U ponedjeljak, 9. svibnja 2022. u Art radionici Lazareti otvorit će se dvije izložbe – „SE SON ROSE FIORIRANNO / AKO SU RUŽE, CVJETAT ĆE“ talijanskog suvremenog umjetnika Giovannija Morbina i „SUDBINA“ skupna izložbu prema konceptu Slavena Tolja, a na kojoj će biti postavljeni radovi, dokumentacija, katalozi i drugi artefakti sljedećih autora: Grupa ABS, Pasko Burđelez, Mirsad Ježić, Ivan Kožarić, Sven Klobučar, Antun Maračić, Vlado Martek, Giovanni Morbino, Ana Opalić, Ivana Pegan, Luko Piplica, Mladen Stilinović, Pero Šantić, Slaven Tolj i Ivona Vlašić.
Giovanni Morbin po prvi se puta predstavlja dubrovačkoj publici, a rad Slavena Tolja duboko je upisan u djelovanje ARL. Dvije izložbe koje ćemo postaviti, jednu u prostoru lađe X. u Lazaretima, a drugu u prostoru Galerije Otok postavljene su u komunikacijski odnos; kontrapunkt i nadopunu.
„SE SON ROSE FIORIRANNO / AKO SU RUŽE, CVJETAT ĆE“
Naziv izložbe dolazi iz početne fraze poslovice „Se son rose fioriranno, se son spine pungeranno“ (Ako su ruže cvjetat će, ako je trnje, ubost će“), a koji kroz jezičku igru povezuje dva site-specific rada koja je autor stvorio s idejom i voljom da za ovu izložbu napravi nešto „iz Dubrovnika za Dubrovnik“.
„Hodajući Stradunom vidio sam tragove koji su artikulirali ritam mojih korake tom glavnom gradskom ulicom u središtu Dubrovnika. Bili su poput fosila cvijeća, karanfila koji svoje čašice pokazuju prema nebu. Cvijeća koje, kao i u mnogim gradovima diljem svijeta, podsjeća na osobe i događaje koji su kroz vrijeme oblikovali povijest mjesta. Spomenik anonimnih tragova koji zaslužuju da ih se iznese na vidjelo.“
Tako iz tragova granatiranja, koji su kao trajna oštećenja ostala na Stradunu, nastaje novi umjetnikov rad pod nazivom „Bouquet“ i koji povezuje ratno iskustvo i stvarnost Dubrovnika iz 1991-92. s aktualnim ratom u Ukrajini.
Ti su ožiljci u pločniku nama vremenom postali nevidjlivi, naši su se pogledi na njih navikli. Giovanni Morbin ih iznosi na vidjelo, pretvara u “nešto drugo” ( Somethnig else – Nešto drugo je solo izložba Giovannija Morbina koja se temelji na radovima s političkim temama. Bila je postavljena u Malom salonu riječkog MMSU) i aranžira u prekrasan buket. Pored buketa i vaze na stolu se nalazi mali prijenosni gramofon, mangiadischi s kojeg svira pjesma Proposta (Prijedlog) talijanske grupe I Giganti, otpjevana na festivalu u San Remu 1967. U prvome stihu pjesma predlaže ili zahtijeva “Stavite cvijeće u svoje topovkse cijevi”.
Drugi rad pod nazivom „Se son rose fioriranno“ je objekt koji se sastoji do starinske razglednice na kojoj je fotografija cvijeća, tri gerbera. Razglednica je putovala iz Cornedo Vicentino (VI) do Dubrovnika, poslana je 7. travnja, a stigla je 20. travnja 2022. Na razglednici naslovljenoj na Art radionicu Lazareti autor nam je poslao naziv izložbe „Se son rose, fioriranno / Ako su ruže, cvjetat će“
Niti jedno niti drugo cvijeće nisu ruže, nisu niti cvijeće i neće cvjetati.
Giovanni Morbin, iako često koristi stare stvari (razglednice, knjige, novine…) u svojim se radovima uvijek bavi sadašnjošću, aktualnim procesima i problemima (migrantska kriza, fašizam, rat…), a ne poviješću ili prošlošću.
Nazivi radova, često trepereći između doslovnog i prenesenog, metaforičkog značenja, vraćaju nas kroz jezičnu igru upravo u ono sad i ovdje, ne dopuštajući referentnu identifikaciju, poistovjećenje s viđenim, već samo prepoznavanje.
Giovanni Morbin rođen je u Valdagnu, Vicenza, 9. kolovoza 1956. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji, nakon završenog tečaja slikanja kod Emilija Vedove. Živi i radi u Cornedo Vicentinu. Morbin potpuno napušta slikarski rad nakon serije „Bitumen“, koja je nastajala između 1978. i 1980. godine. Od 1978. umjetnik se posvećuje istraživanju ponašanja, a performans postaje njegovo idealno sredstvo za izražavanje ideja. Paralelno s radom vezanim za ponašanje, Morbina zanima i stvaranje predmeta za svakodnevnu upotrebu, kojima pridaje vrijednost „alata“ (Strumento a perdifiato, Scultura sociale, DNA, L’angolo del saluto, Prêt-a-porter, Fioriera, EU itd.).
Godine 1993. predstavlja svoj rad „Oblici ponašanja“.
Morbin je i koautor i supotpisnik poetske deklaracije ETICA ESPRESSIVA UNIVERSALE (EEU), objavljene 8. svibnja 1994 u dnevnim novinama „Corriere della Sera“. Iste godine osmišlja „Strumento a Perdifiato“, alat za komunikaciju sa samim sobom.
U studenom 1995 osnovao je UNIVERSAL SURFACE, platformu za sve svoje akcije. Otada se njegovi performansi nazivaju „Hybridizactions“.
SUDBINA
Izložbeni koncept Slavena Tolja koji smo do sada pratili kroz tri izložbe postavljene u Galeriji Flora širi se na prostor Art radionice Lazareti. Uzmemo li u obzir temu/motiv koji Tolj ovog puta preispituje i svojstveno njegovoj trenutnoj umjetničkoj senzibilnosti parafrazira, to je sasvim logično.
Pomalo kaotičan asocijativni niz nekog savršenog unutrašnjeg reda djeluje u njegovom prostor-vremenskom kontinuumu poput crne rupe. Gravitacijska sila među odabranim radovima, umjetnicima, predmetima, odbačenim predmetima, poveznicama, misaonim zagonetkama, izgovorenim riječima, neartikuliranim riječima, govoreći jezikom nove Slavenove perceptivne funkcionalnosti, toliko je jaka, da se sve, naoko labilno i nestrukturirano, drži u čvrstom, neraskidivom stisku. Mjesto i sudbina, ikonična izložba koju je Art radionica Lazareti organizirala davne 1993. godine, temeljna je okosnica novog Slavenovog izlagačkog niza.
Mjesto je globalizirano, sudbina je neumitna. Simbolično, fragment Kožarićeve instalacije Sudbina, tada postavljene ispred muzeja Rupe, bit će kamen temeljac nove izložbe. Doslovno, riječ je o kamenu, a na njega će se taložiti kombinirani slojevi starih i novih umjetničkih radova, zabilješki o radovima, arhivska dokumentacija, katalozi izložbi, misli koje ih vežu, asocijacije… jer, kako bi rekao Slaven: Sve je to ista priča. Rat, onaj koji je posredno tematizirala izložba Mjesto i sudbina, i rat, odnosno ratovi, koje danas pratimo na raznim mjestima svijeta, isti je, jedan, vječni rat. Kao što su i sudbine iste.
Rad Ivane Pegan, renderirana snimka napuštenog Straduna u zimskom periodu, dobit će svoj pandan, Slavenovu parafrazu, sličan snimak televizijskog kadra, sada prepune dubrovačke ulice, koji će u kutu imati ukrajinsku zastavicu. Podrška. Reset.
Izložba Sudbina u dijalogu je s izložbom Giovannija Morbina Ako su ruže, cvjetat će, koja će biti istovremeno postavljena u prostoru Art radionice Lazareti, a jedan Morbinov rad naći će se u kolopletu Sudbine. Reminiscencije na dubrovačko ratno iskustvo kao i neizostavna slika ukrajinske ratne svakodnevice, predmet su interesa obje izložbe. A to je i Slavenova preokupacija već duže vrijeme, što pratimo kroz koncept njegovih izložbenih permutacija. Na izložbi Sudbina, što novih, što starih radova, arhivske dokumentacije, ali i raznoraznih drugih predmeta, pokazat će Slaven Tolj, a izabrani umjetnici tj. njihovi radovi, ovoga puta su: Grupa ABS, Pasko Burđelez, Mirsad Jažić, Ivan Kožarić, Sven Klobučar, Antun Maračić, Vlado Martek, Giovanni Morbin, Ana Opalić, Ivana Pegan, Luko Piplica, Mladen Stilinović, Pero Šantić, Slaven Tolj i Ivona Vlašić.
Helena Puhara
Izložba Giovannija Morbina može se pogledati do 12. lipnja, svakog radnog dana (pon – pet) od 12 do 20 h; a u drugim terminima prema dogovoru.
Izložba Sudbina, mijenjat će se, a u ovakvom postavu može se pogledati do 27. svibnja, svakog radnog dana (pon – pet) od 12 do 20 h; a u drugim terminima prema dogovoru.
Program je realiziran uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Dubrovnika. Programsko i organizacijsko djelovanje ARL podržavaju Zaklada Kultura nova i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.
