Laura John oduvijek je voljela pjevati, ali je nastupala uglavnom na plesnim pozornicama, sve dok, nakon završenog preddiplomskog studija u Splitu, nije donijela odluku, okušati se ozbiljnije u pjevačkim vodama. U prošli četvrtak je prvi put nastupila pred publikom s grupom Detour na Zagrebačkom festivalu i osjetila čar pobjede. A kako je doživjela svoj prvi veći nastup ispričala nam je među ostalim u razgovoru koji slijedi.
Laura će uskoro napuniti 23 godine završila je preddiplomski studije sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu, a prije toga i dubrovačku gimnaziju. Trenutno je studentica diplomskog studija sociologije u Zagrebu. A kako je počela pjevati?
-Nekako je glazba uvijek bila prisutna u mom životu, pa tako i pjevanje, ponajviše jer sam odrasla uz obitelj koja jako voli glazbu. Nekada je i samo to dovoljno da počnete pjevati – da ste s glazbom okruženi i da ju osjećate. Još kao mala sam se strašno vezivala uz tekstove pjesama pa sam i često kroz pjevanje izražavala svoje emocije, a dok ste dijete i tinejdžer nekada u jednom satu osjetite 5 emocija pa sam tako pjevušila po cijele dane. Mama bi znala samo doviknuti: “Radio Laura, jel’ se gasimo za danas?”
Svirate li neki instrument?
– Smiješno je, ali jedini instrument koji znam svirati su moje steperice.
Laura je svoje nastupe na pozornicama započela plešući u klubu “Step ‘n’ jazz” te smatra kako su i ples i njezine trenerice utjecale na nju, kao i obitelj koja je pratila sve njezine nastupe i bila joj podrška u njenim glazbenim željama. A kako se snalazi na pozornici?
-Što se tiče javnih nastupa, sa scenom sam uvijek bila “na ti”. Otkada znam za sebe, najmanji mi je problem bio stati na pozornicu. Iskustvo sam ponajviše stekla unutar svog plesnog kluba s kojim sam se upoznala s različitim pozornicama i uvjetima.
Što se tiče pjevanja, s obzirom da sam tu bila samouka, uvijek sam preispitivala pohvale svoje obitelji i prijatelja jer nisam bila sigurna jesu li samo nakloni. Čekala sam i tražila neku čvrstu afirmaciju. Snimala sam male glazbene klipiće koje sam stavljala na društvene mreže i tako počela, bez neke obaveze, pjevati i drugim ljudima. Prve gaže sam igrom slučaja imala prošlo ljeto, kao zamjena, i to je zaista bilo jedno prekrasno iskustvo. Povratna informacija je bila jako dobra i zapravo veliki vjetar u leđa mojim idejama da se preselim u Zagreb i okušam u glazbi. Dočekala sam tu neku afirmaciju i shvatila da je to to.
Kako ste postali jedna od pjevačica Detoura?
-Pozvana sam na audiciju na koju sam pošla s velikim uzbuđenjem da uopće imam priliku biti u istoj prostoriji s velikim glazbenicima poput sastava Detour, a kamoli i zapjevati za njih. I eto valjda nekad stvari jednostavno sjednu na svoje mjesto, a čini se da se to dogodilo sa mnom. Dogodio se neki klik i evo, tu sam gdje jesam.
Kako ste se osjećali na prvom nastupu na Zagrebačkom festivalu?
-Nastup na Zagrebačkom festivalu ujedno je bio i moj prvi nastup s Detourom, kao i prvi veliki javni nastup. Ne mogu vam zapravo uopće opisati taj miks emocija koji se u meni odvijao. Spoj nervoze, sreće, uzbuđenosti, pa čak i pomalo straha zbog osjećaja odgovornosti koju sam imala prema bendu koji je vrlo uspješan i cijenjen na glazbenoj estradi. Htjela sam da to bude, onako, na njihovoj razini.
Jeste li imali tremu?
-Definitivno sam imala tremu, ali zaista je bila i očekivana. Koliko god sam pokušala kulirati, u jednom trenutku shvatite da izlazite na scenu s i pred velikim glazbenicima i da će se taj nastup emitirati uživo pred velikim brojem ljudi. Nerealan osjećaj. Mislim da tu tremu nisam ni uspjela pobijediti, ali ne mislim da je to loša stvar. To je samo znak da mi je stalo. Naravno, kad je krenula naša pjesma onda sam se jednostavno “iskopčala”.
Jeste li očekivali pobjedu?
-Pobjedu na Zagrebačkom festivalu iskreno “ni u peti” nisam imala. Već mi je dovoljno genijalno bilo da je pjesma “Nekad je bilo bolje” po izlasku završila u top ljestvicama po emitiranosti, a sama pobjeda mi je bila izaći na scenu s Detourom. Toliko se sve brzo događalo od audicije do pjesme pa do nastupa da nisam znala ni gdje sam, a jedini, glavni cilj je bio što kvalitetnije iznijeti pjesmu i odraditi nastup. Naravno presretna sam što je ovako ispalo. Osjećaj je transcendentan.
Kakve su reakcije obitelji, prijatelja, poznanika na Vaš prvi nastup?
Moja obitelj i prijatelji su cijeli ovaj proces proživljavali sa mnom. Oni su mi bili prvi poziv poslije proba i poruka podrške prije nastupa. Jako mi je simpatično kako su svi pod svojim krovovima, u skupinama, gledali Zagrebački festival i bili uzbuđeni skupa sa mnom. Poruke su pristizale i evo još uvijek pristižu sa svih strana, neizmjerno sam zahvalna na svemu.
Što dalje?
-Pa definitivno su mi se planovi za ljeto promijenili, ali u najboljem mogućem smislu. Nije bilo puno vremena za ovaj pobjednički ushit. Trenutno ulazim u repertoar. Radimo punom parom na probama i spremamo se za jedno radno ljeto na raznim lokacijama duž Lijepe naše, ali i van nje.
Snimate li nešto možda u studiju?
Pjesma “Nekad je bilo bolje” je nešto najnovije od Detoura i trenutno još uvijek uživamo tu pjesmu. Snimljena je prije 2 mjeseca tako da je još freška i za sada ne snimamo ništa, do neke nove Nenadove ideje.
Je li Vam naporno uz fakultet pjevati, vježbati, nastupati?
-Pa čujte, veliki je izazov sigurno. Točno se sjećam kad sam javila tati kako uopće idem na Detourovu audiciju da mi je samo rekao: “Ode faks.” Ali, ne dam se! Bila bi velika grehota da sad, na samom kraju, dignem ruke od svega. Uopće ne razmišljam o tome kao o opciji. Bilo je stresnih situacija već sada – dogodilo mi se da sam u tjednu Zagreb festa imala 2 kolokvija i ispit, ali sam uspjela sve riješiti. Inače taj stres, pritisak i rokovi izvuku najbolje iz mene nekim čudom. Istovremeno mi paše i ne paše to okruženje.
Hoće li Detour ovo ljeto možda stići do Dubrovnika?
E, to bi bilo ludo! Koliko znam, u Dubrovniku nije potvrđen koncert ovo ljeto, ali još se uvijek to da promijeniti. Zašto ne? Sada ima i mali djelić Dubrovnika u Detouru.
FOTO:Matej Grgić
