Između odvjetnice Viktorije Knežević i dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića se povela na društvenim mrežama žestoka prepirka o gradskim planovima sa zemljištem na Žarkovici; dok Knežević ističe kako su na terenu uočeni geodeti koji mjere zemljište po nalogu Grada, Franković to u svojoj objavi ne opovrgava, već naglasak stavlja kako se gore ne može ništa graditi, jer to nisu građevinske parcele.
Budući će jedino vrijeme pokazati tko je bio na tragu istine ili tko je spinirao javnost, evo kronologije prepiske.
Sve je započelo s objavom Viktorije Knežević:
NEKRETNINSKA MAFIJA POWERED BY GRAD DUBROVNIK
Sjećate li se kad je počela afera Žarkovica da sam odmah rekla kako se radi o “pakiranju” sestrama Sambrailo kako bi se netko domogao vrijednih nekretnina?
To je bilo 24.5.2022. Par dana kasnije za vrijeme trajanja sjednice Gradskog vijeća grada Dubrovnika, dok su vijećnici raspravljali o situaciji na Žarkovici, mi smo primijetili na terenu GEODETA koji snima cijelo područje Žarkovice sa dronom.
To je bilo 2.6.2022.
To je bio prvi DOKAZ da se iza cijele ove parade krije pogodovanje nekretninskoj mafiji koja se želi domoći te vrijedne lokacije.
Druga potvrda nam je stigla danas (24.6.), saznali smo da je tog geodeta koji je obavio mjerenje dronom lokacije Žarkovica na dan 2.6.2022. angažirao GRAD DUBROVNIK.
Pošto, geodetski snimak sigurno NIJE POTREBAN za zbrinjavanja pasa, potpuno sam uvjerena da Grad Dubrovnik odnosno Mato Franković zapravo stoji iza svega ovoga pakiranja. Što se zapravo dogodilo?
Pojavio im se investitor koji je željan što prije stupiti u posjed te nekretnine i komercijalizirati je. Taj investitor očigledno ima dobre veze, jer bi mene i vas da poželimo imati kiosk pored plaže mučili od mila do nedraga godinu dvije, tri ili pet godina. Pošto nisu izgradili legalno sklonište za pse, jedini način je bio raseliti postojeće, prikazati sestre Sambrailo kao mučiteljice pasa i kriminalke kako bi se za mjesec dva, dva tri mogao bagerima zaravnati onaj teren i svečano predati investitoru, jer je li sad kad je sve slobodno, šteta bi bilo da zjapi prazno, treba se puniti proračun.
Ja osobno, a ni one, nemamo ništa protiv da se to vrijedno zemljište komercijalizira i da se time puni proračun, ali itekako imam protiv toga da se to radi lažnim optužbama, pakiranjem, montiranjem i zloupotrebljavanjem institucija.
Imamo itekako protiv da se sredstva iz proračuna troše na sumnjive azile koji samo preuzimaju pse, ubiru naknadu, a onda ih proslijeđuju dalje udrugama koje te iste pse drugi put iskorištavaju i na neki način drugi put “napalaćuju” građanima skupljajući donacije! Žarkovica je već 21 godinu azil za pse, znači mjesto na koje dolaze oni najjadniji koje nitko neće. Mnogi od tih pasa su teško bolesni i odbačeni su upravo zato jer su teško bolesni.
Sestre Sambrailo su se godinama borile kako su znale i umjele, skupljale donacije po bijelom svijetu i uzimale kredite kako bi osigurale minimalne uvjete tih nesretnih duša. Svi znamo da Žarkovica nije uzgajalište rasnih pasa gdje oni leže na satenskim krevetima, nego utočište jadnih i nevoljnih.
Izvadili su neke slike ovih dana, mnoge od njih lažne, neke izvađene iz konteksta, a ja vas sad pozivam da pogledate nove slike koje su objavljene ne stranici https://www.adopt-zarkovica.eu/ na kojoj ćete vidjeti normalne pse kakve viđate u svakom azilu. Da ih je pošteno okupat od one prašine gore, ne bi se razlikovali od naših pasa na kaučima.
