Mirko Knežić iz Metkovića ima 26 godina i bavi se poljoprivredom. Za sebe kaže da mu je to došlo prirodno jer je od malih nogu s roditeljima radio i zavolio zemlju. Nakon završene srednje škole, osnovao je vlastiti OPG i uz pomoć EU fondova povećao proizvodnju. Nedavno je izborom čitatelja Jutarnjeg lista osvojio i titulu najboljeg mladog poljoprivrednika Hrvatske. Ovaj poduzetni mladić svakog se dana diže sa suncem i hita na polja ili u svoje plastenike, a uvijek nađe vremena za druženje s prijateljima, a ponekad i za veslanje u neretvanskoj lađi.
-Sad ljeti svako jutro ustajem u 15 do 5 i idem u berbu u plastenike. Sad je već pri kraju sezona rajčica, krastavaca i paprika, koje uzgajamo u plasteniku, kao i sezona lubenica, koje su na otvorenom. Do deset sam u plasteniku, kasnije u skladištu slažem plodove, a od 13 do 15 sati je odmor. Iza odmora se vraćam na polje i radim sve dok ima svjetla, priča mi Mirko, i dodaje kako uvijek posla ima.
– Kad prođu ljetne kulture, u plastenike sadim salatu, koju negdje oko Nove Godine počinjemo brati, a na otvorenom, gdje su bile lubenice, sadim kupusnjače, glavati kupus i kelj. Osim toga imam i voćnjake i mandarine. Nema tu pauze, biljke svaki dan treba obići, pregledati, zalijevati, zaštititi. Meni to nije teško jer sam odmalena roditeljima pomagao i sve što znam naučio sam od ćaće. Nedjeljom se svi odmaramo i ne radimo.
Mirkova uža i šira obitelj bavi se isključivo poljoprivredom, a on je kad je završio srednju Poljoprivredno-tehnološku školu u Opuzenu, osnovao vlastiti OPG te zajedno s bratom povećao proizvodnju uz pomoć vlastitih sredstava, ali i EU fondova.
-Tim sam sredstvima napravio dva plastenika površine 1,5 hektara u kojima intenzivno uzgajamo povrće. Cijela obitelj radi i živi isključivo od poljoprivrede, samo najmlađi brat je student. Mi zemlju obrađujemo tradicionalno, kao i mnoge generacije naših predaka, no plastenici ipak imaju svoje prednosti. U plastenicima proizvodimo ukupno preko 200 tona povrtlarskih kultura kroz cijelu godinu što je tri puta više nego prije. Osim toga kontrolirana, zatvorena proizvodnja znači i manju uporabu zaštitnih sredstava, ali i omogućava kontrolirano navodnjavanje.
Osim plastenika Mirko i njegova obitelj obrađuju još oko 5-6 hektara zemlje „na otvorenom“, gdje rastu lubenice, razno voće i naravno neretvanske mandarine. S prodajom nemaju problema jer sve unaprijed dogovore s velikim otkupljivačima. Cijena je pak druga priča i ovisi o tržištu.
-Od poljoprivrede se može lijepo živjeti, uz uvjet da puno radiš. Sve prodajemo velikim trgovačkim centrima i otkupljivačima preko tvrtke Ennafruit. Mi dajemo robu preko ugovora. Unaprijed nam naruče što i koliko, a cijena kakva bude. Nema pravila za najbolju cijenu, da znamo što će sljedeće godine najviše biti na cijeni, to bi samo i sadili. Cijena nam ovisi najviše o uvozu. Ako je uvoz jeftin, onda je i naš proizvod jeftin.
Ipak postoji velika razlika između domaćeg i uvoznog proizvoda, objasnit će nam Mirko.
– Neretvanska povrće brzo stiže, gdje god da treba u Hrvatskoj. U roku od jednog do dva dana sa zemlje stiže na police. Ljudi ovdje još uvijek rade tradicionalno pa je kvaliteta nemjerljiva s onim povrćem i voćem koje stiže iz dalekih zemalja uvozom. Mi beremo kad je povrće i voće zrelo i odmah ide u prodaju, uvozni proizvodi često danima, nekad i tjednima stoje u hladnjačama. Da bi tako dugo trajalo, bere se nedozrelo, pa se na umjetan način postiže boja, a okusa često uopće nema. Ali, da, takvo voće i povrće duže traje, nego ovo naše zrelo ubrano.
Gdje točno završavaju njegovi proizvodi, Mirko pouzdano ne zna. Zna da velik dio ide prema Zagrebu, a nešto i prema Dubrovniku u jednu lokalnu trgovinu. A što namjerava ovaj mladi poljoprivrednik u budućnosti.
–Ekološka poljoprivreda je budućnost. Ali da bi se ona postigla treba se educirati i napraviti puno promjena. Zasad ne namjeravamo puno više povećavati proizvodnju jer jedva stignemo sve odraditi i ovako.
Uz rad na zemlji Mirko nema puno slobodnog vremena, ali stigne se družiti s prijateljima, a do prije dvije godine redovito je trenirao i veslanje u neretvanskoj lađi.
–Zadnji sam put sa svojom ekipom Sv. Ilija Metković nastupio na Maratonu lađa 2020. Oni su se meni prilagođavali, pa smo odrađivali uglavnom večernje treninge, po mraku, kad bih ja završio s poslom. Zadnje dvije godine posla je sve više, pa ne stižem trenirati, kaže Mirko te ističe kako je ova ekipa prije dvije godine osvojila treće mjesto.
Godišnje odmore, Mirko iskoristi za putovanja, a dok je on na odmoru, njegov dio posla preuzme brat. Ove godine sudjelovao je i u izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika Hrvatske.
–Prijavio me je naš otkupljivač, tvrtka Ennafruit. Oni su me predložili kao svog najboljeg mladog kooperanta, a čitatelji Jutarnjeg lista nagradili su me svojim glasovima za najboljeg mladog poljoprivrednika po izboru publike. Bilo je to zanimljivo i lijepo iskustvo. Posebno mi je bilo drago što su me naši susjedi i prijatelji podržali jer oni znaju koliko radim.
