Naši sugrađani, Boba i Mark Thomas kreću početkom rujna na svoju avanturu života. Planiraju putovanje, pješačenje od 1100 km, jugozapadnom obalom Engleske, a svoje korake, kampiranje i sve što ih očekuje oplemenili su humanitarnom svrhom. Mark, naš Englez u Dubrovniku je preko društvenih mreža pokrenuo i svoj blog preko kojega ćemo ih pratiti, a nazvao ga je po svom psu koji također kreće s njima. Mark je zapisao:
Hodanje pokreće noge, krv kola, um se kreće. A pokret je život – napisala je jednom Terri Guillemets. Vrlo istinito, pokret je život. Dakle, nakon mnogo razmišljanja i planiranja moja žena i ja idemo u šetnju, pa avantura.
I odlučili smo ići najdužom stazom na jugozapadnoj engleskoj obali. To je hod mamuta. Ukupno 630 milja ili gotovo 1.100 km, dakle u osnovi kao pješačenje od Dubrovnika do Zagreba, okretanje i pješice natrag do Dubrovnika.
I sa toliko brda, da je ekvivalent penjanju na Everest četiri puta. A ako imate jedan od brojača koraka na svom mobilnom, otprilike ćemo napraviti 1,6 milijuna koraka!
Zašto, čujem da pitaš.
Pa, moj prvi odgovor bi bio zato što mogu.
Život je kratak. A suočavanje s ovakvim izazovima bit će nezaboravno iskustvo. To je nešto što sam oduvijek želio učiniti. I prije mnogo godina kada sam bio neodlučan da li da se preselim u Dubrovnik iz glavnog grada UK dobar prijatelj je rekao: “Ako stvarno želiš to učiniti, onda samo učini, ili ćeš žaliti ostatak života.”
Bio je u pravu. Postoji i mnogo važniji razlog za odlazak.
Moj otac je volio ovu obalu, toliko mu se svidjela da smo se preselili sa jugoistoka Engleske na jugozapad kad je otišao u mirovinu. I volio je obalu i obalnu stazu. Pretpostavljam da bi on volio da je hodao stazom. Nakon što je umro obećao sam sebi da ću hodati stazom u njegovu čast.
Nisam baš najreligioznija osoba ali vjerujem da dok hodamo da će on nekako vidjeti hod mojim očima. I ne mogu ga iznevjeriti, moram završiti.
Jesam li spreman? Pa, vjerojatno ne.
Ali jesi li ikada spreman?
Kupili smo svu opremu, tako da smo na tom frontu spremni. Ranci, šator, čizme za hodanje, sušena hrana i jakne su sve spakirane. Da, šatori jer ćemo puno kampirati. I na fizičkom nivou, vjerojatno bitnije, malo sam vježbao, šest mjeseci radio 10 km dnevno, kiša i sunce. Ali još uvijek se ne osjećam spremnim. Ipak, imam jednog asa u rukavu. Možete se pripremiti, spakirati ruksak i planirati rutu, ali jedna stvar koju ne možete spakirati je odlučnost.
Imam je u izobilju, čista krvavoumnost, kao konj sa žmigavcima koji vidi samo jedan cilj. Da, to sam naslijedio od oca.
Koliko dugo će to trajati? Otprilike dva mjeseca neprekidnog hodanja. Zapravo, malo ljudi to radi u jednom potezu, većina ih podijeli u sekcije, idemo žestoko. Dakle, gotovo cijeli rujan i listopad bit ćemo “na putu” i izvan ureda. Zapravo, ja ću biti digitalni nomad, doslovno, jer sam u svom ruksaku našao mjesta za laptop.
E, sad je i meni i mojoj ženi važno da šetnja ima vezu između Hrvatske i Velike Britanije. Povezani smo.
Dakle skupljat ćemo novac za dvije humanitarne organizacije, jednu u UK za demenciju i jednu u Hrvatskoj za dobrobit životinja. Dobrobit životinja je očita s obzirom na našu ljubav prema životinjama, a zapravo će nam se pridružiti i moj pas (Toto) (iako on to još ne zna) i demencija u ime mog oca. I naravno da ćemo širiti vijest o Dubrovniku u šetnji.
Što više publiciteta, više novca ćemo prikupiti za ove vrijedne dobrotvorne organizacije.
Jesam li ikada prije pokušao nešto slično? Ne, ne. Ne. Ni blizu. To je kao da vozač učenik sjedi u stroju Formule 1 i napravi nekoliko krugova po trkaćoj pisti.
Bit će uspona i padova, prepreka uz cestu i brda, ali stići ćemo do cilja. U to sam siguran.
Dakle, mi smo u završnoj fazi priprema.
Travel With Toto naslov je društvenih medija koje ćemo prenositi gotovo svaki dan, kako bismo ovaj zapanjujuće lijepi dio Velike Britanije približili većoj publici, tako i da pomognemo u prikupljanju sredstava.
To je bez sumnje najteža stvar, kako fizički tako i mentalno, koju sam ikada učinio u životu. Ali sa odlučnošću i znanjem zašto to zapravo radimo, učinit ćemo to.
Poželite nam sreću, krećemo za nekoliko tjedana, neka avantura počne! – zapisao je Mark Thomas.
E, pa neka vam je sa srećom!
