LIFESTYLE
07.07.2019 u 09:53

PREDSTAVLJAMO
KNEŽEVINA NA POBREŽJU: sestra voli glumu, brat ugostiteljstvo, a dobitan su par

Odrasli su u poduzetničkoj obitelji, navikli na rad od malih nogu. Nakon školovanja Marin je radio s ocem, a Ana studirala ekonomiju u Zagrebu. Prije dvije godine složni brat i sestra došli su na ideju da na obiteljskom imanju od 25 tisuća kvadrata otvore konobu u kojoj će, kao u sebe doma, primati goste i spravljati svoje domaće proizvode iz ekološkog uzgoja. Iako su tek na početku, svi koji su u na Pobrežju blagovali, puni su dobrih dojmova, a mladi poduzetnici imaju još mnoštvo ideja kako kvalitetno razviti ruralni turizam te „pokazati svima ljepotu dubrovačkog sela“. Predstavljamo vam Marina i Anu Knez o kojima će se sigurno još dobroga čuti.


komentara  0

Ana i Marin rođeni su u vihoru rata u obitelji koja se mesarskim obrtom tradicionalno bavi još od 1921., kad je njihov pradjed s Osojnika otvorio prvu mesnicu na dubrovačkom području. Djed je nastavio zanat i kupio imanje na Pobrežju gdje se 1970. preselio sa svojom obitelji. Danas su njegovi sinovi i unuci na toj zemlji stvorili sebi dom, ali i posao. Rat je prekinuo blagostanje, cijelo imanje bilo je spaljeno, no korak po korak obnovljene su kuće, vrtovi i štale, a mlade snage donose neke nove ideje i vjetrove.

- Imali smo taj jedan starinski mali komin gdje smo se okupljali i bratu je onda pala ideja da napravimo konobu. Prvo je to trebala biti konoba za nas, za okupljanje obitelji, prijatelja, a onda smo odlučili otvoriti je javnosti i pokušati se baviti ugostiteljstvom. Naša je filozofija da sve goste primamo kao prijatelje, jer oni nam ustvari dolaze doma. U dugoj tradiciji obitelji ugošćavanje prijatelja je uvijek bilo veselje. Sad su to gosti, ali bitno nam je da se ljudi dobro osjećaju i da sve što iznesemo na trpezu bude dobro i kvalitetno. Ljudi to osjete i baš zato nemamo ambiciju proširivati kapacitet konobe, jer bismo morali početi zapošljavati ljude sa strane i onda to ne bi bilo to. Čim vi zaposlite nekoga sa strane za plaću to je već druga priča, ono prijateljsko ugošćavanje nestaje.

Na imanju uzgajamo svo povrće i voće, sami uzgajamo razne domaće životinje kao što su ovce, koze, svinje, kokoši, magarci i konji. Naša rodica na Osojniku nam pravi sireve kozje i kravlje, imamo vlastitu sušaru gdje sušimo pršute, pancetu,kobasice i ostale suhomesnate proizvode kao i domaća jaja,vlastito maslinovo ulje, vino i likere. Devedeset posto svih proizvoda koje nudimo gostima su naš vlastiti proizvod. A sve ostalo što nije naš proizvod uzimamo u provjerenih eko uzgajivača s kojima surađujemo dugi niz godina, kaže nam Ana koja ima 25 godina i uskoro bi trebala diplomirati na diplomskom studiju Računovodstvo financije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Ana je u OPG-u zadužena za marketing, oglašavanje na društvenim mrežama, vođenje financija. No, kad gosti dođu ona je glavna konobarica, a pomaže u svemu od pripreme u kuhinji do pranja i čišćenja te brige o životinjama. No je li ipak oduvijek htjela raditi upravo ovaj posao?

- Jako volim glumu i glumim u Kolarinima. Pokušala sam upisati Dramsku akademiju i nisam uspjela. Tada mi je bilo jako žao, no sad mi se čini da je za mene ipak bolje ispalo ovako. Nalazim sebe u poduzetništvu, volim raditi u ugostiteljstvu ovog tipa. 

