lučinu brdu u Komajima, kasnobarokna grobna crkva u Radovčićima Gornjim obnovljena krajem devedesetih godina 20. stoljeća te crkva svetog Luke iz 16. stoljeća u Brotnicama. Sveti Luka u ovim se mjestima slavi kao krsno ime te slavlje Lučin dana postaje neizostavni dio identiteta ovih sela.
Osim u kontekstu pučke pobožnosti, spomendan svetog Luke nalazi svoje mjesto i u narodnoj usmenoj književnosti Konavala. To se prvenstveno odnosi na izraze i poslovice vezane za kalendar, a koje se koriste kao tradicionalne meteorološke prognoze. Tako se u Konavlima i danas može čuti izraz lučino jeto koje sugerira toplo i suho vrijeme oko Lukinog spomendana, dok s druge strane poslovica Sveti Luka u jarbule lupa, za njim majka u šačice huka, sine Luka ne pomori puka govori o olujnom vremenu u drugoj polovici listopada. U skladu s vremenom koje sveti Luka donese vrijedni će Konavljani u tom periodu posaditi luk, sočivo, bob i bobicu.
Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja
