LIFESTYLE
09.09.2019 u 20:15

IGOROV DNEVNIK: Ima izać!

Povorka je krenula, ljudi koje gledam oko sebe su toliko lijepi i sretni da sam na trenutak i zaboravio gdje se svi skupa nalazimo. Nema glazbe, samo bubanj. Nažalost ovo nije zabava, ovo je protest. Zastave, transparenti, poruke... Svako toliko se kroz cijelu Titovu ulicu prospe euforija, pljesak, sreća. Svi viču "IMA IZAĆ", pomalo u nevjerici da su uspjeli, da se povorka događa, i da im ljudi, penzioneri i djeca mašu s prozora i šalju poljupce.

Napisao i snimio u Sarajevu: Igor MLINARIĆ


komentara  0

Iako su je najavili 1. aprila, ekipa koja stoji iza organizacije prve povorke ponosa u Bosni i Hercegovini "IMA IZAĆ" mislila je ozbiljno. I ja sam bio ozbiljan u svom naumu da se pojavim u Sarajevu. Bilo mi je to važno na više razina… Prisjećajući se kako su prošle prve gej parade u Zagrebu, Beogradu i Splitu strah je bio prisutan, a prijatelji i poznanici s kojima sam o tome pričao su mi redom govorili da sam manijak/luđak/mazohist ako pođem u Bosnu paradirat.

"Tamo se izvlače noževi za siću", "izbit će vas od batina", "Znaš kakvi su oni gore", a dok sam po forumima čitao gdje bi bilo zgodno parkirat auto, ispalo je da nigdje nije sigurno uz preporuku da ako imam radio koji se može izvadit bolje da ostavim otvorene prozore, inače razbijanje prozora se podrazumijeva.

Gledanje ratnih dokumentaraca nije pomoglo … Na kraju sam svima rekao da sam odustao od te avanture,  pustio da vjeruju da su me uvjerili da ne pođem. Naravno da sam lagao. Par dana pred sam događaj izbjegavao sam druženja, nisam mogao sjedat s ljudima i glumit da nisam u drama nervozi i panici i praviti se da ne idem u Sarajevo, a jednostavno nisam mogao propustiti priliku da kad budem stari đed peder ne mogu reć "E kad sam ja bio na prvoj bosanskoj paradi…"

U Dubrovniku je bilo još zainteresiranih ljudi za ić, ali zbog različitih obveza spala priča na tri slova/troje ljudi. Marta je svojima doma rekla da ide u Primošten u babe, ja nisam nikome ništa rekao (par prijatelja i mami Lidiji - čisto da ako se dva dana ne javim, znaju đe me tražit), a Aida je svojima doma na kraju ipak rekla, što je uzrokovalo telefonske pozive svako par sati. Klasični, zabrinuti roditelji. Dogovor je bio u nedjelju u 5 i po ujutro ispred pape u Gružu. Naravno da sam kasnio …

Nervozan, živčan, uzbuđen, u*ran, nisam mogao misliti na ništa. Jednostavno sam čekao da se sve skupa počne događat, izluđivalo to stanje u kojemu moram šutat, lagat i u isto vrijeme razmišljat "Hoću li uzet onu kacigu iz redakcije?".

Za doći u Sarajevo treba dva puta prelazit  granicu. Ceste im nisu ništa ni bolje ni gore od ovih koje imamo u okolici Dubrovnika. Priroda, brda, planine, Neretva … Savršenstvo bez mane. Crkve, džamije, groblja… Vožnja je bila ugodna, dok neki vučjak kojeg smo sreli na putu nije "nameračio" i krenuo napadat auto. Tko zna što mu je bilo u glavi, ali eto to je zapravo bila jedina neugodna stvar koja nam se dogodila u Bosni jučer.

Marta je studirala u Sarajevu, pa nas je navegavala po gradu. Što smo se više približavali centru, to je koncentracija policajaca i ostalih čuvara reda bila veća i veća. Ostavili smo auto, i uputili se na mjesto događanja, kad "ne možete tuda", "morate preko Miljacke, na drugu stranu". Ništa nam nije bilo jasno, sve sreća bilo je još "raje" pa smo se skupili i udarili šetnju preko Sarajeva. "Na kraju će ispast da se povorka neće održati jer se ljudi gube i ne mogu doći do centra" šalile su se cure koje smo sreli.  Ja sam promislio da će slično kao u Zagrebu, više ljudi ispalit jer je grad blokiran nego jer se održava povorka…

"Događa se to da imamo veliko osiguranje za prvu povorku u Sarajevu, policajci su ozbiljno shvatili svoj zadatak da zaštite ljudi, s druge strane mi se ovo čini kao strategija da se malo zakomplicira cijeli ovaj skup. Previše je militarizirano sve ovo skupa. Nakon sat vremena šetnje i ja sam malo ljuta zbog ovoga" - Ima li potrebe za ovim? "Mislim da nažalost ima, ovakvi skupovi na ovim našim prostorima uvijek imaju i kontra protest konzervativnog stanovništva s kojim živimo. Može se dogoditi incident danas, ne zato što ga mi očekujemo, nego jer nas je povijest to naučila" -  Aida i Maja, Bosna i Hercegovina.

Stigli smo na mjesto gdje se ulazi na paradu, u ulici Kulovića dočekala nas je poprilična gužva, koja za razliku od svih drugih gužvi u kojima se nađemo nije kod ljudi izazivala one loše osobine. Zapravo smo svi bili sretni "jer će bit ljudi". Policija pregledava ekipu na ulazu, pečatiraju nas da se zna da smo dio povorke, što mi nije bilo baš najjasnije, ali valjda ljudi znaju zašto to rade. Pred ogradom stoje ostavljene boce, dezodoransi, peper sprejevi …

Neki ljudi mi govore da osiguranje ima čak i snajperiste postavljene po zgradama, tako da nema šanse da se dogodi incident. Ekipa se skuplja ispred vječne vatre u Titovoj ulici, koji je kako mi se čini u Bosni još uvijek nepreboljen. Skroz mi je jasno i zašto, ali to je neka druga priča... Nije prošlo puno vremena, ugledao sam neka poznata lica iz Zagreba. Kao i ja, ozbiljno su shvatili ovu prvu bosansku povorku, i vožnja od 5-6 ura nije bila nikakva zapreka za sudjelovanje. Tu su bili ljudi svih generacija, iz cijele bivše države, ali i Europe, usudio bi se reći iz svijeta.

"Svaki prajd je važan korak. Trebamo biti na ulici, ne trebamo se kriti. Nek svi znaju da smo tu, da smo to što jesmo. Svi žive u strahu, u svim zemljama Balkana ljudi se skrivaju, žive u homofobiji i autohomofobiji, to se može mijenjati samo ovakvim stvarima" - Miloš, Srbija

U najavama organizatori su najavljivali oko 500 ljudi u povorci, taj broj je premašen više puta. Da je recimo Željka Markić brojala bilo bi tu barem 15 tisuća ljudi, ovako službena brojka se vrti oko 2000 ljudi - čime se ne može pohvaliti niti jedan prvi prajd, u nijednoj državi u okruženju. Opet i Hrvatska i Srbija su svoje prve parade imale već početkom stoljeća, i bile su odvratne, kao i prva splitska prije nekoliko godina.

"To je naprosto pitanje slobode i ljudskih prava oko kojih se ne treba pregovarat" - Sanela, Bosna i Hercegovina

Povorka je krenula, ljudi koje gledam oko sebe su toliko lijepi i sretni da sam na trenutak i zaboravio gdje se svi skupa nalazimo. Nema glazbe, samo bubanj. Nažalost ovo nije zabava, ovo je protest. Zastave, transparenti, poruke... Svako toliko se kroz cijelu Titovu ulicu prospe euforija, pljesak, sreća. Svi viču "IMA IZAĆ'", pomalo u nevjerici da su uspjeli, da se povorka događa, i da im ljudi, penzioneri i djeca mašu s prozora i šalju poljupce.

"Sjajan je osjećaj vidjeti ovoliko predivnih  ljudi na ulicama Sarajeva. Izuzetno je važno i svi smo tu"  - Alina, Bosna i Hercegovina

Osim činjenice da su u povorci koračali i američki i britanski ambasador, i još neki "visoki uzvanici" što je sigurno pridonijelo podizanju osiguranja na visoki nivo kojem smo svjedočili. Na broj onih koji su paradirali utjecao je i "prosvjed tradicionalnih porodica", koji se održao dan ranije. To vam je ekipa kao ona naša "U ime obitelji". Oni koji misle da su samo oni ispravni, da su njihove metode i načini funkcioniranja pravi, a sve ostalo je nenormalno/bolesno/izopačeno ili meni najdraži odgovor na pitanje zašto su protiv queer ljudi "TO JE NEPRIRODNO" … Ali je zato prirodno i okej znati "Što je brava, a što ključ" . Tako su sami sebe sveli na ključ i bravu. Čestitam, bolji ste od Željke i Ladislava koji nikad ne masturbira.

"Mi s Balkana smo naučeni da pokazujemo solidarnost, podršku i pomoć gdje god treba, pogotovo u borbi za ljudska prava i slobodu" - Antonijo, Makedonija.

Martina Mlinarević Spota, hrabra žena koja je redovito na meti kritika svojih Hercegovaca i ostalih jer ne prestaje upozoravati na sve ono što ne valja u njihovom/našem društvu. Kako to obično biva čim imaš kritiku na vladajuću politiku momentalno si izdajica naroda svoga, izrod, najčešće četnik. Između svega ostaloga, cenzure, zabranjivanja, nemogućnosti djelovanja u javnom prostoru Martina je prošla i kroz sve užase koje sa sobom nosi karcinom dojke. A oni dobri i pošteni vrlo često vjernici zbog njenog javnog djelovanja više puta su joj osim poruka mržnje s kojima se ona nosi na dnevnoj bazi, željeli i smrt - ali s obzirom na njihove vjerske običaje nije im dozvoljeno ubiti nekoga, ali im je okej biti razočaran jer recimo Martinu bolest nije dokrajčila.  - Je l' to isto tradicionalna/obiteljaška kvaliteta?  Martina ima najveća muda koja sam u životu vidio i živo su je boljela dok je koračala kroz Sarajevo, znajući da će opet stati na žulj "svojima", da će joj opet j**** mater, i sve ostalo što čine, dok misle da su ispravni/prirodni/religiozni/pravi.

"Došla sam iz Hercegovine, specijalno zbog prajda. Mislim da je ovo povijesni dan za Bosnu i Hercegovinu, prva povorka ponosa koja protiče u fenomenalnom redu. Nikad se nisam ljepše osjećala u Bosni i Hercegovini, možda samo kad smo radili protest za JMBG za bebe prije nekoliko godina. Ovo je nešto nevjerojatno, tolika količina pozitivne energije i mislim da je odlična poruka poslana svima koji su ovih dana pisali tako ružne riječi o ovom događaju" -  Martina Mlinarević Sopta

Koračali smo, vikali, nosila nas je euforija i sreća. Od djece do umirovljenika, svi oni kojima je dosta fašističkih ideja, političkih igrica i metoda zastrašivanja i nametanja "tradicionalnih" vrijednosti. Svi oni kojima je dosta da se mrzimo, svi oni koji ljude ne gledaju kroz vjeru i mjesto rođenja. Svi oni koji samo žele normalan život u kojemu registracijske tablice na autu neće biti nikome povod da ga razbiju, svi oni koje boli ona stvar čiji je Tesla i slave ga zbog onoga što je napravio za cijelo čovječanstvo, svi oni koji nikad nisu poželjeli nekome smrt, svi oni koji u našim različitostima vide bogatstvo, …

Jedina pozitivna reakcija na moju odluku da pođem u Sarajevo je bila " Pa oni ti gore obožavaju Boža Vreća,  što se bojiš?" i naravno da je Božo Vrećo koji je nastupao i u Kneževom dvoru i svojim talentom ali i izgledom, izražavanjem odavno osvojio srca mnogih po cijelom Balkanu. Frizura, haljina, šešir … Sve na svom mjestu, što bi se reklo "kao iz žurnala"- Božo je bio u povorci. I mirisao je najbolje na svijetu.

"Ovo je jako bitno, zbog svih onih koji su još uvijek u svoja 4 zida po pitanju svojih emocija, po pitanju svog identiteta. Težimo tomu da se stanje promjeni, sigurno je ovo dobar pokazatelj danas u Sarajevu. Preko dvije hiljade ljudi, prekrasna organizacija. Mislim da će ovo odaslati jako bitnu poruku svijetu i Europi i da će Sarajevo opet imati onaj stari sjaj, po kojemu je i poznat. Da je prepun ljubavi i tolerancije i da na kraju krajeva volimo onoga koga srce izabere." - Božo Vrećo


Na trgu Bosne i Hercegovine, na kraju šetnje, nakon motivirajućih govora organizatora, dogodio se možda i najljepši trenutak sarajevske parade ponosa, a bilo ih je. Dlake i na rukama i nogama su mi se ježile u prosjeku svako 15 minuta, ali kad je Damir Imamović zapjevao "Nek ljubi ko god koga hoće" skoro sam se raspuknuo od emocija koje su me preplavile. Cijeli trg pjeva, svi do jednoga, zajedno/solidarno/hrabro/ponosno. Svjedoci smo povijesti, svjedoci smo pokušaja stvaranja boljeg i tolerantnijeg društva, za sve nas koji još uvijek nismo pobjegli na zapad.

