Ovih dana popularna je tema abortusa i ženskih prava.
Čudni razgovori, kao da se o tako nečemu može razgovarati konceptualno i generalno, iz glave. Kao da se ne radi o individualnim sudbinama, karmama i izborima.
No, jedno je u Americi pričati o ženskim pravima, a drugo u Hrvatskoj…
Ovdje su upitna neka puno osnovnija ženska prava od prava na odluku o nošenju trudnoće. Rekla bih da se, osim možda na papiru, dosta toga u Hrvata još ne podrazumijeva.
Žene “na izvoliš”
Ovdje bi za početak bilo dobro da osnovna prava uključuju neke bazičnije stvari, kao na primjer, osnovno poštovanje prema drugome kao suverenom biću.
U kontekstu ženskih prava, ja bih, osobno, za početak voljela da se moju suverenost poštuje u svim međuljudskim odnosima.
Recimo, da muškarci (a osobito oni oženjeni) ne smatraju da sam “na izvoliš” da malo zgrabe ako to požele, jer ja, eto, nisam udana i samim tim sam naravno na raspolaganju komegod.
Voljela bih, također, da više nikad ne dobijem ponižavajuće seksualne “šaljive” memove na Viber, čisto zato što je to neumjesno ako je nepozvano.
Bilo bi naravno super i da nijedna žena ne mora više nikad smisliti dovitljiv odgovor na neku gadljivu seksualnu pošalicu jer netko misli da je to jako zabavno i duhovito, a ona je uštogljena i drska ako to ne prihvati kao šalu.
Bilo bi dobro, jednako tako, da ni jedna žena ne mora razmišljati hoće li podignuti prijavu protiv nekoga tko je u poslovnom okruženju stavlja u takvu poziciju da mora trpjeti napadne seksualne šale, ponižavajuće naredbe ili usputne medvjeđe zagrljaje, da ne bi izgubila posao. Pa čak ni da uopće ne mora prilagođavati svoje osobne granice da ne bi stekla reputaciju „čangrizave babe“ ili „hladne kučke“.
I da se nigdje ne podrazumijeva da je “mala” tu da kuha kavu i služi, pa čak ni u kafiću. Osobno bih čak voljela da mogu hodati ulicom a da me nitko ne odmjerava s vučjim izrazom na licu, čisto zato što je to agresivno, nepristojno i stvara negativnu atmosferu u kojoj nije lijepo biti žena.
Kompleks manjine
Ništa od ovoga nije ponašanje većine, naravno! Većina zrelih ljudi tako se ne ponaša, no problem je da je manjina koja ima taj kompleks i nedostatak odgoja pa ne prepoznaje osobne granice druge osobe, ovdje kod nas kao neka zaštićena vrsta.
Izvjesno je da će se svjedoci neke neumjesne pošalice ili upitnog grabljenja najčešće prije nelagodno nasmijati nego reagirati zaštitno. A neizvjesno je kako bi policija, ili neka viša instanca u firmi ili instituciji, reagirala na prijavu neke takve situacije.
Vjerojatno bi vas podsmješljivo pogledali ispod oka i eventualno odradili papirologiju samo zato što moraju.
Prije nekoliko godina sam prijatelju iz SAD-a komentirala kako mlade cure u jako kratkim minicama zasigurno ne znaju kakvu sve energiju privlače i kako ne razumijem zašto to žene uopće rade…
Njegov odgovor mi nikad prije nije pao na pamet.
Rekao je bez razmišljanja: “ One žele da se mogu obući kako god žele, a da nitko zato ne smatra da je to poziv i da nije njegova odgovornost kako usmjerava svoju energiju.”
Kad bi te osnovne postulate postavili kako treba, možda bi i ovaj drugi razgovor tekao sasvim drugačije.
Marija Grgurević je vlasnica holističkog fitness studija Elixir Vitae u Župi. Prije par godina ostavila je posao u event managementu i krenula je u podvig stvaranja jednog eksperimentalnog prostora za istraživanje nove paradigme života koji izlazi iz vlastitog kreativnog stvaranja i duhovnog rasta.
