KULTURA
20.06.2019 u 21:31

IGOROV DNEVNIK: da me je ćaća zaćer'o doje u poje da skupljam sijeno, vjerojatno bih zvao plavi telefon....

U samo dvije godine, nakon što smo se u Pridvorju vratili GLAZBENIM KORIJENIMA, a RITMOM U KAMENU koji nije prestao udarati, Konavle su dobile pažnju, kongres, novu panoramu, i na kraju najvažnije zadovoljne same Konavljane. Ono zbog čega je MOBA najbolji festival koji nam se dogodio jest činjenica da nakon što zabava završi, nakon što se zvučnici i svi ostali vrate odakle su i došli, ostaje podsjetnik kao svjedok zajedništva, rada, ljubavi, i mogućnosti da se kroz ovakav jedan opušteni način pridonese više u pozicioniranju Konavala u svijetu nego ne znam ni ja koliko marketinških članka i promocija koje koštaju previše.

Napisao: Igor Mlinarić


komentara  0

MOBA je naziv je koji se koristi(o) za veće radne akcije (berba grožđa, skupljanje sijena, berbu maslina itd.) to jest okupljanje radne snage s ciljem što bržeg i kvalitetnijeg obavljanja posla, ali i s važnim društvenim podtekstom koji podrazumijeva zajedništvo, solidarnost i uzajamno pomaganje. 

Kada pričamo o MOBI kakvu poznajemo mi danas, od 2017. Kada su mnogi prvi put ikad čuli tu riječ. Dok je u mom društvu živjela pretpostavka da se radi o nekoj kratici koja ima nekog smisla. Već samo ime je uspjelo dovoljno zainteresirati ljude, a kada bi bilo koga od ne -Konavljana pitao i onda i sad Što je MOBA? Odgovor bi bio otprilike ovakav – "Super zabavni tulum u Konavlima na koji se obavezno ide!" - zvuči kao odgovor koji ste već čuli, ali već nakon te prve rečenice ide priča zbog koje je MOBA više od same zabave. 

Već danima me ljudi zovu pitaju za prijevoz, mogu li im uzet unaprijed kartu, neki su u paranoji da je ograničen broj ulaznica. Organiziraju se kombiji, besramno se dogovaraju uvaljivanja u dunda od susjede koja živi neđe po Konavlima, i u mamine sestre s kojom si se zadnju put čuo za Uskrs, a zadnji put si je vidio kad si primao duha svetoga za krizmu prije 15 godina. Ima čak i onih uobičajenih njorgetala kojima nije jasno zašto MOBA nema neki autobus koji će vozit s Pila do Poja svako pola sata, a ni oni iz povijesne jezgre nisu oduševljeni što moraju izaći iz zidina da bi nabavili ulaznicu za 50 kuna. Organizatori odgovaraju na pitanja "hoće li bit što za jest?" i slične nebuloze - nisam obadao da je netko sličan upit slao drugima koji provode raznorazne, više ili manje zabavne festivale različitih vrsta umjetnosti. 

Uvjeren sam da ove godine neće falit sprejeva protiv komaraca, ali ni dugih majica i ljetnih jaketica, jer Konavle su vam onaj dio svijeta gdje je ljetna jaketa normalna stvar. I nosi se kako i na gornjoj i donjoj bandi, a za u poje se nekad dodaju i debje bječve.

*Cilj manifestacije je obogatiti kulturnu, glazbenu i turističku ponudu Konavala kroz koncerte, radionice, prezentacije i edukaciju, ali i okupiti ljude u samoj organizaciji i provedbi, ljude iz raznih sfera društvenog djelovanja; glazbenika, likovnih umjetnika, zanatlija, brojnih volontera iz cijelih Konavala, ali i šire, čak i preko granica Lijepe naše.

Ono što mnogim starijim generacijama stvara nelagodu, pogotovo Konavljanima kojima je njihova tradicija, običaji, nošnje, kultura, jezik, generalno identitet iznimno važan (važniji nego Dubrovčanima, Župljanima, Pelješčanima … ) jest činjenica da su mladi generalno pasivni, da ih ne interesira ništa vele osim brze zarade, interneta i zabave. Zašto bi sadio krtolu kad mogu vozit Taxi s aerodroma i zaradit sigurnu kunu, bez razmišljanja o vremenskim prilikama, sušama, poplavama i svim ostalim potencijalnim nezgodama s kojima se poljoprivrednici susreću od požara, nametnika, divjih praca kojima uspijeva čak i voćke sa stabala tamanit… Zašto bi imao kokoši kad će mi jakuzzi na istom mjestu zaradit 500, 600 eura, a ne moram ga ni hraniti ni obilaziti nekoliko puta dnevno. I neće mi ga ubit čaglji. 

Da me ne daj bože ćaća začera “Doje u poje”, da idem kositi sijeno po zvizdanu i pravit stog vjerojatno bi zvao plavi telefon i optužio ga za zlostavljanje i iskorištavanje iako imam 30 godina. Onog trenutka kada taj poziv stigne preko društvenih mreža, od projekta MOBA - neki čudni adrenalin proradi u ljudima, koji jedva dočekaju malo šporkat ruke ili barem iz nekog hlada gledati one koji ruke zapravo i šporkaju. Znamo da Konavljanima nije problem malo zemlje po rukama, ali kada studenti volonteri, komadni razmaženi ljudi koji ne znaju sami promjenit ulje u autu, koji u životu nisu poštenu lopatu i dikelu viđeli i dok su studirali u Zagrebu umrli bi onaj dan kad bi bio njihov red za čistit snijeg ispred zgrade jedva dočekaju radnu akciju u Konavlima, e to onda poprima neku novu dimenziju.

 

Ostožjer mi ništa ne znači, kad bi išo pogađat promislio bi da je možda neko oružje u pitanju. Pojma nemam, Nikad čuo, nikad vidio. Zbog MOBE znam, ne bi vam znao baš objasnit točno, ali znam . I STOG mi je nova riječ. U mom svijetu svaka nakupina slame je bala, nije važno kolika je, kakva je ... Znam da krave nisu ljubičaste, toliko znam.

*mentor za stog: Miho Kukuljica (sa sombrerom)

MOBA osim što osvještava ljude i podsjeća ih da je ne tako davno život u našim krajevima bio potpuno drukčiji, u kontekstu današnjeg vremena i ekonomskog razvoja i turizma koristi ono što već imamo, to popravlja, stvara priču od koje cijela zajednica na kraju ima koristi. Zemlja odavno nije nešto što osigurava opstanak, a napuštanjem zemlje cijeli niz suhozida, međa, podzida i kućarica u Hrvatskoj počeo je nestajati. Suhozidi sprječavanju klizišta, poplave i odrone, sprječavaju eroziju tla i pustošenje zemlje, potiču bioraznolikost i stvaraju potrebne uvjete za poljoprivredu... Suhozidi su uvijek napravljeni u skladu s okolišem, a tehnika gradnje pojačava vezu između čovjeka i prirode. Nema nikakvih vezivnih materijala. Kamen na kamen, igra se oblicima, težinom, čista fizika. 

Kućarice su služile za čuvanje alata, za sklanjanje od nevremena, za odmor. Ne propuštaju vodu, stabilne su i sigurne, i generacijama prije nas značile su kao nama danas internet komunikacija.

Prvo izdanje MOBA 2017. naziva "GLAZBENI KORIJENI" išlo je na sigurno. Jasno su vidljive razlike između Pelješčana i Konavljana koji su živjeli u istoj republici, probajte onda zamisliti kako su se Hrvati iz Mađarske i Bosne i Hercegovine koji su tada nastupili iznenadili razlikama u kulturi, zbog drukčijeg geografskog položaja, klime, imanja ili ne imanja resursa, obradive zemlje, vode, ali i drugih naroda koji su ih ih obilježili i kroz kontekst povijesti nacionalni identiteti istog naroda razvijao se u potpuno različitim smjerovima. Cijela manifestacija odigrala se u jedan dan, zapravo jedno popodne/večer.

Nakon probijanja leda, već druga MOBA 2018. "RITAM U KAMENU" pokazala nam je da ekipa koja stoji iza tog projekta misli ozbiljno. Jednodnevna manifestacija postaje desetodnevna, na više lokacija, više sadržaja, više interesa, okupljale su ljude svih generacija, iz cijele Hrvatske, susjednih zemlja, ali opet najviše Konavljana – jer njima nikad dosta Konavala- MOBA spaja današnje trendove s tradicijom, stoga ne čudi da je KRIES koji njeguje istu filozofiju postojanja i stvaranja opet bio tu. Prvu zatvorio, drugu MOBU otvorio, a ne treba zaboraviti na konavosku vezu u bendu. Želja za očuvanjem i obnovom i potreba za skretanje pažnje na stanje suhozidne baštine u Konavlima đe su suhozidi, međe, lokve i kućarice kao i u drugim dijelovima pomorske Hrvatske propadaju (izuzev Istre) u Konavle je dovela Udrugu Dragodid koja je već od 2002. godine od kada je održana prva međunarodna suhozidna radionica na Visu u selu Dragodid (po kojem su si izabrali ime) do osnivanja Udruge 2007. učinila ogroman posao u osvještavanju ljudi koji su napustili zemlju, napustili kućarice, napustili baštinu i zaboravili na težački život koji su živjele moja baba i svi njeni prije nje. 

Šetnje po skoro zaboravljenim lokacijama, od kojih su neke bile i privatne i inače nedostupne, izazvale su još jači motiv i želju kod ekipe koja stoji iza Suhozidne baštine Konavala. MOBA je bila impuls koji su znali iskoristiti. Na radionicama suhozidne gradnje na kojima su sudjelovali i volonteri i zaljubljenici u takav način građenja iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, ali i mnogo mladih iz Grada i Župe pokazalo je zanimanje i interes. Želja za zajedništvom koje na kraju rezultira vidljivim i opipljivi rezultatom izazvalo je i one najljenije da se pokrenu, istovremeno dok su se na Grudi bavili obnovom podzida, u Konavoskom poju postavljali su se temelji za kućaricu koja se morala izmjestiti s aerodroma. Niti pola godine od postavljanja temelja u Konavlima je dovršena i izgrađena prva kućarica u zadnjih 100 godina, i da se MOBA nije napravila ništa drugo, osim te kućarica koja je jedan od najljepših motiva i spomenika težačkog života Konavala, generacija i generacija naših predaka. Otkad je izgrađena, nijednom se nije dogodilo da sam kraj kućarice samo prošao. Uvijek iznova uživanje u tom malom čudu od kamena, toliko savršenog u svojoj jednostavnosti.

Koliko je slučajno da se vrlo brzo nakon izgradnje prve kućarice i završetka MOBE "RITAM U KAMENU" suhozidna gradnja našla na UNESCOVOJ listi zaštićenog kulturnog dobra u Hrvatskoj, Cipru, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Sloveniji, Španjolskoj i Švicarskoj?

"Umijeće suhozidne gradnje podrazumijeva obradu i slaganje kamenja jednog na drugi bez upotrebe veziva, osim ponekad suhe zemlje. Stabilnost strukture osigurava se pažljivim izborom i slaganjem kamena, a suhozidi su oblikovali različite krajolike od prapovijesti do danas" između ostalog je pisalo u obrazloženju donošenja takve zaštite. Nije mi baš jasna ta Švicarska, ali svim ostalim zemljama Mediterana suhozid je bez obzira na razlike u izvedbi i izgledu značio isto- šansu za napredovanje. Ambicije Konavljana da se suhozidna gradnja nastavi i da se obnove postojeće međe, podzidi, lovke kućarice danas gledamo kroz turističku atrakciju. Obnova suhozida mijenja panoramu i vizure Konavala, rezultira uređenijem i dostupnijem polju. Nije trebalo Konavljanima objašnjavat što im donosi uređeno polje. Angažirali su se, tražili pomoć od članova Dragodida, odlučili suhozidima dati novi smisao, novu priču, novi napredak. 

Domino efekt oko cijele ove priče nije tu stao. Dragodid i Hrvatska kao članica europske suhozidne mreže doveo je Konavle među nominirane za domaćinstvo 17. međunarodnog suhozidnog kongresa, koji se održava svaku drugu godinu. I pobijedio! Mislio sam da je uspjeh mladog čovjeka iz Dubrovnika dovesti u Konavle da nešto radi, a 2020. u ranu jesen, 7 dana, u Konavlima će raditi najbolji od najboljih. Predavanja, praktični rad, simpozij, predstavljanja publikacija i promocija tradicije suhozida svih zemalja koje su dio ovog kruga. Udruga Dragodid, Hrvatska i Konavle pobijedili su u konkurenciji Grčku i Francusku s 22 od ukupno 28 glasova. Dakle bogatije zemlje, koje sigurno ulažu više u svoje spomenike... Uvjeren sam da je prepoznata ambicija i želja i temperament Konavljana da uspiju, o čemu ćemo sigurno imati još puno toga za reći. 

U samo dvije godine, nakon što smo se u Pridvorju vratili GLAZBENIM KORIJENIMA, a RITMOM U KAMENU koji nije prestao udarati, Konavle su dobile pažnju, kongres, novu panoramu, i na kraju najvažnije zadovoljne same Konavljane. Ono zbog čega je MOBA najbolji festival koji nam se dogodio jest činjenica da nakon što zabava završi, nakon što se zvučnici i svi ostali vrate odakle su i došli, ostaje podsjetnik kao svjedok zajedništva, rada, ljubavi, i mogućnosti da se kroz ovakav jedan opušten i način pridonese više u pozicioniranju Konavala u svijetu nego ne znam ni ja koliko marketinških članka i promocija koje koštaju previše. A i lijepo je da u ovom ludilu od vremena gdje podilazimo turistima netko misli i na to da se našim ljudima dozvoli nešto ovakvo. Nešto gdje rezultat zajednički, a svi, pa čak i ja osjećam zadovoljstvo kao sam samcat svaki kamen u toj kućarici složio.

