LIFESTYLE
25.04.2019 u 16:28

UPOZNAJ SEBE, NOVU KULTURU I NOVE LJUDE!
Elena Čupić svoju Erasmus "avanturu" provodi na Držićevom sveučilištu u Sieni

Erasmus. Toliko divnih iskustava od ljudi sam čula o Erasmusu između svojih prvostupničkih i diplomskih studija da sam još onda odlučila: Kada upišem diplomski, idem na Erasmus. Moja odluka bila je poljuljana onog trenutka kada sam shvatila da postoji papirologija i da postoje rokovi prijave.  Sve u svemu, kompliciranije nego zvuči. Sve što ti treba je par papira i minimalno znanje engleskog. Ako nekoga straši administracija, kao što je mene, ne odustajte! 

napisala: Elena Čupić


komentara  0

Kada je došlo biranje mjesta boravka, nekako intuitivno sam znala da želim u Italiju. Zašto? Ni sada nemam konkretan razlog. Postajala su dva izbora: Palermo na Siciliji ili Siena u Toskani. Pogledala sam Kuma dovoljno puta da znam da ipak postoje neke ponude koje je bolje odbiti, tako da sam se odlučila za Sienu. Čemu je pak možda pridonio drugi film, Zovi me svojim imenom, kojim sam bila očarana baš u vrijeme biranja mjesta boravka.

Bilo kako bilo, Siena je bila odabir o kojem nisam apsolutno ništa znala. Ok, osim gdje se geografski nalazi. Za početak dovoljno. Nisam se čak ni potrudila malo istražiti prije samog dolaska pa sam kao u američkim filmovima sa sobom dovela sestru i dragog prijatelja kao moralnu podršku. Dok sam kao pravi štreber rješavala papirologiju već u prvim satima boravaka, njih dvoje su boemski pili kavu na glavnom trgu, Piazza del Campo, i zaključili: "Ovo će biti savršeno mjesto za provest semestar"!

I bili su pravu. 

Za one neupućene poput mene:
Siena je osnovana od Etruščana, imala je zanimljivu i borbenu povijest, danas je po UNESCO-vom zaštitom, glavne znamenitosti su već spomenuta Piazza del Campo i katedrala (Duomo di Siena), a najvažniji događaj Il Palio, konjska utrka još iz srednjeg vijeka koja se održava dva puta godišnje.

Zanimljiva činjenica: i Marin Držić je u svoje doba došao studirati u Sienu. Čak je bio i rektor studentskog doma. Moje ambicije pak nisu tolike, svaka čast Marinu.

Sveučilište u Seini je jedno od najstarijih u Italiji. Osnovano je 1203. godine. Danas Sveučilište u Sieni pohađa nekih 20 000 studenata. Da, 20 000. Ako se uzme u obzir da grad ima nekih 50 000 tisuća stanovnika, skoro pa polovinu čine student i studentice iz svih krajeva svijeta.

Kao studentica Odjela za komunikologiju pri Sveučilištu u Dubrovniku, odjel na kojem studiram ovdje je Odjel za društvene, političke i kognitivne znanosti  i to diplomski smjer za Komunikacijske strategije i tehnike. Budući da sam za mobilnost izabrala četvrti semestar diplomskog studija, odnosno onoj u kojem treba napisati diplomski rad, opet sam imala dva izbora: slušati predavanja ovdje za dodatne bodove ili napraviti istraživanje i napisati diplomski. Izabrala sam potonje jer je pisanje diplomskog bilo neizbježno. U svrhu toga, po pravilima Erasmusa, trebala sam uz mentora na matičnom sveučilištu, naći i komentora na Sveučilištu u Sieni.

I opet sam imala sreće jer sam komentora doslovno našla preko jednog maila. Moram naglasiti da su svi, od profesora preko tajnica do osoblja u administraciji, i više nego ljubazni, spremni pomoći i pričati krnji talijanski. Nakon jednog  susreta, kao da ste prijatelji pa se čak i profesori u mailu potpisuju samo svojim imenom. Sve je opušteno i doslovno nema ni mrvice stresa. Sve se da dogovoriti i organizirati i svi žele da iskustvo mobilnosti prođe u što boljem redu. Strpljenje je  krucijalna stavka jer koliko god htjeli pomoći, sve je polako. Sjećam se da sam šizila jer je Erasmus uredu trebalo tjedan dana da mi odgovore na mail. Sad sam sretna što uopće dobijem odgovor.

Sa svojim komentorom nalazim se jednom tjednom kada popijemo capuccino, dogovorimo se što ću taj tjedan pisati i da me uputi na korisnu literaturu. Kako pišem diplomski ne moram ići na predavanja, no... imam dovoljno vremena pa ponekad odem na neka. Sva predavanja na mom smjeru su na talijanskom, što ih nekad čini teškim za pratiti. Ipak, profesori se pobrinu da i strani studenti shvate o čemu se priča te su voljni ponoviti istu stvar par puta ili pak ostati par minuta nakon predavanja i napraviti kratki sažetak na engleskom. Postoje i smjerovi na kojima su predavanja na engleskom, poput Kulturne i političke diplomacije na istom odjelu koja slušam jer imaju zanimljive kolegije. Predavanja su interaktivna i naučiš dosta samo slušajući druge.

Unatoč akademskom znanju i fino organiziranom sveučilištu, ljubaznim profesorima i zanimljivim kolegijima, smatram da je  poanta Erasmusa naučiti nešto o sebi, prije svega. Otisnuti se u avanturu i neku novu zemlju. Naći se u nesvakidašnjim situacijama, družiti se s ljudima iz cijelog svijeta, upoznavati kulturu i putovati. Putovati što više.  Siena nije toliko velika, no veći gradovi su u blizini i super povezani javnim prijevozom. Od Siene do Firence treba svega sat vremena, Bologna je u blizini, Perugia isto, Cinque Terre su udaljeni nekih tri i pol sata vožnje, a Rim tri.

Cijene javnih prijevoza su i više nego prihvatljive (od 5 do 15 eura po smjeru za većinu destinacija).  S Erasmus  iskaznicom (košta 10 eura) mogu se ostvariti popusti na FlixBus voženje kao i Ryan Air letove. Ista iskaznica omogućava popuste u restoranima, frizerskim salonima i muzejima.

Zanimljiva činjenica broj dva: na glavnom trgu, Il Campo, postoji toranj visok 102 metara i neobilazan je za turiste. No ne i za studente jer postoji praznovjerje da, ako se popneš na toranj i uživaš u pogledu za vrijeme studija, studiji neće biti dobri. Zbog toga većina studenata čeka kraj studija za penjanje i proslavu na trgu.

U gradu postoje dvije menze za studente i cijena obroka je 4,5 eura. Cijene u restoranima su slične cijenama dubrovačkih restorana u zimskim mjesecima, odnosno cijene paste i pizze su nekih 7 eura, časa vina je otprilike 4 eura, a Aperol 5. U trgovinama se mogu naći kvalitetna vina za svega par eura.

Ono što me se posebno dojmilo u Sieni su ljudi i lakoća življenja. Ljudi su toliko ljubazni, gdje god da dođeš osjećaš se kao doma. Svi pozdravljaju, pitaju kako si, a konobar nakon par dana već zna kakvu kavu piješ. Grad je dovoljno mali da se osjećaš i više nego sigurno u bilo koje doba dana i noći, a opet dovoljno velik da lutanja uličicama učini najboljim dijelom dana. Ovdje je tako jednostavno biti sretan ili što bi rekla Doris Dragović: "Malo mi za sriću triba"!

Sienu bih preporučila onima koji se žele osjećati kao doma, a opet iskusiti novu kulturu, kojima treba novi grad, ali ne i velegrad, koji vole sve polako i, najvažnije od svega, koji vole fino jesti i piti. Debljanje je neizostavan dio procesa pa možda budite malo pametniji i nemojte doći kao ja prije ljeta. I pođite sami, bez prijatelja od doma, jer je tad izlazak iz komfor zone potpun.

U svakom slučaju, bila to Siena ili ne, definitivno predlažem i podržavam odlazak na Erasmus radi upoznavanje nove kulture, ljudi i pomicanja vlastitih granica.







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija