Nakon premijernog predstavljanja u Dubrovniku u travnju ove godine, monografija suvremene hrvatske umjetnice Dubravke Lošić, u izdanju Umjetničke galerije Dubrovnik, bit će predstavljena i zagrebačkoj kulturnoj javnosti 31. svibnja u 19 sati, u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti.
Ovo kapitalno dvojezično izdanje na hrvatskom i engleskom jeziku otisnuto u 500 primjeraka, grafički je oblikovao njemački arhitekt i dizajner Dominic Horn.
Uz tekst povjesničarke umjetnosti Margarite Sveštarov Šimat, monografija na 480 stranica pruža i iscrpnu stručnu analizu umjetničinog opusa od početaka i prvih izložbi 1983. do recentnih radova, kontekstualizirajući umjetničke cikluse kroz zbivanja na našoj i svjetskoj likovnoj sceni.
U monografiju je uključen i popis najrelevantnijih izložbi i ostvarenja Dubravke Lošić u području scenografije, kostimografije i opreme interijera te opsežna bibliografska obrada.
Tekstualni sadržaj prate umjetničke fotografije Damira Fabijanića, uz nekoliko kadrova fotografskih imena poput Veronice Arevalo, Damila Kalogjere, Mile Kovača, Željka Šoletića, Nine Šolića i Željka Tutnjevića.
Monografiju otisnutu uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Dubrovnika, uz pozdravni govor ravnatelja Branka Franceschija, u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti predstavit će Tonko Smokvina, ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, povjesničarka umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat, umjetnički fotograf Damir Fabijanić i grafički dizajner Dominic Horn.
MONOGRAFIJA DUBRAVKA LOŠIĆ
Monografija Dubravka Lošić kapitalno je dvojezično izdanje na hrvatskom i engleskom jeziku od 480 stranica, autorice teksta povjesničarke umjetnosti Margarite Sveštarov Šimat, bogato ilustrirano s više od 500 fotografija čiji je autor umjetnički fotograf Damir Fabijanić uz još niz fotografskih imena poput Veronice Arevalo, Damila Kalogjere, Mile Kovača, Željka Šoletića, Nine Šolića i Željka Tutnjevića.
Autor je grafičkog dizajna Dominic Horn, mladi njemački dizajner i arhitekt.
Fotografije su pripremljene za tisak u fotostudiju Iće i piće. Redaktorice su Dunja Pavlović i Dubravka Lošić, a lektorica je i korektorica Dunja Pavlović.
Graham McMaster preveo je monografiju na engleski jezik, a suradnik je za engleski jezik Davor Lilić.
Monografija, koja izlazi u ekskluzivnom izdanju od 500 primjeraka, tiskana je u tiskari Printera Grupe iz Zagreba, a nakladnik je Umjetnička Galerija Dubrovnik. Knjiga je objavljena uz potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Knjiga uključuje iscrpnu stručnu analizu opusa Dubravke Lošić od samih početaka i prvih izložbi 1983. godine do najnovijih djela. Obrađeni su mnogobrojni ciklusi umjetnice prepoznatljive po originalnosti, uz pojašnjenja u kontekstu zbivanja na aktualnoj svjetskoj i domaćoj likovnoj sceni.
Monografija sadrži deset poglavlja i šezdesetšest teksova: Prolog; Strukture osjećajnosti i psihizma 1980. – 1988.; Haptičko lice figuralnih struktura 1980. – 1988.; Besformno i apstraktni ekspresionizam 1985. – 1987.; Labilno stanje slike, premetaljke i rebusi 1986. – 1988.; Haptičke strukture i monokultura polja 1988. – 2011.; Promjena paradigme površina i obzorje slike 1996. – 2007.; Dekonstrukcija, reinvencije i semioze 2008. – 2013.
Monografija, također, uključuje detaljan životopis slikarice, popis samostalnih i najvažnijih skupnih izložbi u zemlji i svijetu, kompletan popis djela ostvarenih u području scenografije, kostimografije i interijera te opsežnu bibliografiju i literaturu
Rad na monografiji počeo je 2016. godine.
„To je bilo istraživanje vlastitoga rada, više od 2000 fotografija. Vraćala sam se u prošlost što sam stvarno mislila da neću nikada. Sam rad na knjizi shvatila sam kao izazov koji je postao svojevrsni užitak.“, Dubravka Lošić.
“Njezino je stvaralaštvo bezmjesno (atopično), plutajuće, imaginarno; teško se opisuje; ne može se svrstati u doživljaju, po stilskoj pripadnosti i osjetilnosti. Stvarala ga je i stvara opsesivno: kao nužnost da se pronađe oblik neiskazivom, onom što se buni, uzbuđuje, traumatizira ili usrećuje; onom što živi u nesuglasju s nama, u nama i dolazeći izvana, raspoznajući se u dubini i zadobivajući smisao samo kada dobije oblik; kao “kontejner” oblika i u njemu sadržanog onoga što nadopunjuje naš manjak ili vraća izgubljeni višak; iz “drugosti” prostora koji je u nesvjesnom i intuitivnom, a izveden na površinu postaje metaforički dišući stvor svijeta.” – Margarita Sveštarov Šimat.
Iz Monografije Dubravka Lošić: Kontejneri osjećajnosti i psihizma, str 6