Marin je završio srednju školu i počeo raditi s ocem u mesnici. Bio je zadužen za vođenje opskrbe restorana, hotela, jahti. Konoba je bila njegova ideja, a na poticaj brojnih prijatelja koji su se okupljali u njihovom kominu.

- Ugostiteljstvo mi se jako sviđa. Kad naši gosti dođu, mi se uvijek s njima popričamo, sjednemo s njima, popijemo, odvedemo ih u obilazak imanja. Kroz konobu smo upoznali puno zanimljivih ljudi, a nerijetko se stvaraju i prava prijateljstva uz trpezu. Ja sam s ocem zadužen za spravljanje mesa. Sa sestrom konobarim, a u proizvodnji sam zadužen za pravljenje vina i likera. Naravno mi svi jedni drugima uskačemo i radimo sve kad treba, ipak je ovo prije svega obiteljski posao.

Kad se prošećete po imanju obitelji Knez prvo ćete sresti tri „najbolja prijatelja“. Riječ je naravno o psima. Imanje čuva jedan poveliki vučjak, koji je strašno ljubomoran na tornjaka, koji je došao nešto kasnije, a Marinu su ga poklonili prijatelji koji za njega nisu imali uvjete. Treći mješanac labradora i balkanskog goniča. Došao je sam, nakon što ga je obitelj kod koje je živio ostavila. On je postao pravi kućni ljubimac, dok druga dva budno patroliraju imanjem i međusobno se ogledaju.

U hladovini ispod stare smokve poslijepodne provode kokoši, koje dnevno snesu i do 30 jaja. Slobodno se šeću, no lisice ih vrebaju, čak i po danu. U štalama hladovinu traže koze,ovce, kozlići i janjci, a svinje su se dobro uvaljale u blato i spavaju dok fjaka ne prođe.


Magarica Đina stigla je s Pelješca, kad joj je umrla bivša vlasnica, a dvije kobile došle su iz Konavala. Njih tri slobodno šeću brdom same i vraćaju se kad su žedne i kad padne noć. Ova se trojka, kaže nam Marin, zajedno uspješno može obraniti i od vukova, premda ih na Pobrežju, nema.

Veliki vrt s raznim povrćem okružuje imanje sa sjevera,  s istoka je voćnjak, a na jugu maslenik. Iako je dan bio jako sparan, vjetrić, koji ovdje puheta ugodno vas rashladi. Pokušala sam opisati svoj doživljaj ovog imanja kako biste stekli sliku gdje su ovo dvoje mladih odrasli i što je sve potrebno da bi se na pjatu, na trpezi ponudila kvalitetna hrana.

- Sve oko ove konobe radimo nas četvero mama, tata, brat i ja. Pomaže nam i baba, ona je specijalist za pečenje pogača. Imamo još dvoje ljudi koji nam pomažu oko životinja i na zemlji. Osim konobe ovdje imamo i mesnicu za naše klijente. Radimo dostavu mesa po narudžbi. Tata je glavni kuhar. Imamo tri stalne vrste menija s mesnim specijalitetima ispod sača, na ražnju i roštilju, a zimi se kao dodatak nudi i specijalni meni koji uključuje zimska domaća jela, kao što su zelena menestra i dubrovački šporki makaruli.

Svaki meni obuhvaća hladno predjelo (domaći suhomesnati proizvodi i više vrsta domaćih sira), glavno jelo, kao i desert (domaći tradicionalni kolači).  Mama radi pripremu u kuhinji i pripremu stolova, a njezina specijalnost je slatko. Pravi župski prjesnac, padišpanj, rozatu, pitu i štrudel od jabuka. Baka pomaže, koliko može, opisuje nam Ana podjelu poslova u konobi.

No konoba je samo završetak posla. Na imanju se radi od ranih jutarnjih sati, svaki dan, a ritam radova prati ritam prirode i zemlje.

- Mi jako volimo životinje, s njima smo odrasli. Posla je puno, ali nam nije teško. Svaki dan sve životinje treba nahraniti, a mi koncentrate ne koristimo. Što znači da se svinjama kuha, ovce, koze, magarica i kobile pasu veći dio godine, ali za zimu treba pripremiti sijeno. Kosimo okolne livade i naš maslinik i voćnjak, a ako zafali kupujemo sijeno u Konavlima. Imamo stotinjak maslina, koje ne tretiramo. Zato nekad imamo i do 200 litara ulja, nekad 50, a nekad i ništa. Voćke isto tako. Imamo kriješava, đenerika, šljiva, kajiša, smokava i jabuka.

Tu gdje je sad voćnjak prije je bio vinograd, ali ova zemlja nije baš najbolja za lozu, pa smo lozu iskopali, posadili voćnjak, a vino i rakiju pravimo od grožđa koje kupujemo. U Putnikovićima plavac mali, na Korčuli pošip, a maraštinu dijelom na Pelješcu, dijelom u Konavlima. Od rakija pravimo travaricu i lozu, a od likera višnju, orahovicu, pelinkovac i nespolu. U vrtu ima svega od pomadora, kukumara, tikvica,balančana, paprika, salate, blitve, kupusa, što vam padne na pamet, sve na otvorenom i sve gnojeno samo našim domaćim gnojem, priča Marin, koji kao i svi članovi ove obitelji ustaje rano ujutro i do 14 odrađuje svoj dio posla na imanju i u mesnici.

Poslijepodne je za odmor, a već oko 16 sati počinju pripreme za večeru u konobi. Brat i sestra imaju planove i za budućnost, širenje ponude OPG-a.

- Kad nam dođu stranci, oduševe se mirom, tišinom, pticama, cvrčcima, životinjama i naravno hranom i uslugom. Ljudima u današnjem užurbanom svijetu sve više treba odmor, tišina, zdrava hrana... U planu nam je  izgraditi smještajne jedinice, ali i vinski podrum i kušaonicu naših proizvoda, koji će se tu moći i kupiti. Sve je pripremljeno, ali ima tu dosta posla. Tek smo na početku, a ideja je i projekata pregršt. Zato mi se baš i sviđa ovaj posao jer stalno donosi nešto novo, a sve u krugu obitelji na našoj djedovini.  Želimo da ljudi prepoznaju ljepotu života na selu i rada. Gosti će moći šetati kroz prirodu, planinariti, biciklirati… Ima tu krasnih skrivenih staza s fantastičnim pogledima i puno potencijala za aktivni ruralni turizam, kaže Ana.

A imaju li ovi mladi ljudi uz toliko posla vremena za sebe?

- Ponekad je naporno, malo smo zanemarili život van okvira posla, no volimo ovaj posao i s vremenom naći ćemo ravnotežu. Uvijek uzmemo jedan dan u tjednu za odmor, a od Božića do sredine siječnja smo zatvoreni, kaže Marin.

Iako tek rade dvije godine, OPG Knez ove je godine osvojio 2. mjesto među najboljim OPG-ovima u Županiji u jakoj konkurenciji 26 prijavljenih.

- Zlatna naranča, drugo mjesto, puno nam to znači. Ponosni smo, nismo išli za tim, jer je bila velika konkurencija. Baš sam se iznenadila, kad su me nazvali da smo dobili nagradu. To je dodatna motivacija za dalje. Drago mi je da su ljudi prepoznali naš rad, kaže Ana.

Skladna obitelj Knez, tata Ivo mesar, mama Tea, nekad frizerka, danas domaćica, baka Ane, Marin i Ana uživaju na svom imanju u svome poslu, jedni drugima dajući potporu i uvažavajući tuđe ideje i zanimacije. Ponekad se i posvade, priznaje Marin, ali sve to brzo prođe. Nigdje oni s Pobrežja ne idu, a ovaj će kraj i imanje protkani njihovim radom i ljubavlju samo dalje napredovati.


Katarina Fiorović





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne
komentara 0 15|09|19
Prometna na Brgatu







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija