VIJESTI
22.08.2019 u 20:58

OSVRT/ Geranium - vješto ispisana adaptacija, kojoj je najveća kvaliteta odmak od Vojnovića

"Geranium je vrlo vješto ispisana adaptacija proznog predloška, mladenačkog Vojnovićevog djela sa već jasno naznačenim motivima koji će se kasnije razviti u prepoznatljivu sjetu, melankoliju i patetiku. Nije međutim ni napisana ni režirana na tipično vojnovićevski način, što joj je i najveća kvaliteta. Jaki, oštri rezovi, puno tankoćutnosti i simbolike sa jasnim stavom karakteriziraju ovu predstavu mladih autora koji preko također mladog Vojnovića progovaraju o suštinskim pitanjima koja zanimaju njih i njihovu generaciju, a to je iznimno važno jer samo tako može donijeti novo i kvalitetno čitanje, a u ovome slučaju je i praizvedba proznog predloška dubrovačkog klasika."

Napisala: Petra Jelača


komentara  0

Treći, posljednji ovogodišnji premijerni naslov, Vojnovićev Geranium, u režiji Marine Pejnović i dramaturgiji Ivana Penovića koristi fragmente mladenačke Vojnovićeve novele Geranium, s kratkom i interpolacijom fragmenata pripovjetke Otok Antuna Šoljana.

Većina je predstave oformljena oko dramatizacije Vojnovićeve novele, s centralnim likom Mare (Doris Šarić Kukuljica), žene koja je život ne svojom voljom provela u samoći, hrabro se boreći sa nedaćama sudbine. Kroz narativni okvir likova Pavle(Jelena Miholjević) i Nike (Dajana Čuljak), te njihovog rođaka iz Zagreba, Vlada (Marin Klišmarić), na ljetovanju u Dubrovniku, nižu se slike iz Marinog života, u brzom, filmskom ritmu, vizualno jake, introspektivno intonirane. Narativna je struktura dosljedna i čvrsta, premda u funkciji portretiranja centralnog lika, njezine samoće i teških životnih odluka.

Doris Šarić Kukuljica sublimirala je u ulozi Mare sve dosadašnje vojnovićevske uloge, dodajući ovoj interpretaciji novo lice žene koja doživljava toliko boli da se čini da će se slomiti, no na kraju uspijeva ne samo izdržati nego se i boriti. Prvo za sebe, a onda i za druge.

Čitavog života zapostavljana, Mare ima prividno lice nesigurnosti iza kojega se krije odlučnost. Doris Šarić Kukuljica u ovoj ulozi kao da je utjelovila bol samu, duboku toliko da slama, na licu ostavlja izraz nevjerice ali je ujedno i primorava da djeluje, makar i kroz žrvtu za druge. Ona nosi ovu predstavu dubinom i proživljenošću svoje interpretacije, i rječito slika puninu Marinog života, sadržajnog i u samoći.

Marin je alter ego vrtni kip Haron, (u Vojnovićevu izvorniku radi se o kipu fauna), u intepretaciji Romana Nikolića, nijemi svjedok zbivanja i njezin jedini suputnik, ponekad i sugovornik, slika njezinih misli. Nečujan, a emocionalno jak, kameni odraz Marine patnje, simbolizira samoću, odricanje od vlastitog života, konačni prijelaz u smrt. Romano Nikolić pokretom je i jačinom neizgovorenih emocija izgradio jedno od značajnijih lica u predstavi, upravo zbog odnosa s Marom.

Nataša Dangubić kao Tete neobično je važan kontrapunkt i antipod Mari i Haronu. Pomalo infantilna, s dozom karikaturalnosti, osvježava i dinamizira zbivanje i nužna je treća nosiva karika među likovima, da bi dramaturške silnice suptilnih unutarnjih stanja protagonsitice mogle funkcionirati u odnosu na vanjska, stvarna zbivanja.

Scenografija Zdravke Ivandije Kirigin jedna je od značenjski važnijih segmenata. Staklenik, Marina opna, razdjelnica je njezinog i vanjskog svijeta, ali i narativnih planova.

Predstava je adekvatno uklopljena u ambijent, i na tragu je postavki dubrovačke ambijentalnosti. Stepenice simuliraju dvorišta i korte dubrovačkih i splitskih kuća s kraja 19. stoljeća, gornja taraca je u funkciji drugog plana radnje, odnosno narativnog okvira, a na donju se spuštaju likovi u scenama koje su u fokusu.

Geranium je vrlo vješto ispisana adaptacija proznog predloška, mladenačkog Vojnovićevog djela sa već jasno naznačenim motivima koji će se kasnije razviti u prepoznatljivu sjetu, melankoliju i patetiku. Nije međutim ni napisana ni režirana na tipično vojnovićevski način, što joj je i najveća kvaliteta. Jaki, oštri rezovi, puno tankoćutnosti i simbolike sa jasnim stavom karakteriziraju ovu predstavu mladih autora koji preko također mladog Vojnovića progovaraju o suštinskim pitanjima koja zanimaju njih i njihovu generaciju, a to je iznimno važno jer samo tako može donijeti novo i kvalitetno čitanje, a u ovome slučaju je i praizvedba proznog predloška dubrovačkog klasika.

Nije stoga čudno što su redateljica i dramaturg željeli potcrtati sve što su rekli kroz predložak Geraniuma brzim i oštrim rezom prizora iz suvremenosti, temeljenih na motvima Šoljanove pripovjetke Otok. Ono što nije Marina samoća nego ispraznost prividne ne-samoće, je skupina mladih na ljetovanju na nekom otoku. Ta je interpolacija dosta nasilno uvedena u tkivo predstave, na početku i smeta gledatelja, a neke vjerojatno i zbunjuje. Kratko traje i nakon povrtaka u vojnovićevski okvir opet se uspostavlja sve gore rečeno, no možda bi ovaj suptilni san Marinog staklenika punog boli ipak bio mirniji i cjelovitiji i bez nasilnog buđenja prizorima iz suvremenosti.

Od ostalih bih uloga izdvojila još onu Profesora Nikole Baće i Marice Irene Terze Prpić, a cjelina je ansambla kao i autorskog tima vrlo vješto na sceni provela ideju Geraniuma, s posebnim naglaskom na povijesnu a opet vrlo karakternu kostimografiju Barbare Bourek, te glazbu Josipa Maršića.


 







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija