KULTURA
04.06.2019 u 19:30

OSVRT: Adam i Eva, nedvojbeno najbolja premijera ove sezone

Treća premijera na Velikoj sceni, Krležina jednočinka Adam i Eva, nedvojbeno je i najbolja do sada u ovoj sezoni. Redateljica Helena Petković prihvatila se režije ne toliko često izvođene jednočinke, iz ranije, ekspresionističke zbirke Legendi. Kritika je dugo nije smatrala jednim od boljih Krležinih dramskih ostvarenja zbog vrlo opće, vječne, u nekim segmentima potrošene i patosom obojene tematike muško-ženskih odnosa. Napisala: Petra Jelača


komentara  0

Drama Čovjeka i Žene, Adama i Eve, odvija se u stjeničavoj velegradskoj hotelskoj sobi, toposu mnogih odnosa modernog doba, i, nakon hiperboliziranih i apsurdnih samoubojstava, na pozornici onostranosti, gdje se nerješivi sukob perpetuira.

Treće glavno lice je Nepoznati (bolje rečeno Sveznajući), komentator i pratitelj Adama i Eve,  po svojim nad-pozicijama i dramaturškim silnicama, ponekad i glavno lice. U njega je redateljica, u vlastitoj adaptaciji, sažela hotelskog susjeda, gospodina s lulom u vlaku, te kelnera u krčmi pod zemljom, i u Krležinoj drami zamišljene kao jedno lice.

Ateistička cikličnost s vrlo teističkim motivima sažima koncept ove drame, i Krležin stav kojega utjelovljuje Nepoznati.

Frane Perišin, nakon duže stanke, vratio se u 'velikom stilu'. Uspio je utjeloviti odmak godina, ironiju, inteligenciju, zaigranu pomirenost sa zadanim egzstencijalističkim problemima. Ludizam lica koje je ujedno i vrag i ironizirani Bog nije lako igrati, a k tome je čitavo vrijeme živ u svakoj nijansi poigravanja sa samim sobom i sa događajima koje komentira. Frane Perišin priuštio nam je pravu glumačku igru na svim razinama, do u tančine iznijansiranu. Rijetko kad mi je bilo toliko zanimljivo pratiti jedno lice na sceni kao u slučaju njegovog Nepoznatog.

Nika Lasić bila je vrlo dobra kao Eva. Nije to bila tipizirana histerična 'ženka', niti površnost klišeizirane ženskosti, nego žena od krvi i mesa, premda u uvijek patetično istom odnosu spram muškarca. Sukob razuma i osjećaja, racionalnog i iracionalnog između Adama i Eve utjelovljen je vrlo realistično, čak ne ni pretjerano, premda tekst tako sugerira. Partner u igri bio joj je Mladen Kovačić, u istom realističnom registru muškarca koji iz igre želi vani. Nika Lasić za nijansu je bila jača i ekspresivnija od svog partnera.

Bacanje žene sa petog kata redateljica je zamijenila skokom u bazen na sceni, koji se kasnije transformira u ironizirani resort edenskog vrta, gdje na splavi pristižu duše 'isprijeka'. Sveznajući Nepoznati ih i tamo poslužuje i prati. Odličan potez i konceptualno i dramaturški i izvedbeno, jer je njime otvorila niz novih motivskih i značenjskih polja za igru na sceni.

Kao prvu kariku ove uspješne, maštovite a točne predstave, izdvojila bih adapatciju teksta i njegovo interpoliranje u redateljski koncept. Opće i uvijek iste značajke muško ženskih sukoba Helena Petković je minimalno scenski zastupila, ne inzistirajući na njima kao na jedinoj temi. Dramu je 'prepolovila' tamo gdje i Krleža, i umetnula korske elemente s isprofiliranim pojedinačnim licima, baveći se tako tematikom građanskog društva, okvira suvremenih Adama i Eve.

Intreludij drame sačinjavaju dakle Čovjek sa zagonetkom (Tomislav  Krstanović), Žena u crvenom (Marija Šegvić) , Opatica (Anđela Bulum) i General (Boris Matić).

Izgovaraju tekst vidno interpoliran u dramu, saznajemo iz intervjua s redateljicom u programskoj knjižici da se radi o fragmentima romana 'Na rubu pameti', no jako dobro odabranog kao govor o društvu. ' Djeca hotelskih soba, jurećih vozova i abortusa'  preteča su suvremenih društvenih odnosa.

Taj interpolirani dio nije ni po čemu na drugome mjestu jer je svome koru redateljica dozvolila da zaživi u pojedinačnoj igri, oslanjajući ga izvedbeno i režijski na pokret i glazbu inspiriranu filmskim djelima Davida Lyncha. Pomaknuti, psihodelični svijet kritike građanskog društva kojim se Krleža tako često bavi našao je u lynchevskim motivima izvrsnu nadopunu, pa tako primjerice Čovjek sa zagonetkom nosi ovratnik sa živom lisicom s kojom razgovara, dok su Žena u crvenome, General u crvenom kućnom ogrtaču, kao i Opatica pomaknute karikature sebe samih. Pokret (Matea Bilosnić) i glazba (Damir Šimunović) te vizualna redateljska rješenja ostvarena kroz kostimografiju (Tea Bašić Erceg), scenografiju (Ana Martina Bakić) i oblikovanje svjetla (Vesna Kolarec) - doprinijela su njihovim interpretacijama, no svi su bili kao jedno u praćenju redateljičine ideje, a u mnogim su kreacijama i sudjelovali, što je vidljivo iz njihovih izvedbi.

Prednjačili su Tomislav Krstanović i Marija Šegvić. Njezina karikatura ženskosti i submisivnosti bila je ponajbolja u koru. Boris Matić pojavom je karikirao generala, dok je Anđela Bulum, nova stalna članica ansambla, bila vrlo uvjerljiva kao pomaknuta figura Opatice, glumački puno bolja nego u svom debitanstskom nastupu u predstavi Nemreš pobjeć od nedjelje.

Elementi popularne kulture i filmskog medija potcrtani su uživo sviranom glazbom na sceni u izvedbi benda Hotela Eden. Songove koji prate estetiku  zlatnog doba Sanrema ( Roy Orbison, Jimmy Fontana, Francoise Hardy)  u obradi Damira Šimunovića izveo je bend u sastavu: Bojan Beribaka, Vlaho Bonačić, Nikša Sentić, Žarko Dragojević.

Moram istaknuti i vrlo kvalitetnu i informativnu programsku knjižicu urednice Ane Lederer, s pametnim odabirom tekstova o Krležinoj drami Adam i Eva.

Rijetko kad sam se u Kazalištu Marina Držića zabavljala u svakom trenutku predstave, i to zbog njezine izvedbenosti. Duhovitost i dovitljivost, inteligencija i zaigranost, duboko promišljeni ludizam s elementima popularne kulture nije nešto što se često viđa na daskama dubrovačkog kazališta.

Pratim ga već četvrtu godinu, i ako izuzmemo Festival Dubrovnik art forum s većinom ruskim kazališnim gostovanjima, posljednje dvije umjetnički bogate predstave bile su Švedska šibica u režiji Denisa Azarova 2016. kojoj domaći ansambl nažalost nije znao adekvatno odgovoriti, te autorski projekt Pavlice Bajsić Brazzoduro, Orfej sluša radio, s dva gostujuća glavna glumca, Franom Maškovićem i Marijom Šegvić.

U ovoj predstavi redateljica i uprava kazališta također su posegnuli za gostujućim glumcima, što je i ključ uspjeha kad se radi o pametnim i izvedbeno bogatim predstavama. Stalni ansambl Kazališta Marina Držića trebao bi po mome mišljenju biti reduciran na 8 do najviše 10 članova, i zadržati samo ponajbolje, da bi se ostatak financijskih sredstava mogao ulagati u kvalitetne koprodukcije, te glumačka gostovanja u projektima, jer se pokazuje da su ona ključ uspjeha. Novi ravnatelj radi na tome tragu, pa je ova smjernica prvenstveno upućena gradskim vlastima. Poslovna reorganizacija Kazališta Marina Držića je preduvjet za kvalitetne proizvode, i prilično sam uvjerena da je težak put do odabira novog ravnatelja, a bilo je tako i pri izboru prošlog (dva se puta ponavljao natječaj jer nije bilo adekvatnih kandidata) bila upravo ta poslovna dezorganiziranost. Sumnjam da se radilo o tipično hrvatskim igrama moći, jednostavno se nitko nije htio toga prihvatiti što je trebao biti alarm gradskim vlastima. 

Paolo Tišljarić se uspješno s tim problemom nosi, no, čini mi se da je srž problema u nosivim umjetničkim snagama ansambla koji za svaku umjetnički zahtjevniju predstavu treba nadograditi i ojačati.


FOTO: Kazalište Marina Držića





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne
komentara 0 20|06|19
FOTO: Na moru je najbolje!







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija