TUP – kreativna četvrt zasigurno je jedan od najvećih ideja i projekata koje je iznjedrila ova godina na zalasku, stoga su obzirom na postignuto i dogovarano, u 2022.-oj očekivanja Kreša Glavinića i Kristine Mirošević – mladih kreativnih ljudi koji su sa ekipom odličnih perspektivnih svojih sugrađana pokrenuli cijelu tu priču – zbilja velika.
– Da, naša očekivanja su velika – iskreno priznaju dodajući – Nadamo se da ćemo zajedno s gradonačelnikom pokazati da su dijalog i suradnja između građana i vlasti mogući, da se povjerenje isplati i da ovaj grad sluša svoje građane i čuva prostor za buduće generacije. Nadamo se da ćemo zajedno graditi moderni i urbani Dubrovnik u kojem će mladi htjeti ostati, grad različitih prilika i mogućnosti u kojem će mladi vidjeti da ih grad sluša i razumije i da ne moraju biti samo pasivni promatrači, već da aktivno mogu mijenjati i poboljšavati svoju zajednicu i da u gradu i gradskoj vlasti imaju iskrenog partnera.
Ova 2021. bi se definitivno mogla nazvati godinom početka borbe za očuvanje TUP-a kao posljednje gradske prostrane cjeline za razvoj urbane četvrti grada, nadajmo se da neće biti i posljednja. Čini se da vi s velikim optimizmom ulazite u godinu pred nama.
-Nakon što smo se na sastanku s gradonačelnikom i nakon njegovih izjava u proteklih par mjeseci uvjerili u njegov iskreni stav da je TUP iznimno bitan prostor za razvoj društvenog života grada i stvaranja životnih sadržaja koji toliko nedostaju Dubrovniku, ali i želju da će stvarno sve napraviti da grad kupi TUP, vjerujemo da će grad u ovih par dana poslati ponudu i postati vlasnik TUPa, a nakon toga da ćemo zajedno s gradom nastaviti razvijati priču koju smo započeli.
Za sastanak s gradonačelnikom Frankovićem i njegovim suradnicima ste se pripremili pomno razrađenim elaboratom….
– Da, elaborat smo napravili sa željom da gradonačelnika upoznamo s prostornom, povijesnom i društvenom važnošću TUPa, htjeli smo mu predstaviti našu viziju TUPa, što bi to TUP mogao biti. Također smo ga htjeli upoznati s financijskim potencijalima TUPa, ali i načinom na koji grad može otplatiti kredit koji je potreban za TUP. Ovdje moramo istaknuti da je gradonačelnik našao rješenje kako da se TUP kupi, a to je putem UTD Raguse, a mi smo se potrudili pokazati da je takva kupovina financijski održiva.
Kraj godine neka bude još jedna prilika da ponovite kakva je vaša vizija razvoja TUPa.
-Kao što smo rekli, naša vizija je TUP kao urbana četvrt, mjesto gdje će u sinergiji poduzetnici, obrtnici, udruge i javne ustanove stvarati nove vrijednosti, kako društvene tako i ekonomske, a za dobrobit cijele naše lokalne zajednice.
Možda najbolje da ga opišemo kao mjesto gdje će građani Dubrovnika dobiti svoj Dubrovački Velesajam, poduzetnički inkubator za kreativne i kulturne industrije te izložbeni salon ili ulicu dubrovačkih obrtnika, umjetnika, udruga i ugostitelja sa inovativnom ponudom.
Dubrovački velesajam mogao bi se smjestiti u hangarima TUPove tvornice koji je savršen prostor za takvo nešto. Zamislite da građani imaju natkriveni prostor od 2000 kvadrata i 12 m visine u kojem bi se kroz cijelu godinu mogli održavati koncerti i festivali, razni sajmovi, dovoditi velike svjetske izložbe, organizirati filmska snimanja ili bilo kakva druga događanja. To je prostor koji bi se mogao iznajmljivati za događanja i grad bi na takav način mogao ostvariti znatna sredstva, a opet s druge strane dobiti kulturnu, društvenu ili gastronomsku ponudu koja bi bila zanimljiva i građanima i posjetiteljima.
Također, jedna od bitnih stvari je poduzetnički co-working prostor otvorenog tipa (open-space) za naše mlade poduzetnike i digitalne nomade, jer sadašnji gradski inkubator, koliko nam je poznato sada broji svega dva ureda. U TUPu bi grad s ovakvim inkubatorom, koji je fokusiran na kreativne i kulturne industrije i IT industriju mogao stvarno pokrenuti novu gospodarsku energiju, potaknuti visokoobrazovane mlade na ostanak ili čak preseljenje u Dubrovnik, mogao bi iskoristiti digitalne nomade, koji uglavnom i dolaze iz sektora kreativnih i kulturnih industrija i povezati ih s našim mladim poduzetnicima te bi na taj način mladi poduzetnici mogli ostvarivati poslovne veze po cijelom svijetu već na samom početku njihovog poslovnog puta. I na kraju, unutar TUPa postoji ulica dužine 190 m oko koje su raspoređene radionice TUPovih radnika. Sada te radionice jednostavno možemo prenamijeniti za gradske obrtnike, umjetnike i udruge, pružiti im mjesto gdje bi mogli stvarati i nuditi svoje usluge, proizvode, program ili djela građanima i posjetiteljima Dubrovnika, a koji bi u suradnji s našim ugostiteljima stvorili živu ulicu prepunu naših građana koji stvaraju za naše građane, ali i posjetitelje koji bi zbog ove zanimljive ponude okupljene na jednom mjestu sigurno produžili svoj boravak u Dubrovniku.
Bitno je naglasiti da bi ovo zauzelo tek jedan manji dio TUPa, tu je i gradonačelnikova ideja poput iskorištavanja Komolca kao centralne skladišne lokacije za gradske ustanove. Ovaj projekt se mora napraviti u suradnji građana s gradom kako bi se iskoristio puni potencijal koji ovaj prostor ima.
Bi li se grad odnosno UTD Ragusa trebala previše zadužiti obzirom na financijsku konstrukciju kakvu ste prezentirali?
– Pa, kao što je i gradonačelnik na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća rekao, grad, odnosno UTD Ragusa se mora zadužiti jer nitko nema 10 milijuna eura da u gotovini kupi TUP, ali poanta je u tome da se kredit za kupovinu TUPa može isplaćivati većim dijelom od najma, prodaje vile u Solitudu (koja je također u vlasništvu dioničkog društva TUP), a jednim dijelom i uštedom i prebacivanjem gradskih ustanova koje su u najmu u prostore TUPa, ili preseljenjem nekih ustanova u TUP, a iznajmljivanjem tih prostora jer se za njih može dobiti puno veća cijena, (npr. zgrada DURAe na Pilama).
Također, svi znaju da TUP treba i urediti. Projekte poput Velesajma ili Inkubatora treba se financirati EU novcem, prvenstveno iz ITU mehanizma u koji je Dubrovnik nedavno ušao, a dio mogu i sami privatnici – dokaz ove tvrdnje smo upravo mi sami, koji smo se uz ove najmove obvezali urediti vlastite prostore i vjerujemo da će i drugi biti zainteresirani za ovakav pristup.
Na kraju grad, tj. UTD, se uz zaduženje koje se može samo vraćati iz prihoda TUPa, može uz pomoć EU fondova praktički besplatno urediti TUP, na taj način potaknuti i građevinski sektor i lokalno gospodarstvo, a kroz komunalnu naknadu, prireze i nova radna mjesta ostvariti i dodatne prihode za grad te nakon otplate kredita početi i zarađivati od TUPa.
O kolikom je prostoru u najmu riječ i koliko se prostor “otvara” prestankom rada pogona?
-Trenutno je u najmu cijeli prostor u Komolcu, ali prostor u Gružu je na nekih 60% iznajmljenog prostora, ovih 40% nije se iznajmljivao jer se koristio za proizvodnju. S prestankom proizvodnje koji se dogodio prije par dana, i ovi prostori postaju slobodni za najam te se na taj povećava ukupan iznos od najma koji se može uprihoditi.
Koliko bi se, prema napravljenim projekcijama, godišnje može dobiti od najma u odnosu za ratu kredita?
-Pa po trenutnim dostupnim podacima za 2019. i 2020. godinu, trenutni prihod od najma je 4 milijuna kuna, na 60% iznajmljenosti prostora, dok bi godišnja rata kredita na 10 godina bila 8 milijuna kuna godišnje, što znači da bi uz punu, 100% iznajmljenost i prebacivanje određenih gradskih ustanova u TUP, TUP mogao sam sebe isplaćivati. Ovdje je bitno naglasiti, kako je i gradonačelnik istaknuo, sad je najbolje vrijeme za kreditno zaduživanje, a taj kredit kreće na naplatu kroz godinu ili dvije, znači, u vrijeme kad bi se gospodarstvo u potpunosti trebalo oporaviti. Također, kredit može biti i na duže razdoblje (poput kredita za garažu ili zemlju na Nuncijati) pa bi i rata bila manja, a nakon 10 godina grad bi svake godine zarađivao izravnih 8 milijuna kuna te još određeni iznos od komunalne naknade, prireza i ostalih davanja.
Imate li primjere kako je to napravljeno drugdje u sličnim industrijskim zdanjima?
-Naravno, možda najbliži nam je primjer riječka tvornica Rikard Benčić čiju je transformaciju vodio naš sugrađanin Slaven Tolj, a koja je obnovljena upravo sredstvima iz navedenog ITU mehanizma. Takvih primjera ima diljem svijeta. Recimo, u Kini, točnije u Pekingu, jedna od najposjećenijih atrakcija grada je upravo stara tvornica oružja transformirana u nešto slično ovome za što se mi zalažemo. Za primjer možemo uzeti i staru tvornicu tramvaja u Lisabonu, skladišta u Liverpoolu ili sličnih mjesta u Hamburgu i Berlinu.
Ukoliko se ova ideja izjalovi i TUP pripadne nekim drugim zainteresiranim investitorima, što će biti s vama i svim ostalim sudionicima društvenog života kakav imamo danas u TUP-u
– Pa, dio nas će sigurno odseliti iz grada, neki će možda uspjeti pronaći druge lokacije u gradu, a dio će zauvijek zatvoriti svoja vrata. Cjelina i sinergija koja se stvorila će se dezintegrirati, platforma za razvoj novih ideja i poslovanja će se raspasti. Grad će ostati bez ove izvrsne prilike da stvori urbani dio, bogat sadržajem i fokusiran na svoje građane, dio koji mladima daje nadu i razlog da se vrate u Dubrovnik.
Vidite li neki drugi slični prostor za takve aktivnosti?
– Ne. Ovo je posljednja prilika gradu. Sve su takve tvornice prodane i uništene. I nisu u pitanju samo tvornice, jednostavno takvog mjesta, s takvim potencijalom u gradu više nema. Vi nemate gdje zimi u zatvorenom održati koncert ili predstavu u Lapadu ili Gružu, postoji samo jedna galerija van stare gradske jezgre, a i mjesta koja su prilagođena lokalnima je sve manje. Grad daje subvencije obrtnicima jer su im prostori preskupi. Uglavnom, jednostavno, drugo mjesto s takvim predispozicijama ne postoji.
Jeste li u međuvremenu imali još kakve sastanke s dubrovačkim gradonačelnikom oko ideje kupnje TUP-a?
-Nismo imali fizički sastanak, ali smo kontaktirali preko maila i kao i do sada, gradonačelnik je uvjeren da će TUP ubrzo postati gradski i da ćemo krenuti u ovu priču.
Što dodati?
Neka se sve čemu se ovi mladi ljudi nadaju, ostvari!