 

 

"Ovo je zadnja - prva povorka u nekom europskom glavnom gradu i to nam govori u kakvom konzervativnom društvu nažalost živimo. Ono što je bitno jest da se od ove povorke, ne gleda na LGBTQ prava, već je ovo jedan prostor koji mora integrirati različite borbe, i radničke i studentske. Borbe svih potlačenih, jer ako imamo partikularne borbe i ovih i onih, to ne donosi ništa. Ovo je jako bitno jer se po prvi put jedan drugačiji koncept nameće onom etno-političnom. Ovo je prvi ozbiljan politički događaj koji imamo i koji nastaje u narodu od 2014. otkad smo palili predsjedništvo, ako se sjećate …"  - Jasmin, Bosna i Hercegovina

"Skidaj te boje s face" - kratko sam naredio Marti. Sad treba izać iz te zaštićene povorke, prošetati po tom Sarajevu, potencijalno srest one s kontra skupa, svih njih 200 koji su se skupili u nekom parku negdje. One kojima je prirodno mrziti, omalovažavati i naravno tući sve one koji po njima ne žive po zakonima njihovog boga i prirode.

Ipak ništa, Sarajevo je nastavilo svoj ritam. Baščaršija je puna ljudi, turista i golubova… Učinili smo klasični đir na ćevape, pa baklave, pa još jedna kafa. Pa se slikaj kraj katedrale, pa kraj džamije, prošeći malo tim uskim uličicama, pokraj tržnice Markale, sjeti se svega što se tu događalo devedesetih, zahvali bogu kojemu god, što su neki ratovi i borbe ipak završeni i s obzirom na to da si na putu s Aidom otiđi do Zare, jer "Tko je vidio doći u Sarajevo i ne poći u Zare" … Da vam razbijem još jednu predrasudu, ne vole svi gejevi robicu i šoping.

Sunce, pa kiša… Onaj gore je učinio sve što može da taj dan osim one duge na američkoj ambasadi, iznad Sarajeva bude i ona prava, pa sad vi promislite je l' to slučajnost.

8 sati parkinga, 32 kune. Auto onako kako sam ga i ostavio. Još jedan mit o divljacima iz Sarajeva razbijen. Idemo doma, svira nam Madonna, sretni smo.  Prešli smo puno više granica, od onih državnih, sigurni u sebe i svoje nastojanje da nećemo biti pasivni promatrači svega što nam se događa i doma i u susjedstvu. Dug je još put pred Bosnom, u Hrvatskoj ta ista borba traje od 2002., dosta je učinjeno, ali nije gotovo. Strpljen, spašen rekla bi moja baba.

P.S. između svega ostaloga Martina Mlinarević Sopta na svom Facebook-u je napisala *Pišite ono što će vaši roditelji mrziti* "Najbolji savjet koji vam mogu dati jeste da napišete priču zbog koje bi vaša majka umrla da je pročita. Morate poniziti svoju majku koliko god možete, bit će to najbolji znak da je priča puna istine i života." - tako da sam ja vjerojatno ovim dnevnikom ponovno uspio ispričati istinu, priču punu života, balkanskog pederskog života- kao da nije dovoljno naporno i teško živjeti običan balkanski život.

P.P.S. Fašizam u nekom modernijem izdanju u svim državama Balkana i dalje postoji i dalje se ignorira i dalje se slavi. Dok god za dom spremni ne bude značilo isto što i za dom spremni (jer neki vide jasne razlike između navedenoga) povorke ponosa i slični protesti su nam i više nego potrebni. I nama, i njima i svima.

P.P.P.S. Cigari u Neumu više nisu toliko jeftiniji nego u nas.

IGOROV DNEVNIK: "zašto vi nama namećete tu svoju paradu?"







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija