Ideja da napravim reportažu u Studentskom domu u kojem su smješteni pacijenti oboljeli od koronavirusa, na prvu mi se svidjela, no što se više približavao trenutak odlaska na teren to sam sve više sumnjala, a i moji ukućani nisu baš bili sretni s idejom da nakon tjedana polukarantene ušetam u prostor u kojemu potvrđeno borave zaraženi.
Dočekao me ljubazni mladi liječnik i dao mi zaštitnu masku. Slijedi dezinfekcija ruku, pa skalama na prvi kat na kojemu trenutno boravi 6 osoba zaraženih COVIDOM-19.
Domagoj Vlašić ima tek 24 godine, specijalizant je oftalmologije u Općoj bolnici Dubrovnik. Dolazimo do prostranog atrija na prvom katu. Pokazuje mi dva lifta. U jednom se prevozi infektivni otpad (iskorištena zaštitna oprema…), kao i posteljina i ručnici koje koriste ljudi koji su ovdje smješteni. U drugom „čistom“ prevozi se hrana i stvari koje nisu inficirane. Ljudi idu pješke, skalama.
Strog je protokol, prostorije osoblja udaljene su 50-ak metara od onih u kojima borave zaraženi, a dijeli ih otvoreni atrij.
Šest ljudi koji su donedavno zbog težih simptoma i kroničnih bolesti, koje ih svrstavaju u rizičnu grupu, boravili na zaraznom odjelu u bolnici, sad žive, odvojeni od svijeta, u dvokrevetnim sobama uz stalni nadzor liječnika.
„Oni su smješteni u dvokrevetne sobe od kojih svaka ima vlastitu kupaonicu. Mogu im se donijeti osobne stvari, televizija, računalo…ali obvezan je pregled svih stvari u nazočnosti zaštitara i člana obitelji. Imali smo ovaj slučaj sa kukom i konopom. Mislim da je svima jasno kako je prije svega važna sigurnost onih koji borave u izolaciji, ali i medicinskog osoblja, a cilj boravka ovdje je zaustavljanje širenja virusa“, objašnjava mi dr. Vlašić.
Naime, jednome od pacijenata smještenih u Domu, član obitelji, među ostalim, je donio i dugački konop sa kukom, kako bi preko prozora mogao naručivati dostavu hrane. Kuka i konop su oduzeti, a slučaj je završio i u medijima.
U smjeni od 24 sata uz dr. Vlašića je i medicinska sestra Petra Grgić iz Poliklinike Glavić, a u jutarnjoj osmosatnoj smjeni i medicinska sestra Kate Šutalo iz OB Dubrovnik. Pri ulasku u prostorije koje koristi osoblje, opet se dezinficiraju ruke, stavljaju rukavice, ali i dezinficiraju cipele. Razgovor prekida dojava da upravo stiže infektolog.
Scena kao iz filmova, prema nama idu „izvanzemaljci“. Dr. Stjepan Đuričić, specijalist infektologije i sestra Tina, potpuno su odjeveni u zaštitna odjela s maskama, vizirima, rukavicama… Donijeli su opremu i vadit će briseve zaraženima, kako bi provjerili je li virus napustio njihova tijela. Osjećam laganu nelagodu, dok ih gledam ovako zaštićene. Ipak oni će biti u bliskom susretu s virusom. Odlaze prema drugom dijelu atrija, dok mi ostajemo na pristojnoj udaljenosti. Pacijenti izlaze jedan, po jedan, sjedaju na stolicu, uzimaju im se brisevi. Po završetku liječnik i sestra ne vraćaju se istim putem, već prave krug, skidaju opremu, koja se stavlja u zatvorenu kantu za infektivni otpad i skalama, bez pozdrava, odlaze.
„Prema zasada poznatim podacima virus se u tijelu zadržava 28 dana, od početka pokazivanja simptoma. Smatra se da su u tom periodu ljudi zarazni za okolinu. Većini njih upravo ističe taj rok pa danas radimo kontrolne briseve, ako rezultati budu negativni uskoro će moći svojim kućama. Inicijalno su ovdje trebali biti smješteni oni koji nakon bolničkog liječenja nemaju kod kuće uvjeta za samoizolaciju. Sad smo promijenili protokol, pa će u Studentski centar ići svi pacijenti iz bolnice, nakon što im se stanje poboljša, a dok ne istekne rok od 28 dana, i naravno nakon negativnog testa. Tako smo odlučili jer realno jako malo ljudi ima prave uvjete za samoizolaciju“, objašnjava mi dr. Đuričić.
Na pitanje koji su najčešći simptomi COVID-a 19 među pacijentima koji su dosada hospitalizirani u Dubrovniku, dr. Đuričić kaže kako su to respiratorne smetnje, temperatura, kašalj i kratkoća daha, no da je riječ o virusu, sigurno se može utvrditi samo testiranjem.
Najavljeni početak testiranja imunosti na COVID-19 pozdravlja jer će ta testiranja više otkriti i o bolesti i o stjecanju imuniteta na nju. Pitam ga i o mogućnosti koja se spominje, ponovnoj zarazi, nakon ozdravljenja.
„Kinezi su prijavili jedan manji broj negativno testiranih koji su iznova imali respiratorne tegobe. Pitanje je jesu li se ponovno zarazili ili je možda problem bio u preranom otpustu“, odgovara.
Infektolog i sestra su odlaze, a „domaća posada“ pokazat će mi jednu sobu u kojoj još nitko nije smješten. U prostranu sobu s dva namještena kreveta ulazi se iz predsoblja gdje se nalazi stolić s dvije stolice i iz kojeg se ulazi i u lijepo uređenu kupaonicu. Nije to hotel, ali uvjeti su jako dobri, obzirom da je riječ o jako brzo pripremljenom bolničkom smještaju. Pacijenti sami održavaju higijenu prostora, a medicinsko osoblje trudi se što manje biti s njima u direktnom kontaktu.
O tehničkim uvjetima, grijanju, hlađenju… brine se Igor Šimunović, voditelj tehničkog održavanja pri Studentskom centru. Objašnjava mi kako su ventilacijski sustavi potpuno odvojeni, a svaka soba je „pametna“ pa on na svom mobitelu može vidjeti kad su se gdje otvorila vrata ili prozor, kao i ako bi došlo do nekog kvara ili nepravilnosti u sustavu.
Nastavljam prekinut razgovor s dr. Domagojem Vlašićem, koji je kao i drugi specijalizanti OB Dubrovnik, na prvim crtama obrane od koronavirusa. Rade u pet turnusa, 24 sata rada, 48 sati odmora, a onda su dva tjedna, koliko traje inkubacija virusa, slobodni. Uz njega smjene u Studenskom centru odrađuju i dr. Jelena Popović, specijalizantica otorinolaringologije i dr. Hrvoje Brajčić, specijalizant dermatovenerologije. U 24-satnim smjenama uz liječnike rade i medicinske sestre iz Poliklinike Glavić te sestre iz OB Dubrovnik u osmosatnoj smjeni.
„Od 15. ožujka na snagu je stupila Odluka o mobilizaciji zdravstvenog osoblja. Slijedom toga svi specijalizanti OB Dubrovnik su se vratili u matičnu bolnicu i preusmjereni smo gdje je bilo potrebno. Specijalizanti su na prvim linijama. Ovdje u Studentskom domu, pa zatim na respiratornom punktu ispred bolnice kao i na infektivnom punktu u šatoru ispred zaraznog.
Ovdje imamo šest pacijenata s blažom kliničkom slikom. Oni su ovdje jer nisu doma imali uvjeta za samoizolaciju, neki, a drugi zbog komorbiditeta, kao što su dijabetes ili hipertenzija. Pod liječničkim su nadzorom 24 sata“, priča mi dr. Vlašić.
Hranu pacijentima koji trebaju posebnu dijetu iz bolnice donose djelatnici sanitetskog prijevoza Poliklinike Glavić, koji su im na raspolaganju i za sve druge potrebe prijevoza. Ostali, kao i osoblje, hranu dobivaju dostavom iz jednog dubrovačkog restorana. Riječ je o tri obroka dnevno.
„Tri puta na dan pacijentima kontroliramo tlak, mjerimo temperaturu, a oni koji imaju dijabetes sami izmjere šećer. Također im mjerimo saturaciju kisika u krvi. Ukoliko je zasićenost krvi kisikom 96 posto i više, znači da im je stanje stabilno, ukoliko počne padati ispod tog postotka, znači da dolazi do pogoršanja, to se može dogoditi i zbog kroničnih bolesti, ali i zbog koronavirusa. Ukoliko do toga dođe, treba ih pregledati“, kaže liječnik.
Situacija sa koronavirusom i zdravstvenim je djelatnicima nova i neobična, koliko god da su u svom poslu navikli na svakojake situacije, ova im je nešto dosad neviđeno, a posebno mladima s manje iskustva. No najteže je ipak onima koji od bolesti obole.
„Osim svih tjelesnih posljedica ove bolesti, koje naši pacijenti itekako osjećaju, najteže je nepotrebno stigmatiziranje. Razumijem da su ljudi oprezni i kako je ovo nova bolest, ali nekoga tko je bolestan dodatno stigmatizirati, nije potrebno ni dobro. Neki su naši pacijenti upravo zbog stigmatiziranja, zatražili i dobili telefonsku psihološku pomoć. Svi se u ovoj situaciji osjećamo nesigurno, ali nemojmo upirati prstom u one koji su bolesni“, ističe Vlašić, dok napuštamo zgradu i ponovno dezinficiramo ruke.
Zasad na prvom katu jednog objekta Studentskog centra na raspolaganju pacijentima stoji 14 dvokrevetnih soba, a u četvrtak stiže još 200 kreveta, pa će i drugi kat biti spreman. Također u četvrtak bi ispred Studentskog doma trebao početi djelovati „drive in“ punkt za testiranje.
Dr. Domagoj Vlašić, studij je završio u roku na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a tijekom studiranja dobio je i dekanovu nagrade. Nakon što je završio studij 12. srpnja 2019. počeo je raditi na Hitnom prijemu OB Dubrovnik. Specijalizaciju oftalmologije trenutno odrađuje u OB Dubrovnik. Jedan je od tri mlada liječnika, koji vode sekundarni COVID-19 stacionar, a ono što je posebno htio istaknuti jest kako je cilj trenutnih mjera, u koje spada i produženi boravak pacijenata u sekundarnom bolničkom smještaju, zaštita javnog zdravlja cijele populacije.
Tijekom cijelog posjeta bila sam na 50 metara udaljena od ljudi koji imaju COVID-19, a uz to oni su bili iza stakla, a ja sam imala zaštitnu opremu. Najmanje sam dva puta dezinficirala ruke i cipele. Ipak čim sam ušla u auto, počela sam sve dezinficirati: mobitel, ruke, fotoaparat, površine u autu, a po dolasku doma sve sa sebe bacila sam u pranje, dezinficirala cipele, istuširala se, pa očistila cijelu kuću.
Strah od virusa ipak je jači od zdravog razuma. I ne, nije me strah da ću se razboljeti, ali me strah da ću ga prenijeti nekome drugom ne znajući, onako slučajno, kao što se to dogodilo i ovim pacijentima, koji već tjednima leže prvo u bolnici u izolaciji, a sad i u Studentskom centru. Njih je netko, ne znajući da nosi virus, zarazio, a možda su i oni nekoga drugog isto tako slučajno zarazili. To se moglo dogoditi svakome od nas. Zato nemojmo ih osuđivati i otežavati im i ovako tešku situaciju.
