LIFESTYLE
12.01.2020 u 08:17

Lijepa priča s Mljeta: tete Slavka Bušurelo je proslavila stoti rođendan

U selu Blatu na Mljetu bilo je 1. siječnja u obitelji Bušurelo dvostruko slavlje. Puno važnije od Novog ljeta bio je 100. rođendan tete Slavke Bušurelo koja je proslavila u krugu najmilijih  Ovakve priče još se mogu pronaći samo u malim sredinama, na selima, po malim mjestima gdje obitelj stavi na prvo mjesto najstarije čejade u kući, kako bi joj rekli iskreno i veliko hvala za sve što je za života ostvarila i podarila. Rekli bi mi na Mljetu : “Toliko joj je dobro, da joj ne fali ti (p)tičjega mlijeka!” I neka, zaslužila je draga tetka Slavka sve najbolje.

Napisao: Ivica HAJDIĆ


komentara  0

Ovo naše putovanje po Mljetu dovelo nas je do slikovitog sela Blata gdje prevladavaju kamene kuće tipičnog mediteranskog štiha, ispred kojeg se prostire najveće mljetsko polje kojeg polako osvaja borova šuma. Tek poneki komadić obrađene zemlje otkriva prisutnost ljudske ruke. Ne tako davno, ovdje su ljudi  živjeli isključivo od  zemlje, odnosno od vinove loze najviše. To su bila neka druga vremena, u neku ruku teška, surova i olovna, ali s druge strane opet sretnija, opuštenija i puno usporenija. Vijugava crna asfaltna cesta poput mutne rijeke prolazi selom. Boće i boćarski teren zaštitni su znak Blata koje se smjestilo u sigurna njedra kotline, između četiri brda.

Najveća mljetska blatina sa bogatim biljnim i životinjskim svijetom smještena je na samom kraju polja, i česta je meta radoznalih istraživača i putnika. Na samom kraju sela  crkva svetog Petra zaštitnički bdije čuvajući seosko groblje i selo, ispod stoljetnog hrasta impresivne krošnje. Tek poneki dimnjak iz kojeg sramlježljivo suklja dim, otkriva da nas još uvijek ima i u ovom selu, “da  će nekoga uvik ovdi bit, za iznit vina na stol…” Međutim naša priča  nije nas dovela do Blata zbog samog sela, nego zbog jedne jedne drage starice, zbog koje se upravo ovih dana iznosilo vino na stol. Naša priča nas je dovela u topli dom obitelji Bušurelo.

Rođendani su praznici života, ali kad doživite stoti rođendan, onda je to zaista nešto posebno i vrijedno dodatnog slavlja. Naime, prije sto godina, točnije 1.1.1920 godine rodila se tetka Slavka Bušurelo iz Blata. Naša najstarija Mljećka, odnosno pučki rečeno, naše najstarije čejade na Mljetu, upravo je junakinja ove naše nove mljetske priče. Ova nadasve mirna, tiha i dobronamjerna starica, inače rodom iz obitelji Market iz Babinog Polja, jedna je od osmero djece koja je doživjela svoju duboku starost u okruženju svojih najmilijih, što je zaista vrijedno divljenja. Sama tetka Slavka ima šestero djece, danas petero živih, koje je podigla skupa sa svojim suprugom, pokojnim Nikolom.

Težak otočki život i težačka kora kruha nije ih spriječila da svoj djeci omoguće srednjoškolsko obrazovanje, što je za ono vrijeme bez ikakavih stalnih primanja bilo zaista vrlo teško. U potrazi za boljim životom većina djece je napustila svoje rodno ognjište, tako da je kćer Mirjana otišla u Ameriku, Ljubica u Zagreb, Jele u Dubrovnik i jedan od tri sina, pokojni Niko isto tako u Dubrovnik. Braća Miško i Vicko su ostali tu, na našem škoju, u rodnoj kući. I danas upravo sin Vicko i nevjesta Ane najviše brinu o stogodišnjoj tetki Slavki.

Desetero unučadi i jedanaestoro praunučadi poseban su ponos i odraz uspješnog života ove drage mljetske starice. Moja osobna sjećanja od sredine osamdesetih i početka devedesetih pamte tetku Slavku kao dobru i dragu staricu koja je uvijek bila okružena svojim unukama koje je tako vjerno čuvala, a koje su danas postale odrasle žene; Slavica, Josipa, Nataša i Nikolina. Uvijek su se držale uz babine skute ili bi sjedale u sigurnosti babinog krila. Kao da ih sad vidim kako skakuću, smiju se  i veselo koračaju uz babu Slavku koja ih uvijek drži na oku, da ne naiđe kakvo auto.

Život prolazi, vrijeme ide, a iza ove drage starice  nanizalo se točno sto godina koje zvuče tako nestvarno, a opet tako moćno i respektirajuće. Optimizam i volja za životom nikad je nisu napustili, iako je bilo vrlo teških perioda u njenom životu, pogotovo kad je davne '79. -te godine već ostala udovica, i kad joj je umro najstariji sin Niko. Kako mi priča njena unuka Slavica koja je ime dobila upravo po babi, tetka Slavka se veseli nadolazećem proljeću i ljetu i ljepšim vremenima, kako bi mogla kako kaže, češće izlaziti iz kuće. Još je uvijek bistrih stavova, točno prepoznaje svaku svoju unuku i vrlo razgovjetno komunicira sa svakim tko joj se obrati.

Nekidan je bilo posebno veselo u obitelji Bušurelo. Buket cvijeća i rođendanska torta sa brojem sto otkrivali su da se događa nešto zaista posebno. Osim načelnika općine Mljet Điva Marketa, inače njenog neputa koji je došao sa prigodnim poklonima i tortom zaželjevši joj još puno sretnih i zdravih godina u toplini svoje obitelji, na rođendansku zabavu došao je i njen brat Angelo i sestra Nika. Ovaj rođendanski susret brata i dvije sestre bio je prepun emocija, priča i sjećanja iz djetinjstva.

Iza tetke Slavke su živa sjećanja na Drugi svjetski rat, na vremena oskudice i siromaštva. Ipak njen vedri duh prepun optimizma nikad nije klonuo. U njenim umornim očima, prepoznaje se ta crta dobronamjernosti i plemenitosti koja je krasila cijeli njen život. Upravo je u nekakvoj ležernosti, mirnoći, dijelom i genetici ali i pomalo zahvaljujući i dobronamjernom flegmatičnom temperamentu, tajna  njene dugovječnost. Ali isto tako, i zbog istinske pažnje i ljubavi s kojom je njegovana i čuvana sve ove godine, što je zaista vrijedno divljenja.

Ovakve priče još se mogu pronaći samo u malim sredinama, na selima, po malim mjestima gdje obitelj stavi na prvo mjesto najstarije čejade u kući, kako bi joj rekli iskreno i veliko hvala za sve što je za života dostvarila i podarila. Rekli bi mi na Mljetu : “Toliko joj je dobro, da joj ne fali ti (p)tičjega mlijeka!” I neka, zaslužila je draga tetka Slavka sve najbolje.

Opraštajući se od Blata, od obitelji Bušurelo i tetke Slavke, kroz glavu mi prolazi ona poznata pjesma od Mladena Grdovića  :“najljepše je kad ostariš u domu svom…”, jedino bi od tog stiha bilo u ovom slučaju i još ljepše, životno potpunije i ispunjenije sve rečeno kroz ove iste stihove, ali sa malim dodatkom: “najljepše je kad ostariš u domu svom, ali uz svoje najmilije…”







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
galeb
LIFESTYLE
0      29|01|20 u 19:30
U Galeb shopu sezonsko sniženje na vrhuncu
film_jel_ti_zao
LIFESTYLE
0      29|01|20 u 18:59
Film koji svi trebaju pogledati besplatno u kinu Visia
igre_grad
LIFESTYLE
0      29|01|20 u 13:21
VIDEO: Zagrijavanje za gradske igre ispred katedrale
desa_naslovna
LIFESTYLE
0      29|01|20 u 08:59
Dan ljute naranče - kupite štogod i pomozite potrebitima
kinematografi_naslovna
LIFESTYLE
0      28|01|20 u 19:24
KINEMATOGRAFI DUBROVNIK: Polarna avantura, Male žene, Gospoda

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija