LIFESTYLE
16.06.2019 u 18:09

GOVORILI SU MU DA MORA ŠUTJETI O GRABOVICI, NJEGOVA RJEŠENJA NAZIVALI LUDIMA / Zašto prof. Stašu Puškarića ne žele slušati?

Profesor Staša Puškarić – eminentni je znanstvenik koji je svojim idejama i rješenjima često ispred svog vremena, a jako je malo prisutan u medijima i javnosti. U trajnom je zvanju profesora na RIT Croatia, nositelj je kolegija vezanih uz znanost o okolišu, 11 godina svoga života proveo je u Dubrovniku, a onda se radi privatnih i poslovnih prilika vratio u Zagreb. Pročitao je više od 30 tisuća znanstvenih radova, dizajner je prve ekološke kuće u Europi koja ima svoj kompostirani zahod. Svojedobno je bio predložio projekt za Grad Dubrovnik koji je, kako kaže, mogao riješiti mnoge probleme, no propao je zbog internih političkih neslaganja. Imao je i ideju oko sadnje industrijske konoplje u Hrvatskoj, no rekli su mu da je lud. Dok smo razgovarali, profesor je na sebi imao košulju od konoplje koju je dobio od svoga prijatelja iz Amerike. Za sebe kaže kako često govori stvari koje mnogi ne žele čuti.


komentara  0

Što mislite o odlagalištu Grabovica i njezinoj sanaciji, zašto je ona opasna za građane Dubrovnika?

- Smatram da se Grabovica treba sanirati, ali je važno na koji način. Nikada nije prekasno za sanaciju. Moramo živjeti s tim da su ispod podzemne vode i da je Ombla ugrožena, s obzirom na pomjeranje tektonskih ploča voda može promijeniti svoj smjer, a ispod odloženog otpada su ti smjerovi. Odlagalište uopće nije smjelo tu ni biti. Ono što je interesantno za ovo područje koje skuplja vodu je to kako nema industrije, nema ljudskih aktivnosti, to je idealno, tako će i ostati, ali onda usred svega toga imamo Grabovicu. To područje je krški fenomen, vrtača, iskorištene su postojeće depresije da se ne mora kopati. Kažu da su stavili plastiku, ali nisu, to je dolje sve izbušeno. Zadnji put kada sam bio, vidio sam da i dalje curi potočić i spojeva poput dioksina ima jako puno na Grabovici. Kada ta čestica dođe u vodu ne može se to riješiti filterima ili aktivnim ugljenom ili prokuhavanjem. Ako se sada želimo riješiti ovoga onda je jedino rješenje desalinizator ili reverzna osmoza, a ima i novijih tehnologija koje rade na drugačiji način.

Uskoro će biti pušten u rad pročistač za vodu koji svi građani željno iščekuju, hoće li on riješiti sve probleme oko zagađene vode tijekom kiša?

- Koliko sam ja upućen o načinu na koji bi trebao funkcionirati taj pročistač, a to je preljevni sustav, mislim da ne može riješiti sve probleme. Može riješiti samo veće čestice i omogućiti da nije zamućena voda. Ovo drugo koje polako stiže, koje je prisutno u vodi to je već malo teže. Neće riješiti dioksin (neurotoksin), jer kada ova čestica dospije u vodu samo mali pomak je dovoljan da dođe do suspenzije, a jedna kapljica može ubiti čovjeka. Neurotoksin se ne može riješiti s filterima i nusproizvod je izgaranja plastike, a nestaje na 700 stupnjeva Celzijevih, dakle nije rješenje ni prokuhavanje. Međutim ne može biti loše dobiti pročistač, ali da će riješiti sve probleme, neće. Rješenje se sastoji u tome da se otpad s Grabovice makne.

Je li onda po vama bolja flaširana voda od one koju ćemo dobiti iz pročistača?

- Po mome mišljenju bolja voda je iz boce, jer ako se popije jedan dan voda u kojoj se nalazi ova čestica dioksina neće se ništa dogoditi, ali ako se pije kontinuirano, onda ta čestica ostaje u organizmu zauvijek, ne izlazi van, taloži se jedna po jedna molekula koje potom mogu dovesti do negativnih posljedica. Za prisustvo dioksina smo saznali preko Talijana jer su oni htjeli uzeti vodu prije nego što se izlije u more i napraviti cijev preko srednjeg Jadrana za južnu Italiju. Uzeli su uzorke vode i odnijeli u Ankonu gdje sam i ja bio prisutan, pronašli su dioksin i rekli su da neće piti takvu vodu.

Vi ste prije nekoliko godina imali gotovo rješenje oko otpada, što se dogodilo s tim projektom? Neki su vam zaprijetili kako ne smijete govoriti ništa u vezi Grabovice.

