Najveće ljubavi se događaju na najstrašnijim mjestima – ključna je poruka mlade spisateljice Mirne Brođanac koju je izrekla u jednom intervjuu povodom izlaska njene prve slikovnice nazvane “Lanina škola”. Djevojčica koja ju je inspirirala naša je mlada sugrađanka Lana Lazarević s kojom je Mirna boravila u bolnici dok je jedna bila sedmogodišnjakinja, a druga četrnaestogodišnjakinja. Bilo je to prije nešto više od deset godina. Obje su osobe s invaliditetom i bile su cimerice u KBC-u Dubrava dok su čekale operaciju kralježnice.
Kad je slikovnica objavljena i poslana u obitelj danas 18-godišnje Lane, njena majka Dženita je na fb-u objavila priču o njihovoj poveznici.
-Ispričat cu Vam jednu priču. Te 2010.g upoznali smo se u KBC Dubrava na odjelu Ortopedije. Dijelili smo sobu sa tada srednjoškolkom Mirnom Brođanac koja je čekala operaciju kralježnice kao i moja Lana kod prof. Kovača. Znala sam da voli čitati knjige i da joj je želja upisati književnost. Želja joj je i postati pisac. Uspješno su obadvije operirane. Povezale smo se preko fb. Nekoliko godina poslije zove me Mirna, studentica i pita možemo li njoj i njenim kolegama pomoći.
Pokušavaju ih frknuti iz Studentskog doma. RT PDSI je odmah reagirao i preko saborske zastupnice Sabine Glasovac pokrenuo pitanje studenata OSI. Iduće godine ponovo ista stvar. Riješili smo problem. Krajem prošle godine stiže mi poruka. Već sam se prepala da je opet problem sa SD. Piše mi Mirna da pogledam jedan video. Intervju sa njom. Taman sam nešto radila oko Lane i napišem da ću pogledati malo kasnije, sretna što nije ponovo problem sa studentima OSI. Uporna je Mirna, napiše mi novu poruku i kaže: znate ja sam napisala slikovnicu i glavna junakinja nosi ime po vašoj Lani. Taj video sam pogledala u suzama (oni koji mene znaju svjesni su da mi to nije problem).
Mirna je ispričala o našem susretu u bolnici i želji da njena junakinja nosi ime po djevojčici iz bolnice. Po mojoj Lani. Djevojčici sa kojom je provela 10 dana u bolnici i vidjela njenu zaigranost i želju za životom. I danas evo je, taman izašla iz tiska. Slikovnica o djevojčici s teskoćama, priča o Lani i njenoj školi. Svi koji to žele slikovnicu mogu kupiti u nakladi Ljevak.
Oni koji žele upoznati Mirnu to mogu 25.5.2022. u Biblioteci Milana Ogrizovića na promociji slikovnice Lanina škola u 18h.
Ja sam sretna i ponosna na Mirnu, djevojku koja je završila 2 fakulteta (komparativnu književnost i knjižničarstvo) i trenutno je na doktorskom. Za ovakve studente mi ćemo se i dalje boriti i nastojati da imaju stambene zajednice kako bi mogli samostalno živjeti, jer oni to mogu. Čestitam Mirna Brođanac od srca – napisala je Dženita.
U intervjuu koji spominje Dženita Lazarević, autorica slikovnice pojašnjava zašto je inspiraciju pronašla u Lani.
-Ime Lana sugerira nešto milo, krhko, a ona je bila puna životne snage i hrabrosti, kao što se i ja zovem Mirna, a toliko je nemira u meni – kazala je djevojka, dodavši kako je zbog te stečene bliskosti ime djevojčice u slikovnici inspirirano našom sugrađankom. Za kraj je dodala kako, eto, najljepše ljubavi nastaju na najstrašnijim mjestima.
A jako lijepe riječi o slikovnici uputila je i naša ugledna spisateljica Olja Savičević Ivančević:
„Lanina škola“ spisateljice Mirne Brođanac priča je o prvom školskom danu jedne obične djevojčice koja je, na svoj divan način, vjerojatno najneobičnija osoba koju ćete upoznati.
Prvi dan škole je veliki izazov za sve, a koliko je to golem, strašan i važan događaj za djevojčicu u crvenim invalidskim kolicima, mnogi će po prvi puta otkriti baš u ovoj priči.
Između ovih korica naći ćemo snagu potrebnu da s više životne strasti i vedrine prilazimo životu i prevladavamo svakodnevne prepreke – koje su u Laninom slučaju itekako opipljive, ali i mogućnost da se poistovjetimo s hrabrom malom junakinjom i razmislimo o ljudima pokraj nas.
Eto, zato je Lanina škola najsrčanija lekcija o svakodnevnom junaštvu, o prijateljstvu i prihvaćanju, jedna od onih knjiga koje čitatelja i čitateljicu ostave malo jačima i boljima, a njihov svijet puno većim. Bilo bi dobro da priču Mirne Brođanac pročitaju sva školska djeca, roditelji i učitelji. Njena priča možda nema noge s kojima skače i hoda, ali ima ispružene ruke i ima krila koja nepogrešivo ugrađuje u naša srca – zapisala je Olja Savičević Ivančević.
