Pipe ili skorovače se više u Hrvatskoj ne mogu suzbijati insekticidima pa naš stručni suradnik dr.sc. Kristijan Franin savjetuje najbolje načine kako se boriti protiv ovih štetnika masline
Kada govorimo o štetnicima masline prvo mjestu zauzimaju maslinina muha i moljac, zatim obično slijede štitaste uši ali postoje i neke druge vrste koje istina nisu gospodarski značajne, međutim u određenim uvjetima mogu izazvati značajnu štetu. Jedni od spomenutih su i pipe ili skorovače. To su kukci koji pripadaju redu kornjaša (lat. Coleoptera). Naziv im je izveden iz riječi koleos što u prijevodu znači korica za mač i pteron odnosno krilo. Kao što i sam lat. naziv sugerira radi se o kukcima tvrdog i čvrstog tijela, „odjevenih“ u debeli hitinizirani oklop.
Bez insekticida
Mogli bismo reći da su tvrdokorni i u odnosu prema sredstvima za zaštitu bilja. Prilično su otporni pa ih je korištenjem kemijskih sredstava teško suzbiti, a sve to skupa dodatno otežava i činjenica da su u Hrvatskoj dozvolu za suzbijanje ovih štetnika izgubili svi do sada dozvoljeni insekticidi. Posljednjem registriranom pripravku je dozvola istekla krajem lipnja 2020.
Do sada smo u slučaju jakih napada i ugroze koja je prijetila maslinama mogli posegnuti za nekim pripravkom i obaviti tretiranje, dok nam ubuduće čini se preostaju jedino nekemijske metode zaštite.
Kad govorimo o pipama obično razlikujemo omraženog svrdlaša (R. cribripennis) i ostale vrste u koje ubrajamo maslininu pipu, pipu pupova vinove loze, šarenu pipu i neke druge. Osnovni i najčešći znak napada ovih organizama su grizotine na lišću i to obično na rubnim dijelovima plojki u obliku polukružnih
oštećenja.
Međutim u slučaju jakog napada lišće i to posebno mlado može biti u potpunosti izgriženo, čak do te mjere da je pojedena i lisna nervatura, odnosno žile. Posljedica oštećenja vrha mladice je tjeranje novih izboja iz bočnih pupova koji također naknadno mogu biti uništeni. Napadnute biljke stagniraju u rastu i razvoju i često formiraju manji grm. Pipe imaju jednu generaciju godišnje. Ženka odlaže jaja krajem ljeta i početkom jeseni iako se period ovipozicije može produljiti i do zime.
U tom vremenu kiša ima važnu ulogu jer ženke nerado odlažu jaja u suho tlo. Obično su jaja odložena ispod same površine ili do 5 cm dubine, u neposrednoj blizini stabla. Nakon nekog vremena razvijaju se ličinke koje se počinju hraniti sitnim korjenčićima masline, ali i brojnih samoniklim biljkama. Ovi kukci prezimljuju tlu u stadiju ličinki, a kukulje se u travnju na dubini tla od oko desetak cm pa i dublje. Završetkom kukuljenja iz tla izlaze odrasle pipe, penju se na stabla i započinju s ishranom.
Izvor:Maslinar