- Tako je, bivša gradonačelnica Šuica rekla je da ne smijem pričati ništa o Grabovici. U vrijeme kada je gradonačelnik bio Andro Vlahušić doveo sam u Grad investitora koji je bio voljan uložiti 55 milijuna dolara. Radilo se o skupom postrojenju kojem je lokacija trebala biti upravo Grabovica, moguć je bio i priključak. Željko Raguž je dva mjeseca nastojao dogovoriti sastanak između tadašnjeg gradonačelnika Vlahušića i župana Dobroslavića, ali se taj sastanak nikada nije dogodio jer njih dvojica nisu komunicirali i investicija je propala. Propao je vrijedni projekt koji je imao mogućnost zbrinjavanja otpada tako da se on pretvara u nešto drugo, u goriva, fosilna goriva, plin... Gradska tvrtka Libertas mogla je imati besplatan benzin za svoje autobuse, a građani bi se mogli besplatno voziti tim autobusima itd...Županija je tada imala plan uzeti od Europske zajednice 120 milijuna eura da bi napravili betonsku ploču gdje bi se ručno odvajao gorivi od negorivog otpada, što je po meni suludo.

S obzirom na to kako su sva ta postrojenja izrazito skupa, to su velike investicije, postoji li neko drugo jeftinije rješenje oko otpada?

-Nažalost ne postoji. Najjeftinije rješenje je ne proizvoditi otpad uopće. Želio bih da ljudi počnu shvaćati neke osnovne stvari, ali ipak nije sve tako crno, ja nisam izgubio nadu i vjerujem u bolje sutra.

Profesor Puškarić jednom je prilikom predložio da se uz autocestu od istoka do zapada Hrvatske s obzirom na količinu zemlje koja je neiskorištena, a većim dijelom u vlasništvu države posadi industrijska konoplja. Izračunao je kako bi njezinom sadnjom mogli pokriti 20 posto potreba za energijom.

- Hrvatska je prije Drugog svjetskog rata bila najveći proizvođač konoplje u Europi. Industrijska konoplja je biljka od koje se može dobiti 25 tisuća različitih proizvoda, naravno bez THC-a. Predložio sam Vladi da se na autocestu stave kompostirani zahodi, te da se na zemlju oko ceste koja je u vlasništvu države posadi konoplja na 7,2 posto površine, s tim bi mogli pokriti 20 posto naših potreba za energijom. Naravno da ideja nije prihvaćena i još su mi rekli da sam lud.

Ima li Dubrovnik mogućnosti za sadnju industrijske konoplje?

- To bi mogle biti Konavle, ali zašto to saditi u Konavlima ili na Pelješcu jer bi to trebalo pretvoriti u poljoprivredne površine i saditi korisne proizvode. Nekada su Konavle i Pelješac hranili Dubrovnik. Bit je da se gradovi organiziraju lokalno oko proizvodnje, a Dubrovnik ima fantastičnu prednost jer ima Konavle i Pelješac, sve se može organizirati i ne treba vam ništa iz vana. Nekada je to bilo drugačije, između dva svjetska rata u hotelima u Dubrovniku niste mogli dobiti ništa drugo osim lokalne hrane i vina. Sve je bilo odavde, nije bilo transporta, ovo je pozicija koja je od Boga dana. Meni je vrlo žao, ali Konavle su trenutno jako neiskorištene, Pelješac također, tamo bi trebalo biti patata, pomadora, leće, kukuruza i svega ostaloga, to su uvjeti idealni za bilo što, a tamo je trenutno samo loza i to tamo gdje ne bi trebala biti. Prevlažno je to za lozu i izložena je  mnogim bolestima.

Kada je bio požar na Srđu 2007. godine profesor Puškarić je odbio poslušnost svome šefu, rekavši mu kako on neće ponovno saditi stabla jer to po njemu nema smisla.

- Rekao sam da ne želim ići saditi nova drveća, jer s tako velikim požarom prva kiša odnese sve što je vrijedno. Opet saditi drveće koje nema sustav da ga održi, je besmisleno. Ako želimo održivu šumu onda treba napraviti suhozide, ne trebaju biti veliki samo da spriječe da nestane taj jedan sloj zemlje zato što je ta zemlja bit cijele priče. Onda imamo autohtone vrste, od planike, zelenike, taj sustav mora proraditi da bi česvina mogla izaći vani.

Što mislite o biološkoj raznolikosti na dubrovačkom području?

