1930. g. proizvelo se 800.000 komada kamenica većim dijelom namijenjenih talijanskom tržištu (Trst). Osim za Italiju, kamenice su se slale i u Rumunjsku, Austriju i Albaniju, kao i po svim gradovima bivše Jugoslavije, a posebno u Split i Dubrovnik, piše na Facebook stranici Zamaslina.
Uzgajivači kamenica do 1935. g. podižu i obnavljaju “parkove” za uzgoj kamenica. U uvali Sige i na Malom Vozu bili su uzgojni parkovi – Luka Maškarića, u uvali Sige – Antuna Pavlovića, u uvali Bistrina braće – Antuna i Frana Bandura, ispod Hodilja – Glavinića i Krile, u uvali Marija – Ficovića i Dela, Pod Humac kod Malog školja – Dražete i Ljubića, u Bjejevici – Vlaha Radetića, Pod Dubom u Bjejevici – braće Gučič, dok su obitelji iz Zamasline, Malog Voza i Zaton-Dola imale svoje parkove u uvali Kuta.
Proizvodnjom kamenica tada su bavile 72 obitelji u Malostonskom zaljevu (Zamaslina10, Duba 20, Rusan 11, Mali Ston 20, Zaton Doli 6, Mali Voz 5), a uzgajališta su se nalazila u Bjejevici, pod Dubom, pod Humcem, pred Hodiljem, pred Malim Stonom, u uvali Sige, pred Malim Vozom, u uvali Marija, u Bistrini, u uvali Miševac i u uvali Kuta.
Najveći proizvođač kamenica bila je firma »Bistrina« dr.s.o.j. Dubrovnik, braće Antuna i Frana Bandura s kapitalom od 1,000.000 dinara, koju su 1936. godine od braće Bandur kupili Pasko Kolić trgovac iz Dubrovnika i Niko Buško iz Stona, a zapošljavala je kroz godinu 50-tak radnika.
Jedinstveni položaj uvale Bistrina, povoljan zbog podzemnih izvora slatke vode, uz novi moderni pristup uzgoju školjaka omogućili su dobar plasman kamenica, koji rezultira dobivanjem Grand Prixa i zlatne medalje za kakvoću bistrinskih kamenica na Svjetskoj izložbi 1936. u Londonu, dodijeljenoj poduzeću “Bistrina” – gojenje i prodaja kamenica i drugih Ijuskavaca, dr.s.o.j. Dubrovnik. Ova diploma se danas čuva u malostonskom restoranu Villa Koruna.
