Ekonomist Vuk Vuković je na svom fb profilu objavio tekst u kojemu postavlja niz pitanja i ukazuje na nelogičnosti oko podjele “plijena” u opljačkanoj INI. Smatra da je ovo tek početak priče koja bi trebala otkriti tko je sve bio upleten u zataškavanje radnji koje su ukazivale na kriminal.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti:
Sad kad polako saznajemo detalje, priča oko INA-e ima puno gore implikacije nego da se radi o “običnoj” pljački na koje smo navikli (lokalni šerifi, namješteni natječaji, i sl.)
Probat ću objasniti (sam sebi isto), pa ako netko zna više, slobodno komentirajte. Prvo, u ovako velikoj firmi zamračit milijardu kuna nema šanse da nije aktiviralo čitav niz alarma, bilo u kontrolingu, bilo u internoj reviziji, bilo kod vanjskog ovlaštenog revizora.
Prodaja plina nekoj novoosnovanoj firmi koja je tek neposredno prije transakcije ishodila dozvolu od HERA-e (i to treba ispitat, tko je dao dozvolu i pod kojim uvjetima?), i to daleko ispod tržišne cijene, prije svega značajno narušava maržu INA-i.
To je red flag kojeg kontroling firme odmah primijeti.
Pogotovo zato jer je cijena po kojoj je INA, bilo preko PIS-a, bilo samostalno, prodavala “bila fiksna i uvijek je iznosila 19,46 eura/MWh, bez ugovaranja zaštitnih klauzula i neovisno o promjenama cijene plina na energetskom tržištu”.
Fiksna cijena? Bez zaštitne klauzule? Neovisno o promjeni cijene na tržištu?
Ovakve stvari probiju sve moguće interne procedure kontrole marže i cijene. Pogotovo kad se radi o tako velikom iznosu i pogotovo u ovom periodu neizdrživog rasta cijena i političkih pritisaka oko istog.
Dakle netko u čitavom tom lancu bi morao obavijestiti upravu o transakciji gdje se ključni proizvod prodaje nepoznatoj firmi ispod svake cijene, gdje se bitno narušava marža za INA-u.
Drugim riječima, direktor sektora plina, prvookrivljeni, nije mogao to sam progurat bez znanja uprave. Ako je, onda je čitav niz ljudi na par razina bio upleten da to uprava ne sazna. Znajući koliko je teško koordinirati veliki broj ljudi, pogotovo kada se radi o kaznenom djelu, skloniji sam zaključku da je uprava to znala i (prešutno?) odobrila.
Jasno, to treba dokazati. Što nas dovodi do druge, još gore implikacije.
Jeste primijetili koliko je novca završavalo na računima osumnjičenih? Prvi je na računu oca ostavio 480 milijuna. Drugi je uzeo 92 milijuna, treći 68 milijuna, i još je 200m ostalo na firmi.
Zar nije malo čudno da si partneri u pljački podijele plijen tako da jedan uzme 500m, a ostala dvojica “samo” 70m odnosno 90m?
Ok, ajde da si ova druga dvojica kroz firmu još svaki uzme idućih X godina po nešto manje od 100m kroz zadržanu dobit, i dalje su uzeli puno manje od prvog.
Bez obzira što je taj prvi bio glavni u lancu, uzet si 7 odnosno 5 puta više od partnera (ili ajde, 2 do 3 puta više) mi je malo teško za povjerovat.
Ako ništa zbog pohlepe partnera.
Jedno (najlogičnije?) moguće objašnjenje je da je tih 500m, odnosno razlika do neke fer raspodjele među partnerima, trebalo ići ljudima koje ne vidimo u lancu.
Uprava, odnosno neki članovi uprave koji su ovo odobrili? Hrpa drugih unutar INA-e koji su ovo morali primijetiti i izraziti sumnju? Politika koja je dala podršku?
Pojma nemam, ali mi se čini da je ovo tek početak priče i da ovu istragu treba proširiti. Previše je novaca i prekršenih procedura u igri da to odrade neki foot soldiers.