- Reći ću vam jednu stvar, Pelješac ima više vrsta biljaka nego Irska, Škotska i Engleska zajedno. Većina od njih su korisni za ljude. Sugerirao sam jednim vinarima na Pelješcu da sade i neke druge vrste unutar vinograda i tamo sada od toga rade i čajeve. Buhač je jedini prirodni pesticid kojega mi imamo u izobilju, prije ga se bralo i sušilo i koristilo za stoku protiv nametnika. Jednom je tu bila jedna ekipa iz Japana iz farmaceutske industrije, bili su zainteresirani da otkupe sav buhač koji postoji, drugim riječima stranci više cijene to što imamo nego mi sami. Ovo je područje koje je vrlo raznoliko i bogato.

Koja su vaša promišljanja oko izgradnje zgrada i kuća, na koji način je najbolje graditi i s kojim materijalom? Što mislite o današnjem trendu brze gradnje betonom?

- Beton puca i postaje sve slabiji s vremenom, a velike su i emisije ugljičnog dioksida pri proizvodnji samog cementa. Ne znam zašto se ne koristi vapno, to se nekada prije koristilo pa možda bi mogli opet. Cigla je također dobra jer ujedno služi i kao izolacija, troši se manje, a dobije se bolji efekt. Ono što treba koristiti više je lokalni materijal, ali teško je obraditi kamen lakše je kupiti matune i slagati ih jedne na druge i vanka kamen obložiti i to lijepo izgleda, ali je to daleko od onoga kako bi trebalo biti.

Dizajnirali ste prvu ekološku kuću u Europi s kompostiranim zahodom, a nalazi se na Mljetu. Kako ste došli na ideju i po čemu je drugačija od drugih?

- Jedna obitelj u Solinama na Mljetu dobila je od Ministarstva odobrenje za izgradnju jednog objekta i tu nije bilo mogućnosti mijenjanja plana nego je Ministarstvo dalo nacrte. Ono što sam ja napravio unutar postojećih nacrta koji su odobreni je to da sam malo promijenio priču, ugrađeni su kompostni zahodi, ugrađeni je ventilacijski sustav, skupljanje kišnice i skroz autonomni objekt. Kuća je izgrađena s postojećim materijalima na licu mjesta, a ostatak od recikliranih i ponovno korištenih proizvoda. Tijekom gradnje nije narušena vegetacija, arhitektura koristi pasivni solarni dizajn, tajmere i senzore za maksimalnu učinkovitost, skupljanje kiše, kompostiranje organskog otpada i obradu sive vode. Zbog ograničenih sredstava još nismo mogli postići proizvodnju električne energije fotonaponskom opremom i vjetroelektranama.

Moram reći kako ti kompostni zahodi još uvijek nisu prihvaćeni, jer svi žele samo pustiti vodu i nikoga nije briga gdje to ide i da to u konačnici sve završi u moru. Nikoga nije briga ni što veliki dio otpadnih voda iz Mostara završavaju u Mljetskom kanalu.

Primijetila sam da u svemu ovome nigdje ne spominjete riječ recikliranje, zašto?

- Što se tiče recikliranja, ljudi ne shvaćaju da je za recikliranje potrebna energija, a onda se moramo zapitati odakle ta energija. Ako koristimo struju, više od 60 posto struje koju koristimo dolazi iz ugljena i nije bitno što ovdje postoji HE Plat, to sve ide u mrežu. Zato ja ne koristim termin recikliranje jer ako se ne koristi struja onda se koriste drugi oblici fosilnih goriva zato što je za recikliranje potrebna visoka kvaliteta energije. Odvajanje otpada ima smisla, i sigurno je puno bolje nego gomilati sve na istu hrpu, a još je bolje ne proizvoditi otpad.

Kako komentirate činjenicu da smo prvi u Europi imali kanalizacijski sustav, a danas plivamo u tim fekalijama?

- To znači da postojeći kanalizacijski sustav nije dimenzioniran i dalje sve ide u more. Ono što bi trebalo shvatiti da priča oko postavljanja cijevi ispod piknokline dovoljno duboko nije uopće istinita. Prisutni su interni valovi i globalno miješanje. 1996. napravio sam eksperiment, bilo je mirno more i bonaca, a uočio sam dolje na piknoklini valove od šest metara, što nikako nije uredu. Mi smo najrazvedenija obala na svijetu, imamo puno otoka. Sve što je dolje dođe gore, fekalne koliformne bakterije ostaju u moru, tri do četiri tjedna, virusi žive u moru tri do četiri mjeseca, a samo jedna bakterija ili virus nam je dovoljan da se zarazimo. Svjetski standard kvalitete mora je 200 fekalnih koliformnih bakterija po 100 ml mora, to je maksimum koji je dozvoljen u svijetu da bi plaža mogla biti otvorena. Većina mjerenja u Hrvatskoj pokazuju da su ti brojevi iznad 200.


Elizabeta Jelić





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija