Netko je već pomalo “poludio” zbog ograničavanja kretanja, a neki baš uživaju u vremenu koje im se otvorilo da bi napravili sve ono što prije nisu stizali. Jedna od njih je i Patricija Švaljek, dipl.oec, voditeljica Društva multiple skleroze Dubrovačko -neretvanske županije. Ona svoju polukarantenu doživljava u rozoj boji. Zašto?
Da mi je prije 3 mjeseca netko rekao da će ovako izgledati život oko mene, ni u snu ne bih povjerovala takvom scenariju. Ali situacija jest takva, nalazimo se usred pandemije i događa se nama, sad i ovdje.
Najprije želim istaknuti da mi je žao svih oboljelih i stradalih i njihovih obitelji.
Toplo se nadam da je krivulja virusa Corone u ovom tjednu dotakla vrh i da će krenuti silaznom putanjom.
Također u ovom tekstu ćemo zanemariti moj posao (dostupnost od 24 sata i natječaji koji su u tijeku, ), bazirat ćemo se na ovo predivno vrijeme koje imam trenutno za sebe.
U mojoj ružičastoj polukaranteni budim se u 6 ujutro. Znači ja, koja nikad nisam bila jutarnji tip,budim se u 6 ujutro! Razlog tome je vjerojatno što sam odmorna i naspavana nakon toliko godina, ali isto tako i jer ne znam što ću prije od neke osobne sreće, znači, kao malo dijete.
Posadila sam od Hortenzija, Petunija, Magnolija, Begonija do Ljute naranče, Nespole, Rogača i Košćele i još puuuno toga, pa prvo ujutro obavezno idem u đir vidjeti kako mi se drže biljke (smiješno mi je što ja buljim u ta dva tri centimentra malih zelenih bebica skoro svako pola sata, kao da će odjednom izrasti samo za mene:) )
S obzirom kako je lijepo vrijeme i zove vanka, sunčam se ispred kuće obavezno uz neku knjigu (trenutno Abramović – Prolazim kroz zidove i Beigbeder – Život bez kraja), ako pridodam tome da sam multipraktik hahhaha, još se tu stavljaju maske za lice, za kosu itd. itd….žene će znati.
U kuhinji se doslovno igram; radim neka sve čudna jela, koja prije nisam radila, ali na način da koristim što manje namirnica, a da ispadnu dobro (to sam postavila sebi kao izazov), a ukućani kažu da su zanimljiva ali dobra 🙂 A ja vjerujem mojim ukućanima.
Jer, iskreno, nisam napunila kuću namirnicama baš.
Oko kuće imam dosta prostora pa pokušavam propješačiti barem 5 km dnevno uz slušanje glazbe (poskidala sam sve albume grupe Pavel, pa trenutno uživam u njima). Ako stignem od silnih obaveza hahahaha, svako 3.dan odradim yogu, za sve one koji misle da je to lako, izazivam ih na samo 10 minuta 🙂https://www.youtube.com/watch?v=Jj1pNrZYtcQ&t=719s ,
Imam sreću da živim u prirodi, a u njoj se stalno nešto događa, pa se znam uhvatiti i fotoaparata, jer volim fotografiju, a ima li na kraju krajeva išta ljepše od prirode. Evo jučer mi je došla bijela golubica na 20 cm od mene, pa kako je neću slikati.
Vrijeme je i od pazije,… tako da berem sve što je jestivo…
Moj društveni život ne pati previše, ne mogu se požaliti; s prijateljima se čujem svaki dan, a kako sam u odličnim kontaktima s mojim razredom iz srednje škole okupimo se preko aplikacije Zoom čujemo se uživo i vidimo, pa smo tako neku večer bili i u Teatru Bursa i pogledali predstavu „Ne mreš pobjeć od nedjelje”.
Na kraju dana slijede nove poslastice, filmovi ili serije. Upravo sam odgledala film Platforma (itekako prigodan film za ovo vrijeme) i krećem sa serijom The wire (za koju nisam imala vremena prije)…
E da, toliko je lijepo imati vremena da sam se vratila nekim filmovima koje sam na moju sramotu propustila, tipa Kurosawinih 7 samuraja (odličan).
Radim neke stvari i smiješne (ustvari nisu smiješne ali), shvatila sam da se šminkam na samo nekoliko načina, tako svako jutro upalim neki kanal na You tubu i šminkam li se šminkam, pokušavam naučiti uvijek neku novu tehniku, tako da vjerovali ili ne, svaki dan sam našminkana.
Ono što je lijepo u cijeloj priči je mir. Možda bih i imala vremena za sve ove stvari i prije, ali kad je čovjek u stalnoj strci i zbrci, jednostavno to ide malo teže. Lijepo je živjeti bez jurnjave, bez roka, bez negativnosti.
Što se tiče trenutne situacije i negativnosti, stvarno ne pratim vijesti, na taj način čuvam svoju malu Rozu polukarantenu. Pregledam samo naslove portala i to jednom dnevno i to je sve.
Ako su mi ljudi od struke rekli da stojim doma, pa onda ću i stat, ali ću to vrijeme iskoristiti najbolje što znam i sigurno neću sjedati na kauču i bacati negativne komentare pa i na ovakav bezazleni tekst.: ) 🙂 : )
A i vrijeme je od Rozog mjeseca, uživat ću u njemu i fotografirat… tko zna kad će opet biti takav….i tko zna gdje ću tada biti ja…