Ali, ne oni vam nisu prikazali SVE slike pa da vidite da ima nešto starih i jadnih i bolesnih, nego su vam prvo prikazali lažne slike i neke prave izvučene iz konteksta jer da ste vidjeli ovih 200 dobrih, oni par loših bi mogli već na prvi pogled shvatiti da su takvi jer takvim moraju biti na tom mjestu i u tim uvjetima koje nisu one stvorile, nego su se najbolje što su mogle borile.
Kada bi 250 naših pasa koji žive doma izveli na ulicu, među njima bi bio jednak broj starih i bolesnih i nikakvih kao i među onima gore jer životinje kao i ljudi stare i razbolijevaju se. Nekad im uspijemo pomoći, a nekad ne. I to nije sve, sad oni koji su trebali, ako već nisu izgradili sklonište, plaćati veterinarske i druge troškove, bacaju kuku i motiku na njih.
Zbog čega jer one nisu uspjele pribaviti JOŠ DONACIJA ni uzeti JOŠ KREDITA kojima bi financirale ono što je trebao financirati NAJBOGATIJI GRAD U HRVATSKOJ. Jedva čekam da upoznam tog investitora!
P.S. U svemu ovome su sudjelovali i neki bivši volonteri iz svojih razloga od kojih su neki vrlo prizemni i svode se na bezobzirnu osobnu osvetu Sandri i Anici. Oni su samo pijuni na ovoj šahovskoj ploči koji nažalost misle da su važni, a koliko su važni, vidjet će kad ih politika prožvače i ispljune nakon što postigne svoje ciljeve. Puno puta sam svjedočila ovakvim situacijama, kao što znam kako izgleda pakiranje, znam i kako izgledaju sudbine tih pijuna poslije. Kao što to naš narod kaže neki dobiju što su tražili, a neki što su zaslužili.
FRANKOVIĆ dana 25. 6. piše
Obzirom na konstantno iznošenje laži u javnom prostoru od strane pojedinaca još jednom želim istaknuti kako je potpuna neistina da se zemljište na Žarkovici prodaje ili kako kažu ‘priprema za nekog’.
Štoviše zemljište na Žarkovici :
je zelena zona (foto 1), što znači: NEMA GRAĐENJA!
ima i djelomičnu zaštitu kulturnog dobra (foto 2),
što znači: NEMA GRAĐENJA!
Pokušaj skretanja teme sa stvarnog problema, a to je neadekvatna skrbi o psima utvrđena inspekcijskim nalazom manifestirana kroz potencijalnu financijsku zloupotrebu sredstava od zaprimljenih donacija, neće uspjeti, koliko god pokušavali izmišljati. NEISTINA neće postati ISTINA, a vrijeme će kao i uvijek sve pokazati, jednako kao što je vrijeme pokazalo kako se pod krinkom zaštite životinja na Žarkovici nije dogodila zaštita već teška patnja životinja.
Knežević njegovu objavu naziva čistim spiniranjem i piše:
Ako vas je ikad zanimalo kako izgleda tipični politički SPIN onda je ovo odlična pokazna vježba. Mato Frankovic kaže da je neistina da se područje Žarkovice “priprema” za nekoga jer je to područje zelena zona.
Dakle, područje Žarkovice jest zelena zona. Međutim, svatko od nas tko ima neku malu kućicu u zelenoj zoni, neku pojatu i slično, zna da se upravo BAŠ i zahvaljujući postojanju te male kućice može adaptirati i nadograditi.
Svi mi koji se iole kužimo u nekretninski biznis znamo da su upravo te “male kućice” u zelenim zonama najvrjednije jer te nitko ne može zagraditi i ugroziti tvoju poziciju.
Tvrdjava na Žarkovici je “mala kućica” koja samo u tlocrtu (dakle footprint bez izračuna po etažama) ima preko 2 500 m2. A cijeli kompleks ima preko 40 000 m2.
Upravo ove dvije važne i vrijedne informacije o mogućnostima provođenja namjeni nekretnina koje se nalaze u zelenoj zoni i vrijednosti takvih nekretnina, je Mato Franković u svojoj objavi ispustio.
I pogled vam uperio u nekakvu, za suštinu stvari, bezvrijednu kartu sa zelenim zonama. To se zove spin!
Nadam se da na njega nećete nasjesti.
