-Nemam ja ništa previše za reći. Bio je to intuitivni trenutak, ljubav prema Gradu koju mi je nono usadio. Pokušavam je prenijeti gostima kada ih vodim kroz Grad, a sada sam imao potrebu ovim jajem i tratinčicama ovjekovječit Uskrs 2020. u Gradu. Fotografija govori sama za sebe, drago mi je da je emocija doprla do mnogih. A, kako će je tko interpretirati, ostavljam na volju svima – kazao nam je u telefonskom razgovoru Marko Novak, autor fotografije koja je putem društvenih mreža vjerojatno najviše podijeljena u ovo uskrsno vrijeme kao specifična dubrovačka razglednica koja govori više od tisuću riječi.
Mnogi su se složili kako bi trebala biti proglašena i “ustoličena” kao kraljica fotografije koja najbolje priča o uskrsnom dubrovačkom vremenu u doba korona virusa koji je odljudio Grad, te zazelenio ili otravio trgove i ulice Dubrovnika kojima je lani u ovo doba prolazilo na tisuće noga i cipela.
Marko Novak nema potrebe niti želi previše pričati o toj fotografiji, a onu emociju koju je prvu spomenuo kada smo se čuli, naslijedio je ili baštinio ili upio od svog nona, legendarnog prof. povijesti Marinka Jurice koji je odgojio brojne generacije dubrovačkih srednjoškolaca.
Ovaj 36-godišnji vodič fotografiju je snimio na Veliku subotu, ne pretendirajući da ona postane išta više od “obične” fotografije koju je poželio ovjekovječiti ispred Kneževa dvora u Gradu.
Kako to i obično biva, fotografija je postala predmetom “rasprave” je li autentična ili je tek “čista laž”, budući tratinčice (još uvijek) ne rastu ispred Dvora, ali to baš ne bi trebalo biti uopće bitno. Fotografija je kod brojnih ljudi izazvala divljenje i što je još važnije, emociju i promišljanje o vremenu koje dijelimo sa cijelim svijetom. Dok gledamo svjetske metropole potpuno prazne i opustošene, tuga ispliva sama… zato su ono uskrsno jaje i tratinčica baš tračak nade koji nam je trebao da nam tuga koja u tenutku ispliva, ipak bude u njenoj sjeni.
I zato o njoj ne bi trebalo raspravljati, nego je samo – osjećati.
