Izložba povodom stogodišnjice smrti Vlaha Bukovca (1855. – 1922.), utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u srijedu, 7. rujna u 20 sati.
Izložba je svojevrsna rekapitulacija radova Vlaha Bukovca unutar zbirke moderne i suvremene umjetnosti Umjetničke galerije Dubrovnik. Tekstom popratnog kataloga i postavom podcrtana je uvriježena kronološka razdioba stvaralaštva Vlaha Bukovca na pariški (1877. – 1893.), zagrebački (1893. – 1898.), cavtatski (1898. -1902.) i praški period (1903. – 1922.), a bit će izloženi svi, pa i oni do sada manje izlagani radovi iz zbirke, odnosno sedamdeset i četiri umjetnine. Posjetitelji će imati prilike pratiti evoluciju portretnog slikarstva Vlaha Bukovca – u kojem je bio jedan od najvećih majstora u povijesti hrvatskog slikarstva, od ranih pariških portreta s tamnim pozadinama, preko zagrebačkih i cavtatskih portreta rađenih ispred izrazito svijetle pozadine do portreta praške faze prigušene game boja u kojoj su osobito brojni intimni portreti obitelji. Izložba obuhvaća i presjek njegovog pejzažnog slikarstva od skica i slika manjeg formata nastalih u pariškom periodu koje karakteriziraju sažetost, brzina izvedbe i smjelo kadriranje do cavtatskih veduta i pejzaža koje svjedoče koliko je Bukovac bio senzibilan u prenošenju prolaznih i krhkih svjetlosnih efekata na platno. Osim različitih skica za alegorijske i sakralne kompozicije i slika neobičnih sižea poput „klanjanja suncu“, u zbirci Umjetničke galerije Dubrovnik čuvaju se i dvije alegorijske slike monumentalnih dimenzija – Alegorija umjetnosti III (ratna kompozicija) i Alegorija umjetnosti IV (skulptura) koje antičkim motivima i izrazito svijetlom paletom svjedoče o značajkama zagrebačkog razdoblja. Alegorije umjetnosti predstavljaju polovicu veće cjeline od četiriju kompozicija koje Bukovac radi namjenski za svoj zagrebački atelijer za položaj iznad vrata u tzv. egipatskom salonu. Heterogeni sastav radova veliki je kapital za komunikaciju s novim generacijama jer upoznavanje s likom i djelom Vlaha Bukovca znači, ne samo susret s jednim izvanserijski talentiranim slikarom i njegovom uzbudljivom životnom pričom, već i uvod u niz stilskih pojmova iz povijesti umjetnosti, te u specifični povijesni kontekst osvita hrvatske moderne umjetnosti u kojem je Bukovac odigrao presudnu ulogu. Autorica izložbe je muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik, dr.sc. Rozana Vojvoda, a izložba ostaje otvorena do 23. listopada 2022.
BIOGRAFIJA:
Vlaho Bukovac je utemeljitelj hrvatskog modernog slikarstva u koje je uveo impresionistička načela i ideje plenerizma. Rođen je u Cavtatu, gradiću nedaleko od Dubrovnika, 1855. godine, ali je veći dio života proveo izvan Hrvatske. Studirao je u Parizu na École des Beaux Arts kod profesora Alexandrea Cabanela od 1877. – 1880. Već 1878. uspješno izlaže na pariškom Salonu kao prvi hrvatski slikar uopće. Godine 1882. doživio je izniman uspjeh slikom La Grande Iza, čije su reprodukcije na Salonu rasprodane u tisućama primjeraka. Nakon završenog školovanja, u Parizu boravi do 1893. godine, upoznaje se s umjetnošću impresionista, prelazi na življu skalu boja i radi u prirodi. Često je boravio u Engleskoj (1882.-1892.), a od 1903. pa do kraja života je u Pragu, gdje radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti.
Njegovim kratkim boravkom u Zagrebu od 1893. do 1898. počinje uzlet hrvatskog modernog slikarstva. Utjecao je na cijelu jednu generaciju hrvatskih slikara koji su mahom počeli raditi u pleneru i rasvjetljavati svoju paletu, te se krug slikara okupljenih oko Bukovca nazivao “zagrebačkom šarenom školom”. Bukovac djeluje i kao inicijator likovnih zbivanja u zemlji i kao promotor afirmacije hrvatskih umjetnika u inozemstvu. Godine 1896. uređuje hrvatski paviljon na Milenijskoj izložbi u Pešti, a montažna željezna nosiva konstrukcija prenijet će se u Zagreb i postati osnova zagrebačkog Umjetničkog paviljona, prvog adekvatnog hrvatskog izložbenog prostora. U Zagrebu intenzivno slika portrete (jedan je od najvećih portretista svog doba) i stvara neke od antologijskih povijesnih kompozicija (zastor Hrvatskog narodnog kazališta).
Vlaho Bukovac je bio izuzetno plodan autor, s ogromnim opusom od otprilike 1200 ulja na platnu, te stotinjak akvarela, tempera i crteža.
Od 1878. godine (kada se Bukovac prvi put javio u pariškom Salonu) pa do 1921. godine (kada je posljednji put izlagao sa kćerima u Pragu) umjetnik je 72 puta nastupio na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Izlagao je na drugom i petom Venecijanskom bijenalu, 1897. i 1903.
Vlaho Bukovac umro je u Pragu 1922. godine.