MOBA je uspjela u još nečemu. Dovela je u Konavle koje koliko god ih mi voljeli i cijenili zapravo jesu konzervativna i zatvorena sredina Nipplepeople electro-pop duo i ABOP (After Je Bolji Od Partya) čija je glazba intenzivna, plesna, ritmična, u dobroj mjeri psihodelična, s puno groove electro, funk, disco, kraut i techno- zagrebačka audio-vizualna senzacija oduševljava po klubovima diljem Europe. Na mobitelu signala nema, a slušamo glazbu iz budućnosti. Da ne postoje novinski članci i video prilozi teško bi to povjerovao da mi netko priča. 

Nakon electro đira lani na Grudi, ove godine "doje u poju" dere hip hop. DOJE U POJU HIP HOP? Mislim da je to nerealno i samim izvođačima koji nam stižu. Doje u poju, kraj kućarice će nam se prezentat fenomen imena Vojko V. čovjek koji je umalo odustao od karijere, a danas je najslušaniji reper u regiji, koji je čak osvojio i Porina i gostovao na niz festivala, glazbenih ali i političkih emisija, postao dovoljno uspješan da je bio i član žirija nekih talent natjecanja. Njegove stihove repaju i cajkaroši i pankeri i partijaneri, ali i političarima je više puta pomogao da izraze svoje emocije i mišljenja o nekim dnevnopolitičkim prepucavanjima. Kao i kućarica, skoro je pao, a sad je zvijezda godine.

ELEMENTAL i njihov društveno angažirani rep, koji se ne libi svojim tekstovima ukazivati na niz loših društvenih situacija u Domovini. Jedva čekam da "doje u poju" malo bocne taj "rodio se sin" trenutak. Da skrene pažnju na potrebe žena kada se govori o sexu, i da kad nije dobro to otvoreno i kažu, i da ne podilaze egu muškarcima koji kulturološki imaju taj ego trip izražajnijih od "slabijeg" spola, pogotovo Konavljani ...

I mi svoj hip hop klan za MOBU imamo - OTPISANI KLAN, koji od 2002. stvara glazbu i tekstove na ponos su sebe samih ali i cijelog grada i cijele glazbene scene Dubrovnika. Iza Otpisanog klana stoje kreativci, muzičari, pjesnici šašavih imena među kojima je Verdura sigurno iz Konavala, i to iz nekog posebnog sela kao što su Popovići ili možda Pavlje Brdo? ( čisto pogađanje na temelju predrasuda o svakom selu ) - i isto tako siguran sam da Verduri nije nikad palo na pamet da će repat u Konavoskom poju skupa s Vojkom i Elementalom i to je isto jedan nevjerojatan spoj koji ovoj radnoj akciji daje draž i dovodi sve one koji se tu nađu u stanje uzbuđenja i adrenalina kakvo se ponovno osjeti s prvom najavom sljedeće MOBE. 

Nema energije? Nema ničega. MOBA pokreće, u vrlo zadovoljavajućem je ritmu ... Iskreno očekujem da će nakon što dotjeraju Konavle cijela priča preći s druge strane Dubrovnika. Zanima me koliko će vremena trebat Primorcima, Pelješčanima i svima na otocima, pa čak i u Neretvi da shvate da i oni imaju suhozide, kućarice i da mogu svoju ponudu, svoj okoliš, svoju kulturu oplemeniti na jedan takav organski i tradicijski način podići na nivo kakav neće postići ni 10 deluxe hotela, Marina, mostova, bazena i ostalih. 

Lani je bilo sjajno, a ove godine očekujem još luđu priču... ljudi me zovu, u paranoji su da je ograničen broj ulaznica, pokušavaju se uvalit za prijevoz, zovu tetke i rođake koje nisu vidjeli od prve pričesti i besramno se uvaljuju na spavanje. Namještaju se smijene, traže slobodni dani, izmišljaju opravdanja samo da bi pošli "Doje u poje"! 

Uspjeh je od onoga što imaš napravit nešto zbog čega će ljudi osjećat uzbuđenje, što će iščekivati i što će ih vratiti pravim načinima i vrijednostima. Nema veće sreće od kolektivne sreće i boljeg uspjeha od onog koji je svačiji.


FOTO/VIDEO: MOBA TEAM





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne
komentara 0 23|07|19
Bez struje u srijedu i četvrtak







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija