Većina Dubrovčana rijetko razmišlja o imenima ulica kojima svakodnevno prolaze, a i o ljudima prema kojima su nazvane. Za moju turu izabrala sam stoga i Čubranovićevu ulicu upravo radi jedne lijepe ljubavne priče i običaja iz prošlih vremena. Smatra se da je Andrija Čubranović izmišljeni lik, odnosno, da se iza tog imena krije Hvaranin Mikša Pelegrinović koji je slavu stekao pokladnom pjesmom Jeđupka.
Ta zingareska pjesma govori o pokladnim danima i o Romkinjama, Cigankama koje su zaljubljenim damama različitog društvenog statusa proricale ljubavnu sudbinu za uzdar, odnosno, za naknadu.
Prema događaju opisanom u Jeđupki, jedan zaljubljeni mladić, koji nije imao drugog načina pristupiti dami svoga srca, maškarao se u Romkinju i strpljivo je cijelom nizu žena proricao sudbinu, a kad je došla na red njegova odabranica, nakon proricanja sudbine, umjesto uzdara zatražio je – poljubac.
Je li dobio poljubac ili nije, te kako je okončana ta ljubav ne znamo, ali je to svakako bio riskantan, ali romantičan i jako maštovit čin potaknut ljubavlju.
Ovo je samo jedna od brojnih ljubavnih priča koje sjajna vodičica Lidija Begić ispriča grupama svojih sugrađana koji se okupe na njenoj autorskoj turi “Tragovima ljubavi od davnina”, a koje su pod kapom TZ Grada Dubrovnika organizirane ususret Valentinovu, Danu zaljubljenih.
Dogovorene ljubavi u Dubrovačkoj republici
Tura sam namjerno nazvala Tragovima ljubavi od davnina, jer svakako spominjem i jednu od početnih legendi, Dubravka i Silviju/Silvanu, o Dubravi i Lausu. Ali je od davnina što podrazumijeva ili nagovještava da uključuje sve priče i općenito teme povezane s ljubavi sve do današnjeg vremena, ili bar 20.st. Naravno da ne možemo reći kako u društvu Dubrovačke republike nije bilo ljubavi, ali svakako spontana ljubav nije bila nešto što bi se smatralo pozitivnim, jer je na jedan način rušila red i pravila pa su je gotovo izjednačavali s preljubom – pojašnjava Lidija Begić, dodajući kako joj upravo zbog toga i jesu draže priče iz novijeg vremena.
Tura koja se kreće ulicama Grada, od Pila, preko Ulice od puča, Prijekoga, Straduna, do Porporele je osmišljena iznimno dinamično, a iznad svega zanimljivo i edukativno. Velikim dijelom zahvaljujući znanju i elokventnosti vodičice koja sa strašću priča o, mahom, nesretnim ljubavima, dogovorenim brakovima, djevojkama koje su završavale u samostanima, obijesnim plemićima koji su rijetko zbog svog ponašanja bili i kažnjeni, o likovima u Držićevim djelima, o očaranima ljepotom i stihovima Cvijete Zuzorić o kojoj postoji iznimno malo povijesno utemeljenih podataka, o Nikoli i Mari Gučetić…
Uz još brojne zanimljivosti koje se saznaju kroz priču Lidije Begić, tura završava na Porporeli, nešto starije generacije Dubrovčana neće se ni pitati zašto baš na tom mjestu, a s pogledom na Cavtat vodičica je završava s jednom od najljepših poruka ispisanih na zvonu Meštrovićeva mauzoleja: “Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovat da je život vječan”.