LIFESTYLE
13.10.2019 u 19:18

Paula Raguž svakodnevno je okružena knjigama - što nam je preporučila?

Ovo nije popis recentnih izdanja, niti deset najboljih knjiga svih vremena, nego jednostavno neki naslovi koji su mi se urezali u pamćenje. Jako volim čitati biografije, memoare ili putopise, fikciju manje jer je brzo zaboravim, pa ako neki roman nisam pročitala više puta, često vam neću znati reći kako završava. Kako mi je temeljna struka engleski jezik i književnost, ovaj popis će neizbježno biti anglocentričan, ali naći će se i nekoliko naslova s kojima sam svaki dan okružena na poslu.

Napisala: Paula Raguž, voditeljica Znanstvene knjižnice 


komentara  0

1.  Ponos i predrasude – ne znam ni sama koliko sam puta pročitala ovaj roman Jane Austen, napisan vrlo duhovito, s briljantno prikazanim likovima i društvenim i klasnim odnosima u Engleskoj u ranom 19. stoljeću. Dokaz da romani ne moraju završiti tragično da bi bili izvrsni, a Elizabeth Bennett mi je omiljena glavna junakinja.

2.  Howards End (E.M. Forster) – još jedan britanski klasik. Likovi izvrsno ocrtani, a najviše pamtim epigram „only connect“  koji govori o potrebi za povezivanjem duhovnog i materijalnog, kulturnog i komercijalnog, intelektualnog i poslovnog svijeta, a predstavnici jednog i drugog načina života su likovi Margaret Schlegel i Henry Wilcox koji se moraju i emocionalno povezati jedno s drugim.

3.  Paklena naranča (Anthony Burgess) – tema ovog romana teško bi mogla biti mračnija. Mladi delikventi slušajući Beethovena i ispijajući mlijeko iz dosade čine teške zločine.  Najviše pamtim ovaj roman (čitala sam ga u originalu) po genijalnom slengu kojim govore Alex i njegova družina, a koji je Burgess modelirao prema ruskom jeziku, tako da je nama koji govorimo hrvatski bio potpuno razumljiv i savršeno se uklapao u karakterizaciju maloljetnih kriminalaca potpuno otuđenih od društva. Sjećam se da su moji tadašnji đaci (srednjoškolci) jako dobro reagirali na ovaj roman, koji zapravo govori o slobodi izbora pojedinca nasuprot  prisilnoj poslušnosti nametnutoj od strane društva.

4.  Portret Doriana Graya (Oscar Wilde) - još jedan roman o dobru i zlu, o pojedincu koji zbog ljepote, mladosti i tjelesnih užitaka prodaje svoju dušu, a svu njegovu moralnu izopačenost preuzima skriveni portret. Obožavam stil Oscara Wildea, njegov britki humor, duhovite izreke i aforizme koji iskaču sa svake stranice ovog romana. Ima ih na stotine, ali izdvojit ću jednu: „Ne postoje moralne ili nemoralne knjige. Knjige su dobro ili loše napisane, to je sve.“

5. „Zen i umjetnost popravljanja motocikla“ (Robert Pirsig): ovu knjigu nam je na prvoj godini fakulteta zadao jedan ekscentrični profesor kao literaturu za ispit. I dobro da jest, jer ne znam kad bih ja uzela u ruke filozofsko štivo. Ovo djelo počinje kao roman ceste, putovanje autora i njegova sina na motociklima preko Sjeverne Amerike, a pretvara se u filozofsku raspravu o pitanjima življenja uopće. Sam autor i njegov sin imali su jako tragične životne priče, što knjigu čini posebno dirljivom.

6.  U zadnjih nekoliko godina pročitala sam nekoliko biografija britanskih rock glazbenika. Ovdje ću izdvojiti biografiju grupe Pink Floyd „Kad svinje polete“ autora Marka Blakea (u originalu se zove „Comfortably numb“).  Iako nisam ludi obožavatelj Floyda, zanimljivo mi je bilo čitati o počecima njihove karijere, a naročito o Sydu Barrettu o kojem do tad nisam znala gotovo ništa. Preporučam svim fanovima.

7.  Trilogija Ludi Adam (Margaret Atwood). Namjerno nisam odabrala "Sluškinjinu priču" jer mislim da je dovoljno popularna. Ovaj skriveni biser kanadske autorice sam otkrila sasvim slučajno u knjižnici, i to prvi dio pod imenom Gazela i Kosac (druga dva dijela se zovu Godina potopa i Ludi Adam). Radi se o distopijskom futurističkom romanu, ali za razliku od "Sluškinjine priče" napisan je s puno humora. Radnja prati nekolicinu preživjelih nakon apokaliptičnog virusa koji je poharao svijet i njihove napore da stvore novo društvo uz genetski modificirane humanoide, nove križance životinja i horde pljačkaša koji su također preživjeli kataklizmu.

Budući da većinu svog radnog vremena provodim sjedeći među knjigama zbirke Ragusina u Znanstvenoj knjižnici, ne mogu završiti ovaj popis bez nekoliko naslova napisanih o Dubrovniku i njegovoj povijesti. Izbor je bio zaista težak, ali odlučila sam se za ova tri djela:

8. „Dubrovačke slike i prilike“ (Josip Bersa) – vrlo čitko štivo, napisano u obliku kronike. Autor je kroz poglavlja posvećena različitim temama (kraj Republike, svakodnevni život, politika, školstvo, ratovi, poznate osobe itd.) dao pregled turbulentnog 19. stoljeća u Dubrovniku na vrlo neposredan i razumljiv način.

9. „Mudrost na razmeđu“ (Vesna Miović) – izvrsna knjiga, nastala prema arhivskim izvorima, o političkim i drugim odnosima između Dubrovačke republike i Osmanskog carstva. Sadrži brojne anegdote i zanimljive činjenice potkrijepljene ilustracijama i dokumentima.

10. Nije knjiga nego članak, ali moram spomenuti malo poznatu „Prvu smrt Dubrovnika“ Luja Vojnovića objavljenu 1912. u jednom srpskom književnom časopisu. Radi se o članku koji opisuje strahote Velikog potresa iz 1667., a Vojnović ga je napisao prema sačuvanim pismima preživjelih koje je pronašao u arhivu, te izvješćima mletačkih i nizozemskih diplomata. Koliko god me je ovaj jeziv i dirljiv opis nemilog događaja duboko potresao i rasplakao, sretna sam što radim na mjestu gdje mogu doći do ovakve literature.







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija