LIFESTYLE
30.11.2019 u 17:56

"Za mene su knjige lijek za dušu" - sa slavnim natpisom se slaže Vesna Bradrić Gamulin

Čitam od svoje 7. godine života, knjige su (od)uvijek bile, a i danas su dio mog života. Izdvajam 10 naslova, ali to sigurno ne predstavlja sve one knjige koje su mi dale nadahnuća i kojima se uvijek vraćam - zapisuje Vesna Bradarić Gamulin, prevoditeljica na engleski, talijanski i francuski jezik. 


komentara  0

1. Denis Diderot 1713-1784, (osnivač Francuske Enciklopedije, pisac)  knjiga napisana u zrelim godinama, “Memoari jedne časne sestre” je potresna priča jedne mlade djevojke koju roditelji šalju u samostan radi financijskih razloga. Priča se odvija u 18. stoljeću, tadašnje Francuske. Suzanne u samostanu, kroz niz događaja kao nevina djevojka od 16 godina, doživljava maltretiranje, od strane Glavne časne sestre, ona traži premještaj u drugi samostan Saint Eutrope, gdje je još gore mučena psihički i fizički. Na kraju ona bježi iz samostana uz pomoć jednog svećenika i živi u strahu da će je pronaći i vratiti natrag.

2. Voltaire: filozofsko - satirski roman 1759. “Candide” ili Optimist. Mladi Candide živi u idealnom svijetu zaštićen i nevin, njegov mentor ga uči optimizmu. Candid pak kroz njegova putovanja i životna iskustva doživljava razočarenja. Drugi lik romana, Martin dokazuje da je život samo patnja. Zajedno čine jednu životnu cijelinu. Putem putovanja od Lisabona do Konstatinopola, Candide doživljava razočarenja i postaje misaon te manje naivan. Na kraju vjeruje da sam sebi može poboljšat život uz rečenicu ‘uzgajati svoj đardin’ i pronaći mir.


3. Zola : “Nana” Mlada glumica na početku karijere u pariškom kazalištu, koja ne zna glumiti ali zato pokazuje čari svog tijela te kod prvog nastupa privlači sve muškarce koji luduju za njom. Nana napreduje u karijeri u 19. stoljeću Pariza. Postaje pola glumica pola prostitutka na kraju Count Muffat oženjen, poštenjačina joj pruža sve najljepše od palače, svile, raskoša, što sve završava u propasti. Nana dovodi mnoge muškarce do propasti, suicida. Nana nestaje iz društva 1870. tijekom veljače, vraća se tijekom srpnja da vidi sina koji umire od varijola te umire i ona sama. Zola vjerno daje sliku društva za vrijeme Empire II gdje se svi slojevi raspadaju. Interesantno je, da Zola izabire taj lik Nane da bi personalizirao i predstavio dekadenciju društva tog vremena.


4. Alain de Botton : “Kako Proust može promjeniti vaš život” (1997.) ovo je knjiga koja je sažela jedan dio Proustovih romana kroz 9 poglavlja. Poglavlje “Kako biti dobar prijatelj” : Proust uspoređuje prijateljstvo sa čitanjem, i dodaje “čitajući prijateljstvo je u svojoj najčistijoj formi. Tu nema falsoće, ako smo proveli noć uz prijatelja knjigu to je naša najiskrenija želja. Proust ovdje daje prednost knjizi nad čovjekom. Barem u obliku knjige kaže : ‘smijemo se kad čitamo Moliere-a pogotovo ako je smiješno; kad nas dosađuje nije nas strah to iskazati, i kad nam je definitivno dosta njega, zatvaramo knjigu i vraćamo je na policu, kao da nikad nije bio genijalan niti popularan.’

5. Tolstoj : “Ana Karenjina” sa početnom rečenicom  “sve sretne obitelji sretne su na isti način. Svaka nesretna obitelje, naprotiv, jest nesretna na samo svoj način.” S tom prvom rečenicom knjige Tostoj nam kaže sve. Knjiga je fascinatna sa cijelom pričom nesretne Ane, muža, sina i Vronskog. Ana ne zna biti sretna a njena patnja je još veća kada je izopčena iz društva gdje ju se pokazuje prstom u loži kazališta. Kao majka koja sina ne može vidjeti, ostaje potpuno izgubljena. Radi ljubavi gubi sve a ponajviše sebe samu jer se na kraju tješi koristeći blagu drogu ali dovoljno da samu sebe izluđuje, što i dokazuje svojim sucidom. Tolstoj nam opisuje široku panorama života u Rusiji i općeg življenja, objavljena je 1878, te on sam kaže da je to njegova prva najdraža priča. Njegova mašta stvara legendarne likove, on ne daje nikakve moralne kritike već nas pušta da gledamo priču bez da osuđujemo, jer Anu svi volimo, ona postaje ‘femme fatale’ ruske književnosti. Konstantin Levin koji je alter ego samog Tolstoja drugi je lik koji opisuje ljubav seljaka prema zemlji, koji je pun suosjećanja prema bližnjem te osjeća nepravde prema siromašnom seljaku tog doba.

6. The Bronte Sisters : Emily Bronte : “Orkanski Visovi” ,1847. : Dojmljiv roman koji opisuje nevjerojatne osjećaje koji nikad ne prestaju, iako klasne razlike i teški karakteri, skoro pa divlji Kathy i Heathecliff su razdvojeni ali uvijek jedno kao kad Kathy kaže: ja jesam Heathecliff. Ipak kroz narativni dramatični opis divlje prirode pokrajine Yorkshir, koja ih okružuje kao da nikad nema sunca sve je u nekoj tami i jadu, njih dvoje prave sami sebe nesretnima kao i sve uokolo njih čak i nakon smrti. Roman je motiviran osvetom Heathcliff -a prema obitelji koju smatra odgovornom za svoj jad, vraća se imućan i provodi osvetu, koja ga na kraju dostiže. Ovdje su svi likovi zarobljeni između dvije kuće, dvije obitelji i nemaju kud pobjeći. Sa svim mračnim stranama majstorski opisanim osjećajima, prirode, ovo je gotička priča koja uvijek privlači.


7. Goethe : “Putovanje Italijom” 1876. godine Goethe odlazi na putovanje u Italiju nadajući se ostvariti osobnu i umjetničku strast za umjetnošću i duhovnom domovinom. Putovanje traje 2 godine, a pisma šalje Charlotti Von Stein, svojoj ljubavi. Njegovo putovanje nas vodi u Veneciju, Rim, Padovu, Bolognu, Napulj, Siciliju. O Rimu piše sljedeće : ‘ sjaj ljepote predmeta koji me okružuju prave da samog sebe zaboravim. Postoji samo jedan Rim na svijetu. Ovdje se osjećam kao riba u moru. Nikad nisam bio ovoliko sretan u svom životu kad sad ‘. Goethe predstavlja u tom vremenu dio onih koji se zovu Veliki turizam, kada bogati Europljani putuju u Italiju da bi upoznali umjetnost i proširili svoju viziju. On se upoznaje sa velikim majstorima slikarstva i arhitekture Italije. Oduševljava ga elegantnost Palladijevih palača u Veneciji i Vicenci. Opisuje putovanje sa velikm dozom radoznalosti, uvijek nedovoljno ispunjenim intelektom. Na kraju doživljava intoksikaciju koju može proizvesti na kraju svako intezivno putovanje, koje se ujedno kasnije naziva Stendhalovim sindromom.

8. Lawrence Durrell : “Aleksandrijski Kvartet” 1957, i 1960., 4 knjige Justine, Balthazar, Mountolive, Clea. Vrijeme događaja prije i nakon II Svjetskog rata, mjesto Aleksandrija, grad koji je nekada imao najveću svjetsku biblioteku i čiji stanovnici su posvećeni čitanju. Pisac opisuje Aleksandriju i njenu  dekadenciju, personificirajući je kroz lik Justine koja je senzualna, skeptična i strastvena. Balthazar je velika ljubav Justine kojeg ona štiti na sve moguće načine. Mountolive je engleski ambasador u Aleksandriji, vječito okovan za grad u kojem proganja i traži izgubljenu mladenačku ljubav. Clea predstavlja svježinu, ljepotu i otkriva konačnu tajnu. Lawrence piše : ‘samo se tri stvari mogu učiniti s jednom ženom rekla je Clea : Možeš je voljeti, patiti zbog nje i možeš je pretvorit u literaturu. Roman koji daje povijesnu sliku grada i njegovih stanovnika tadašnjeg doba.

9. Ivo Vojnović :  Dubrovačka Trilogija, najuspješnije djelo Iva Vojnovića, nastalo od 1985-1901.
Prvi dio Allons Enfants govori o dolasku Francuza 1806. u Dubrovnik. Drugi dio Suton govori o izgubljenoj slobodi opisujući teško stanje vlastele, godina 1832. Treći dio Na Taraci 1900. godine opisuje novo vrijeme, što znači kraj Repbulike. Sva tri dijela unutar trilogije imaju istu tematiku: pad Dubrovačke Republike. Ivo je želio prikazati svijet - osobito svoj dubrovački - u velikim cjelinama, on piše prijateljici Kristini Aleskoj, 1924 : “Konačno niste li gospođo ni to primjetili da je baš glavni arhitektonski potez čitave Trilogije taj decrescendo? Jer Allons enfants je tragedija, Suton drama, neka vrsta simfonije, dok zadnji likovi prošlosti nestaju kao magla u bezdušnom smijehu, Na Taraci.” Vojnović daje melankoličnu sliku propadanja jedne vladajuće aristokracije do njenog konačnog opraštanja kao klase od života. U prvom dijelu vladavina vlastele je ugrožena neprijateljem izvana, u drugome aristokratski krug se suzio braneći grčevito obiteljski dom na koji već kucaju pučani; u trećem javljaju se nove pučke klase i tuđinska birokracija.

10. Slobodan Prosper Novak “Dubrovnik Iznova” : Novak opisuje Grad na posebno čaroban  i zanimljiv način. Novak je dijete Grada, nitko bolje od njega ne može opisati taj prostor s toliko ljubavi, znanja o cjelokupnoj ljepoti koju sačinjava njegova povijest, znamenite ličnosti, književnost, arhitektura. Sa Novakom šetamo gradom, od zidina preko Pila do Ploča, Svetog Jakova, Lokruma, najbližom okolicom, otocima Daksa, Koločep, Lopud, Šipan, Sv.Andrija, Mljet. Plus povijesna kronologija (Josip Lučić). Fotografije su crno bijele koje prate tekst. Novak se uvijek nanovo vraća Gradu i uvijek nas iznenadi s nekim novim književnim ostvarenjima. Knjiga je prevedena na engleski jezik, izdanje 1987. godine, Dubrovnik Revisited, te joj se uvijek vraćam da ne zaboravim ili nadoknadim što sam propustila.

Još  bih dodala da danas čitam povijesne knjige bilo o Dubrovniku ili drugim gradovima, s predilekcijom za umjetnost i arhitekturu istih. Za mene su knjige ‘Ljekovi za dušu’: natpis koji je stajao na staroj Aleksandrijskoj biblioteci.

 







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija