U zagrebačkom hotelu Westin održana je redovna sjednica Skupštine Hrvatskog nogometnog saveza, kojom je rukovodio predsjednik HNS-a Marijan Kustić.
Predsjednik verifikacijske komisije, Željko Biondić, podnio je izvještaj u kojem je ustanovljeno da su na sjednici prisutna 72 zastupnika, uz sedam odsutnih.
Skupštinari su potom usvojili izvješće verifikacijske komisije, predloženi dnevni red te zapisnik s prošle sjednice.
Članovi Skupštine usvojili su izvješće o prijedlogu programa rada za 2022. te prijedlog financijskog plana, koji je predstavila voditeljica odjela financija i računovodstva, Ružica Bajrić. Planirani su prihodi od 296.000.000 kn te rashodi u iznosu od 286.000.000 kn, odnosno višak prihoda nad rashodima u iznosu od 10.000.000 kn.
Skupštinarima se obratio i Ivan Matana, član Uprave HNK-a Hajduk, čijeg predstavnika nije bilo na Skupštini od 29. srpnja zbog gostujuće europske utakmice. Matana je iskoristio priliku čestitati novom predsjedniku HNS-a, Marijanu Kustiću, i poželjeti hrvatskom nogometu puno uspjeha u nadolazećoj godini.
Ivančica Sudac, voditeljica odjela za licenciranje i međunarodne poslove Hrvatskog nogometnog saveza, dobila je priznanje za trideset godina rada u hrvatskom nogometu.
Skupštinari su jednoglasno prihvatili prijedlog Izvršnog odbora da se Miroslavu “Ćiri” Blaževiću dodijeli titula počasnog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije.
“Izuzetno sretan i ponosan, pripremio sam čak i mali govor, ali prije mene je gospodin Vedriš rekao sve ono što sam htio reći. Više nismo anonimni, postali smo autoritet najpopularnijeg sporta na svijetu. Naše bake i djedovi govorili su da je lakše nešto postići, nego to sačuvati. Više nismo autsajderi, sad smo favoriti, viceprvaci svijeta, a ova organizacija daje mi razlog za optimizam da ćemo na najvećoj nogometnoj smotri iduće godine opet igrati značajnu ulogu. Gledao sam utakmicu protiv Rusije na Poljudu, te Ruse nitko nikad nije uspio deklasirati kao mi. Mogao sam mirno spavati, prestao me boljeti rak, j… mu ja mater. Znate, družio sam se s izbornikom Zlatkom Dalićem cijeli dan i rekao sam mu: “Sine, možemo biti spokojni, afirmirao si hrvatski talent, a to je razlog da ćemo se opet veseliti. Međutim, stavio si na sebe hipoteku da se sa Svjetskog prvenstva ne možeš se vratiti praznih ruku. I na kraju poručujem da sam se uvijek smatrao članom ove divne nogometne obitelji. Hvala vam!”, rekao je Ćiro.
Miroslav “Ćiro” Blažević rođen je 10. veljače 1935. godine, nogomet je počeo igrati u travničkom klubu Bratstvo, a tijekom igračke karijere branio je boje zagrebačkih Dinama i Lokomotive, odnosno Sarajeva, Rijeke i Siona. Tijekom uspješne trenerske karijere bio je izbornik čak pet nacionalnih momčadi. Najveći uspjeh ostvario je kao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije s kojom je osvojio povijesnu broncu na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj i zauvijek zaslužio titulu “trenera svih trenera”.
Vatrene je vodio u kvalifikacijskim ciklusima za četiri velika natjecanja, Europsko prvenstvo 1996. godine u Engleskoj, na kojem je dogurao do četvrtfinala, već spomenutu svjetsku smotru 1998. godine u Francuskoj, Europsko prvenstvo 2000. godine u Belgiji i Nizozemskoj, odnosno dvjema utakmicama u kvalifikacijskom ciklusu za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji 2002. godine. Sa 72 utakmice na klupi najjače hrvatske nogometne vrste još uvijek je prvi na vječnoj ljestvici hrvatskih izbornika s najdužim stažom za kormilom Vatrenih. U karijeri je bio i izbornik Bosne i Hercegovine, Irana i kineske U-23 reprezentacije.
U klupskog trenerskoj karijeri Miroslav Blažević ostvario je jedan od najvećih uspjeha u Dinamovoj povijesti osvajanjem naslova prvaka 1982. godine, a tome je pridodao i osvajanje Kupa godinu dana poslije. S Modrima je titulu prvaka osvajao još u dva navrata, 1993. i 2003. godine, a riznicu vrijednih trofeja kompletirao je osvajanjem švicarskog Kupa sa Sionom 1974. godine, prvenstva Švicarske s Grasshoppersom deset godina poslije, hrvatskog Kupa s Dinamom 1994. godine i hrvatskog Superkupa s Hajdukom 2005. godine.
Miroslav Blažević jedini je u povijesti triput dobio Državnu nagradu za sport “Franjo Bučar”, 1998. godine za pojedinačno dostignuće kao izbornik brončanih Vatrenih i momčadsku kao član reprezentacije, a 2007. godine zaslužio je nagradu za životno djelo.
FOTO: Drago Sopta/HNS